Home » Posts tagged 'velikosrpska hegemonije'

Tag Archives: velikosrpska hegemonije

Arhiva

Ne srljajte kao guske u maglu! 100 godina velikosrpske hegemonije, laži i hrvatskih jama stradanja.

Sarkazam kao oblik političke provokacije, metoda kulturne (nacionalne) manjine Srba u Republici Hrvatskoj.

Zamjenom teza kao prilagođavanje i oblikovanje opće prihvatljive političke intervencije u Republici Hrvatskoj, opće prihvatljive su etničke (nacionalne) manjine, što nije slučaj sa većinskom nacijom Hrvata. Hrvati se pokušavaju definirati na raznorazne načine, koristeći manipulativno povijesno utemeljene činjenice, stavljanjem populacije manjina ili još nedifinirane skupine jugoslavena, koja se ne može uklopiti u nacionalno biće Hrvata, uguravajući polemike istih, koji sami sebi nisu našli prostor u hrvatskom nacionalnom biću, tako aktivno usmjeravaju na svoje povijesno polazište kada su nastali. Takvom politikom otvaraju prostor gubitničkoj srpskoj politici aktivnu intervenciju na prostoru Republike Hrvatske, nanovo oživljavanje svojih opakih ambicija, kojima su 1991. godine prouzročili rat u kojemu su do temelja poraženi.

U cilju razumijevanja slijeda aktualnih političkih događaja moramo se osvrnuti na nedavnu i davnu prošlost te upozoriti

“Nikada Srpska Krajina, nikada Glina neće biti hrvatska! Nikada Banija neće nazad u Hrvatsku! Nitko više ne zna ni u ovoj sali za kakvu se državu zalaže Slobodan Milošević. Hoće li mu to biti beogradski pašaluk ili nekakva AVNOJ-ska Jugoslavija, kakva će to država biti? Ako srpski radikali pobijede i poraze predsjednika Srbije, vi znate da ćete živjeti u Velikoj Srbiji, jedinstvenoj srpskoj državi i tu odstupanja biti neće”, govorio je Vučić 1995 u okupiranoj Glini.

“Ne srljajte kao guske u maglu” davne 1918. izrekao je Stjepan Radić.

Neki od tada ne prestaju srljati.

Sljedeći put kada netko od hrvatskih političara uzme kruh i sol od velikosrpske šajkače, sjetite se koliko je u posljednjih 100 godina ta “simbolika mira” hrvatskom narodu donijela stradanja, patnji i zla.

Poštovana predsjednice Republike Hrvatske gđo Kolindo Grabar Kitarović, poštovani predsjedniče Sabora Republike Hrvatske gos. Gordane Jandrokoviću, poštovani predsjedniče Hrvatske Vlade gos. Andreju Plenkoviću, poštovani čelnici hrvatskih stranaka, uvaženi zastupnici Sabora Republike Hrvatske, uvaženi zastupnici Europskog parlamenta, do kada ćete interese Beča, Berlina, Rima, Pešte, Beograda i Bruxellesa stavljati ispred vlastitog naroda?

Do kada ćemo šutjeti i nanovo trpjeti napade stogodišnje velikosrpske hegemonije i demagogije ?

 

Portal Srpskog narodnog vijeća Novosti 06.01.2018.

Tekst pod nazivom: “Što je dobro u Hrvatskoj“

Dobro je kada se Trg maršala Tita u Zagrebu preimenuje u Trg Republike Hrvatske, a vas opsjeda pitanje zbog čega taj trg stalno dobiva ime po mrtvacima.

Dobro je kada se nastavlja kolektivno silovanje mitom o Domovinskom ratu, a vi ste već podmićeni nečim drugim.

Dobro je kada se u Hrvatskoj stalno otkrivaju nove jame u koje su zloglasni partizani bacali uzorne hrvatske domoljube, pa rastu šanse da će i aktualna vlada upasti u jednu od njih.

Poštovani hrvatski narode, u 2017. kroz državni proračun platili ste preko 3.000.000 kn glasniku Pupovčevog Srpskog Narodnog Vijeća “Novosti” da nas vrijeđa.

Link: https://www.portalnovosti.com/sto-je-dobro-u-hrvatskoj

 

Dobrica Ćosić, jedan od glavnih kreatora memoranduma SANU, po čijem planu je izvršena agresija na Republiku Hrvatsku, sa namjerom uspostave granice Virovitice, Karlovac, Karlobag u svojem djelu Deobe, kazuje:

„Laž je srpski državni interes.“
„Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno.“„Laž je u samom biću Srbina“.„U ovoj zemlji svaka laž na kraju postaje istina.“„Srbe je toliko puta u istoriji spašavala laž…“

 

Krenimo od početka 

19.10.1918. Hrvatski Sabor prekinuo je državno pravne odnose sa Austro-Ugarskom, te 29.10.1918. proglasio Državu Slovenaca, Hrvata i Srba.


Zemljopisna karta Države Slovenaca, Hrvata i Srba te Banatska republika.

Na području današnje Vojvodine, 01.11.1918. proglašena je Banatska Republika. Pod utjecajem Kraljevine Srbije u Novom Sadu sazvana je Velika narodna skupština za Baranju, Bačku i Banat. Srpski poslanici prevarom donose odluku o pripojenju navedenih teritorija Kraljevini Srbiji. Po popisu stanovnika 1910. na tim prostorima živjelo je 32,6% Mađara i 23,7% Nijemaca, dok je na navedenu skupštinu pozvano 757 na brzinu skupljenih izaslanika i to 578 Srba, 89 Hrvata Bunjevaca, 62 Slovaka, 21 Rusin, samo 6 Nijemaca i tek 1 Mađar.

Obzirom da je Država SHS bila okupirana od strane vojske Kraljevine Srbije, na hrvatske političare vršen je veliki pritisak o bezuvjetnom ujedinjenju Države SHS sa Kraljevinom Srbijom. Nakon niza pregovora i neispunjavanja ni jednog zahtjeva hrvatskih pregovarača,  ( jedan od osnovnih bio je pitanje  nelegitimnog  pripojenja teritorija Baranje, Bačke i Banata Kraljevini Srbiji) srpski regent Aleksandar jednostrano je, bez odobrenja i pristanka hrvatskih pregovarača, 01.12.1918. proglasio ujedinjenje u novu državu Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, kasnije nazvanu Kraljevinu Jugoslaviju. Prve reakcije na novu državu stigle su već 05.12.1918. u Zagrebu. Miran protest hrvatskih ljudi, novonastali velikosrpski režim ugušio je u krvi (Prosinačke žrtve) .

"Osloboditelji" su 1945. srušili spomenik Prosinačkim žrtvama na Trgu bana Josipa Jelačića. Nalazio se na mjestu današnjeg Manduševca. U pozadini je vidljiv spomenik banu Josipu Jelačiću koji je uklonjen 1947. godine.

Nova država nije imala Ustav,  zakone i uredbe Beograd je donosio dekretima (obznana). Tako su 4 Krune mijenjane za 1 Dinar, iako je vrijednost bila približno slična. Na područjima današnje Hrvatske uvedena je policijska represija, porezi su za razliku od ostatka države bili veći,  tvornice i pogoni bili su rastavljeni i montirani u Srbiji. Podjela zemlje u Hrvatskoj uvelike je išla u prilog Srbima, pogotovo srpskim ratnim veteranima (nastaju nova naselja i sela,pogotovo oko Vukovara),  Rapalskim ugovorom područje Istre, Dalmacije i otoka ustupljeni su Kraljevini Italiji.

Područja koja je Kraljevina SHS ustupila Kraljevini Italiji.

Tek 28.01.1921. donesen je ustav (Vidovdanski ustav). Nakon atentata na hrvatske poslanike U Skupštini 06.01.1929, kralj Aleksandar ukida i ono malo sloboda i prava zagarantiranim prethodnim ustavom, proglašava diktaturu, poznatiju kao Šestosiječanjska (januarska) diktatura. Položaj Hrvata u tadašnjoj državi najbolje pokazuje činjenica  da je u kraljevskoj vojsci 161 general bio Srbin, dok su Hrvata bila samo 2 Hrvata. Nakon donošenja novog Ustava 1931., pogotovo nakon osnivanja Banovine Hrvatske 1939., položaj Hrvata malo se popravio.

Nakon ubojstva kralja Aleksandra, novi vladar knez Pavle približava Kraljevinu Jugoslaviju Njemačkoj, te 25.03.1941. potpisom Ive Andrića (književnika) pristupa Trojnom paktu. U Beogradu su održani veliki protesti, dolazi do državnog udara ( za koje se po nekim izvorima tvrdi da su organizirani od strane engleske obavještajne službe). 06.10.1941., Sile osovine (Trojnog pakta) pod vodstvom Njemačke (nakon što im je nova jugoslavenska vlast odbila dati dozvolu za prolazak prema Grčkoj u kojoj su bile stacionirane velike postrojbe engleske vojske) započinju napad na Kraljevinu Jugoslaviju, koja kapitulira 17.04.1941. godine.

Hrvatski narod u Kraljevini SHS, kasnije Kraljevini Jugoslaviji nikada nije ostvario jednakost sa ostalima narodima, pogotovo Srbima. Hrvatski sabor nikada nije ratificirao Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, kasnije Kraljevinu Jugoslaviju. Teritorij koji je Država SHS unijela u Kraljevinu SHS nikada nije vraćen Hrvatskoj.

 

Nastanak totalitarističkih sustava

Tridesetih godina 20. st. Nacionalsocijalistička radnička stranka Njemačke nastala je iz Njemačke radničke stranke, fašizam u Italiji oformili su pojedini talijanski sindikati na čelu sa bivšim socijalistom Benitom Mussolinijem. U Rusiji su 1917. Sovjeti preuzeli vlast. Boljševici koji mahom dolaze sa puno novaca u Rusiju, nasilno uklanjaju narodnu vlast Sovjeta i uvode tiraniju Boljševika. Sva tri totalitarna sustava su u vrlo sličnim programima i osnovama sadržavali ljevičarstvo. Krajem 30-ih surađuju, zauzimaju nove prostore i prekrajaju europske granice.

Predvodnici totalitarističkih sustava, Benitto Musollini, Josif Visarionovič Staljin (pravim imenom Iosif Besarion (Soso) Džugašvili) i Adolf Hitler.

Povlačenjem vojske Kraljevine Jugoslavije sa područja Hrvatske, u Čakovcu je 07.10.1941. proglašena Nezavisna država Hrvatska, dan kasnije u Bjelovaru, a službeno u Zagrebu 10.04.1941.

Nezavisna Država Hrvatska nastala je u okolnostima potpunog kaosa. Veliki dijelovi ostataka vojske Kraljevine Jugoslavije, pretežno u mjestima sa pripadnicima srpske etničke manjine, odbijali su položiti oružje, naoružavali su srpske civile, česti su oružani incidenti. Obzirom da nova vlast NDH nije imala dovoljno represivnog aparata, nastojala je mirnim pregovorima riješiti incidente te uvesti pravni postupak. Na žalost, jedan dio srpskog stanovništva nije želio prihvatiti pravne odnose nove države te nastavljaju sa oružanom pobunom. Diljem NDH organiziraju se oružani napadi i pljačke srpskih terorista na vojsku NDH, državne ustanove, državne službenike i civile s jedinim ciljem, rušenjem NDH i stvaranjem neke nove Jugoslavije odnosno Srbije. U tim prelaznim okolnostima od strane ostataka vojske Kraljevine Jugoslavije i naoružanih srpskih civila, stradava preko 1000 hrvatskih ljudi, mahom civila.

Spomenik ubijenim hrvatskim civilima u okolici Bjelovara. Zločini koje su u travnju 1941. godine počinili pripadnici 2. srpskog konjičkog puka "Car Dušan Silni".

Najpoznatija su dešavanja iz okolice Srba u kojem su pobijeni i protjerani svi Hrvati iz okolnih sela. Na spomenutom području 1941. gotovo nije bilo hrvatskih oružnika. U bivšoj SR Hrvatskoj datum masovnog zločina nad nedužnim Hrvatima iz Srba (27.07.), obilježavao se kao republički blagdan SR Hrvatske, Dan ustanka naroda Hrvatske. U današnje vrijeme pod pokroviteljstvom Srpskog narodnog Vijeća i pojedinih tzv antifašističkih udruga obilježavaju ga kao Dan ustanka naroda Like i Korduna.

 

Zemljopisna karta NDH, objavljena u Zagrebu 20.09.1943. nakon kapitulacije Kraljevine Italije i proglasa poglavnika Ante Pavelića o povratku hrvatskih zemalja u sastav NDH od 10.09.1943.

 

Hrvati kao istinski antifašisti.

Obzirom da pojam fašizam možemo ograničiti na fašističku Italiju te područja koja su okupirali, pogrešno je sveukupan otpor Silama Osovine nazivati antifašizam. Nakon sukoba Njemačke i SSSR-a, Staljinu je prihvatljivije bilo prihvatiti imaginarni pojam antifašizam od antinacionalsocijalizma. Stoga bi točnije bilo izgovarati antiosovinski otpor. Preuzimanjem vlasti u Kraljevini Italiji 20-ih godina, fašisti su vrlo brzo na hrvatskim područjima koje im je Rapalskim ugovorom prepustila Kraljevina SHS, počeli sa progonom svega hrvatskog. Kod hrvatskog stanovništva javlja se otpor te je to prvi oblik istinskog antifašizma u Europi.

Slijedom Rapalskog ugovora, nova vlast NDH pod pritiskom saveznika Sila Osovine, Njemačke i Italije, potpisuje Rimski ugovor kojim teritorij Istre, Primorja, Zadra i otoka ostaje u sastavu Kraljevine Italije. Razočarani takvom politikom vlašću NDH, Hrvati se organiziraju u pokret otpora protiv talijanskog fašizma i NDH.

Do napada Sila Osovine 22.06.1941. na SSSR hrvatski komunisti nisu učestvovali u akcijama protiv NDH i Sila Osovine. Nakon poziva Kominterne na opći ustanak protiv Sila Osovina, hrvatski komunisti dižu oružanu pobunu. Najveći broj hrvatskih partizana tijekom cijelog rata nije pripadao ni jednoj stranci, oni koji su pripadali strankama, mahom su bili komunisti i HSS-ovci. Vrlo brzo na području Like dolazi do sukoba hrvatskih partizana (pretežno izbjeglih iz zadarskog područja) sa srpskim partizanima i tadašnjim saveznicima četnicima zbog zvjerstava nad hrvatskim civilima, te njihove suradnje sa talijanskim fašistima.

Fotografija snimljena 1944.prilikom prelaska hrvatskih partizana rijeke KUPE sa hrvatskom trobojnicom i hrvatskim grbom sa prvim početnim bijelim poljem.

Proglas poglavnika Ante Pavelića od 09.09.1943. o uključivanju hrvatskih zemalja na Jadranu u sastav NDH.

Proglas od 13.09.1943. Okružnog NOO-a za Istru pod nazivom "Hrvatski narode" kojim se poručuje da je Istra hrvatska zemlja i da će hrvatska ostati. 20.09.1943 Predsjedništvo i Izvršni odbor ZAVNOH-a potvrdio je Odluku Okružnog NOO za Istru, donio Odluku o priključenju Istre, Rijeke, Zadra i ostalih okupiranih krajeva Hrvatskoj.

Nakon razlaza Tita sa Dražom Mihajlovićem ( kroz cijelo vrijeme rata srpski partizani nisu u potpunosti prekinuli odnose sa pojedinim četničkim postrojbama), veliki broj srpskih partizanskih boraca bježi u četnike. Uspostavom partizanske vlasti kroz ZAVNOH koji je u stvari bio neka vrsta koalicije antiosovinskog (antifašističkog) pokreta, odluke o nastavku hrvatske državnosti, srpski partizani nanovo masovno prelaze u četnike. Najpoznatiji slučaj bio je 1944. kada je prebjeglo cijelo zapovjedništvo Kordunaške brigade. U četnike su prebegli partizanski major Joco Eremić, komandant Kordunaškog vojnog područja, Stevo Kosanović Jabučar, zamenik komesara Grupe kordunaških odreda (Kordunaški, Plaščanski i Karlovački odred), Đuro Šumonja, komandant Plaščanskog odreda, kao i više članova štaba Plaščanskog odreda i Komande vojnog područja Korduna. Očito nije bila sporna NDH, nego bilo kakav oblik hrvatske državnosti.

Neki zakoni i postupci vlasti NDH gledano kroz današnje vrijeme ne mogu se ničim opravdati. NDH je pod pritiskom Njemačke od Kraljevine Jugoslavije preuzela rasne zakone, oformila logore od kojih je najpoznatiji Jasenovac. Činjenica je da je u sprječavanju oružane pobune i terorističkih akcija od strane pojedinih zapovjednika na pojedinim područjima upotrebljena prevelika represija, dolazi do stradavanja nevini, pogotovo Srba, Judejaca i Roma. U početku rata vlasti NDH u nekoliko slučajeva osudile su počinitelje prevelike represije. Rasplamsavanjem rata suđenja i osuda bilo je sve manje.

Prodorom Crvene armije, kralj Petar II Karađorđević 12.09.1944. iz Londona javno je pozvao monarhističke velikosrpske postrojbe da pristupe Titovim partizanima. Veliki dio srpske vojske prelazi u partizane.

Partizani i četnici u Kruševcu 1944. godine

U sastavu Titove Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije u akcijama “oslobođenja” Hrvatske, komunistički boljševici te mahom  dojučerašnji četnici čine velike zločine nad hrvatskim stanovništvom. Nakon poraza NDH, “osloboditelji“ nemaju milosti prema poraženima. Brojne su masovne grobnice u kojima su pretežno komunistički boljševici i dojučerašnji četnici presuđivali hrvatskim oružnicima i civilima bez suđenja. Bleiburg i Križni put simbol su stradavanja Hrvata  – JAME.

Danas često čujemo da su na Bleiburgu – Križnom putu stradali zločinci. Istina je sasvim drugačija. Engleske snage na području razgraničenja bile su vrlo slabe. Elitnije ustaške postrojbe čiji se pojedinci mogu dovoditi u sumnju počinjenja pojedinih zločina vrlo su lako prošli kroz engleske crte. Stradala je nevina hrvatska mladost koja nije počinila nikakav ratni zločin te civili i djeca. Cilj je bio jasan, uništiti hrvatsku biološku masu.

 

Spomenik stradalim hrvatskim oružnicima NDH i civilima u Bleiburbu i Križnom putu.

Nakon rata vrlo brzo velikosrpski komunistički kadar, (pretežito boljševički) od strane hrvatskog kadra preuzima vodeće pozicije, kroz razne procese prvo uklanjaju vodeće pripadnike nekomunista ( nestranačkih i HSS-a), zatim i nepodobne hrvatske komuniste. Vrlo brzo su uklonjeni svi delegati ZAVNOH-a, bezbrojni su montirani procesi uglednijim hrvatskim partizanima (najpoznatiji Andriji Hebrangu) i nastavlja se velikosrpska hegemonija.

 

Andrija Hebrang, istaknuti član otpora, lažno optužen i ubijen u komunističkom zatvoru 1949.

U FNR Jugoslaviji, Hrvati i teritorijem pokradena Hrvatska, nanovo prolaze teško razdoblje jednopartijske totalitarne velikosrpske hegemonije. U prvim danima poraća, 100 Kuna (valute iz NDH) mijenja se za 4-5 Nedićevih Dinara. Nanovo su kao i 1918. hrvatskim ljudima i privredi naneseni veliki gubici. Jednopartijski totalitarni sustav zabranio je slobodu govora i filtrirao nacionalnu slobodu. Svaki pokušaj govora o statusu hrvatskog naroda, kažnjavan je strogim i dugim kaznama, političkim ubojstvima (naročito hrvatskih iseljenika). Iako je Socijalistička Republika Hrvatska ekonomski bila jedna od razvijenijih republika SFRJ, uvelike je zaostajala za zemljama Zapadne Europe. Prema istraživanjima, sadašnji teritorij Republike Hrvatske 1918. u Austro-Ugarskoj je zaostajao za  teritorijem Austrije 25-30%, 1991. pet puta.

 

Bruno Bušić, hrvatski zagovornik demokratske i suverene Hrvatske. Zagovarao je nacionalna i socijalna prava. Ubijen od strane tajnih službi Jugoslavije u Parizu 1978 godine.

Nakon Hrvatskog proljeća 1971., SFRJ 1974. donosi novi Ustav kojim se republikama definiraju određene ekonomske i političke slobode, prvenstveno pravo republika na samoodređenje.

Krajem 80-ih SFRJ je u sve većoj ekonomskoj krizi. Razvijenije republike traže ravnopravnije raspoređivanja sredstava, tadašnja vladajuća velikosrpska elita shvaća kako neće dugo moći držati dominaciju i vodeće položaje, neustavno mijenjaju ustavno pravni poredak SFRJ ukidajući pokrajine Vojvodinu i Kosovo. Počinju sveobuhvatne pripreme za provedbu programa SANU1, koji se može svesti pod zajednički nazivnik: “Svi Srbi u jednoj državi”. Obzirom na svjetska zbivanja, prije svega europska, padom Berlinskog zida, u Jugoslaviji, odnosno republikama, uvodi se višestranačje.

Na višestranačkim demokratskim izborima hrvatska vlast daje garancije pripadnicima srpske etničke manjine. Većina pripadnika srpske etničke manjine vođeni velikosrpskom politikom punom laži i mitova iz Beograda (upotrebljavajući dobro poznate izraze:“ fašisti, ustaše, Jasenovac, pobijena srpska deca, Jadovo, genocid, srpske nevine žrtve, nenaoružani civili“), uz pomoć JNA započinju oružanu pobunu sa ciljem pripojenja dijelova Republike Hrvatske Jugoslaviji, odnosno Srbiji.

Vrlo je lako povući poveznicu sa događajima oružane pobune iz 1941. godine.

 

25.07.1990. Hrvatski sabor prihvatio je amandmane na Ustav Socijalističke Republike Hrvatske kojim je iz službenog imena države izbačen naziv Socijalistička. Sa službene zastave Republike Hrvatske uklonjena je zvijezda i vraćen povijesni hrvatski grb.

Navodni razlog za pobunu bio je ukidanje konstitutivnosti srpskom narodu u Republici Hrvatskoj. Ustav SFRJ iz 1974. navodi narode i narodnosti. Svaki narod bio je konstitutivan po svim republikama (osim što je u Hrvatskom Ustavu posebno bio naglašen srpski narod), u BIH Muslimani, Srbi i Hrvati.

Jovan Rašković, čelnik srpske etničke manjine 90-i u Republici Hrvatskoj, jedan od začetnika oružane pobune 1990.

Ubrzo je Hrvatska napadnuta iz Srbije, Bosne i Hercegovine i Crne Gore. Postrojbe agresora čine brojne zločine na civilima i braniteljima, progone ne srpsko stanovništvo, uništavaju i otuđuju materijalna dobra, kulturno blago, razaraju cijele gradove, spomenike nulte kategorije, nastoje uništiti sve hrvatsko.

Pripadnici agresorskih postrojbi prilikom okupacije hrvatskog grada heroja Vukovara pjevali su:"Slobodane, šalji nam salate, bit će mesa, klat ćemo Hrvate". Pojedini iz te skupine danas nekažnjeno žive u Vukovaru i okolici.

 

Velikosrpski planovi za stvaranje velike Srbije.

"Palo je poslednje uporište ustaške vlasti" izjavio je nakon preuzimanja Vukovarske bolnice Vojislav Stanimirović, danas visoki čelnik SDSS i zastupnik u Hrvatskom saboru.

 

Nepoštivajući najosnovnijih pravila rata, agresiji i razaranju, zvjerstvima i zločinima kakvi se na području Europe nisu dešavali od Drugog svjetskog brata i od kojih je cijelom svijetu zastajao dah,  mlada hrvatska država i hrvatski narod, sa vrlo malo oružja, iznimnom hrabrošću svojih vitezova, uz velike žrtve branili su svoju slobodu.

Procijenjuje se da je tijekom bitke za Vukovar ubijeno oko 6000 pripadnika JNA( od kojih brojni pripadnici najelitnijih postrojbi), više od 15 000 je onesposobljeno odnosno ranjeno, uništeno je između 400-600 oklopnih vozila, srušeno je oko 20 zrakoplova i helikoptera. Smatra se da je više od 2000 pripadnika paravojnih postrojbi izgubilo živote tijekom direktnih borbi za grad.

Dugih pet godina u Domovinskom ratu prolijevali smo znoj i krv, polagali živote na Oltar Domovini, stasali,  nakon nekoliko vojno redarstvenih akcija, 1995. u Oluji sramotno smo brzo porazili velikosrpsku vojsku. Tada smo mislili da smo zauvijek uništili velikosrpsku ideju.

 

Zarobljeni pripadnici velikosrpskih četničkih postrojbi u vojno redarstvenoj akciji Oluja.

Jesmo li ?

Dobrica Ćosić, jedan od kreatora memoranduma SANU po čijem planu je izvršena agresija na republiku Hrvatsku sa namjerom uspostave granice Virovitice, Karlovac, Karlobag :

„Laž je srpski državni interes“
„Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno.“„U ovoj zemlji svaka laž na kraju postaje istina.“„Srbe je toliko puta u istoriji spašavala laž…“

 

Sjećate li se priloga Radio televizije Srbije o poklanoj srpskoj deci nakon pada Vukovara ?

 

Možemo samo zamisliti koliko je hrvatskih života ugašeno od strane velikosrpskog agresora potaknuti ovom viješću o pobijenoj srpskoj deci u Vukovaru. Samo zahvaljujući profesionalnosti i humanosti dr. Zorana Stankovića i njegove ekipe sa VMA iz Beograda, ova izmišljena vijest i propaganda nije postala istina – novonastali velikosrpski mit.  Da je dr. Stanković potpisao vjerojatno bi dovijeka morali osporavati ovu vijest kao lažnu.

Princip stogodišnje velikosrpske hegemonije uvijek je  isti.  Ista metodologija, retorika, demagogija i mitovi. Prognani Srbi iz Hrvatske, Hrvati fašisti, ustaše, Jasenovac, Jadovo, genocid, srpske žrtve, nenaoružani civili“.

 

Radni logori, dječji logori i jame.

Kroz cijelo vrijeme komunističke velikosrpske vlasti, hrvatskom narodu pisana je lažna povijest u kojoj je negiran doprinos Hrvata u antiosovinskom (antifašističkom) otporu, uveličavani i izmišljani su zločini NDH, Hrvatima su lijepljeni epiteti zločinaca i genocidnosti. Ujedno su negirali svoje zločine i logore, preuveličavali stradavanje i doprinos Srba, davali im status žrtve. Danas je poznato da su velikosrpske komunističke vlasti mahom uveličale broj stradalih zbog ratne oštete od Njemačke. Područje logora Jasenovca i ostalih mjesta navodnog stradanja nikada nije detaljno istraženo. U Jugoslaviji je izvršeno nekoliko iskapanja područja logora Jasenovca. Pronađeno nije dalo tražene rezultate. Sa istraživanjem se na brzinu prestalo, područje je vraćeno u prvobitno stanje o pronađenim dokazima moralo se šutjeti. Svaki spomen stradanja Hrvata i lažno pisane povijesti bio je zabranjen i strogo kažnjavan.

Demokratske promjene u Republici Hrvatskoj sramežljivo su odškrinule vrata istraživanjima. Prva provedena istraživanja osporavaju velike dijelove lažno pisane povijesti.

Svakim danom pronalaze se nova imena sa popisa stradalih u Jasenovcu za koje postoji opravdana sumnja da nisu stradali u Jasenovcu. Za dio dokumentacije i fotografija utvrđeno je da ne spadaju u Jasenovac, čak ni na područje NDH. Prema svjedočenju i dokumentaciji  postoji opravdana sumnja da logor nije zatvoren 1945. nego da je služio kao logor i da su u njemu ubijani hrvatski oružnici sve do 1948.. Za neke jame (navodno mjesta stradanja nevinih srpskih civila) vodeći hrvatski speleolozi koji su ih istražili, tvrde da u njima ne postoje ljudski ostaci. Posebna je priča o djeci (zbrinjavanju djece) potkozarja.

Postoje brojni dokazi da je u humanitarnoj akciji spašavanja i udomljavanja djece potkozarja sudjelovala i sama vlast NDH, Karitas i Crveni križ pod vodstvom gđe Dijane Budisavljević. Na žalost, dio djece uslijed neuhranjenosti i bolesti umro je , dio je stradao u napadu i bombardiranju od strane partizana na sabirni centar u Jastrebarskom, dio je odveden i vraćen vlastima NDH jer se partizani nisu mogli brinuti o njima, dok su dio onih većih partizani priključili svojim postrojbama. Je li dio djece nestao i stradao uslijed nepravovremenih, neodgovornih i nezakonitih postupaka nadležnih službi, zasigurno da je. Obzirom da smo od tada kao ljudi napredovali u svim segmentima, obzirom da je napredovala medicina i standard, za očekivat je da se takvi nemili događaji u svijetu više ne dešavaju. Svjedoci smo da i danas djeca po razno raznim izbjegličkim kampovima umiru.

Zašto se prešućuje da je poduzeta široka akcija spašavanja? Zašto se prešućuje činjenica da je veliki dio djece spašen? Zašto su oni koji su dali najveći obol humanitarnom spašavanju prozvani zločincima, kao dr. Antun Najžer? Zašto su komunisti nakon rata oduzeli kartoteku i dokumentaciju od gđe. Diane Budisavljević i zabranili joj pristup? Zašto pripadnici srpske etničke manjine u Republici Hrvatskoj, Srpske pravoslavne crkve i tzv. antifašističkih udruga konstantno ignoriraju predočene dokaze ? Zašto se ne smije znati da su hrvatski partizani činili većinu Titove vojske? Najviše stradalih u bitkama na Neretvi i Sutjesci su upravo hrvatski partizani. Na Sutjesci je stradalo više hrvatskih partizana iz malog mjesta kraj Splita Žrnovnice nego Srba iz Srbije. Poznata je priča pojedinih dalmatinskih partizanskih boraca kako je naivna hrvatska dalmatinska mladost na Sutjesci gurnuta kao topovsko meso, dok su ih sa leđa ubijali crnogorsko-srpski „partizani“ sa šubarama na kojima su bile zvijezde i kokarde kojima je zapovijedao Savo Kovačević.  Prema iskazima sudionika, dalmatinski partizani prvom prilikom osvetili su se Savi sa metkom u leđa.

„Velika djeca idu poslušno, ali malene treba nositi. Morali smo ih tražiti u brdima jastuka. U tome je naročito savjestan bio jedan mladi ustaša koji je bio zdvojan, jer se bojao da ćemo neko malo dijete previdjeti, pa će pokisnuti.“, Budisavljević Diana, Dnevnik, HDA, Zagreb, 2004., str. 88.

Velikosrpska podmetanja od 1918. 

U Srbiji od sloma antiosovinske komunističke pobune krajem 1941.,  sve do dolaska Crvene armije u Rumunjsku i poziva Kralja Petra da se Srbi priključe Titovoj vojsci, nije bilo nikakvog otpora. Srpski komunisti krajem 1941. prešli su Drinu, te na području NDH organiziraju terorističke akcije. Sadašnje srpske vlasti rehabilitirale su četnički pokret, svakodnevno rehabilitiraju četničke vojvode od kojih je najpoznatiji Draža Mihajlović. Četnički pokret jedina je vojska na ovom prostoru koja je u potpunosti surađivala sa fašističkom Italijom. Na teritoriji sadašnje Srbije postojalo je nekoliko logora, samo na području Beograda četiri, Banjica, Sajmište, Topovske šupe i Milišića ciglana. Srpski logori Banjica i Sajmište, bili su masovne tvornice smrti, tako da je već sredinom 1942. SS-ovac Harald Turner izvijestio: ‘Srbija je zemlja u kojoj je pitanje Židova i Cigana riješeno, ostalo je još samo pitanje vlasništva’, a šef njemačke Službe sigurnosti u Srbiji A. Schafer pohvalio se‘Beograd je jedini veći grad Europe koji je u potpunosti očišćen od Židova, postao je Judenfrei’. Ostali veći logori na današnjem teritoriju Republike Srbije su Veliki Bečkerek u Zrenjaninu, Crveni krst u Nišu (30.000, od čega je oko 12.000 strijeljano, ostatak odveden u druge logore) Dulag 183 u Šabcu, Svilara u Pančevu  i Paraćin.

Zašto onda sve hrvatske političke elite sve od 1918.  do danas dozvoljavaju da nas velikosrpska politika nanovo i nanovo lažima, demagogijom, mitovima, poznatom metodologijom i retorikom stavlja u podređeni položaj te se konstantno moramo braniti?

Prošle su 23 godine od veličanstvene pobjede u Domovinskom ratu. Pripadnici poražene agresorske vojske abolirani su, ne istražuju se i ne procesuiraju brojni njihovi zločini, zločinci slobodno šeću u Republici Hrvatskoj, susreću žrtve i smiju im se u lice. Nakon toliko počinjenih zločina, razaranja, sramnog poraza, ni jedan pripadnik agresorske vojske nije našao za shodno ispričati se i pokajati. Pripadnici srpske etničke manjine koji imaju saznanja o zločinima šute, veliki dio spušta rolete na svojim kućama trasom “Dana sjećanja na žrtvu Vukovara”. Podižu spomenike koji veličaju agresora i agresiju, pobunjene oružane teroriste pokušavaju svrstati pod civilne žrtve, svakodnevno nam drže lekciji o pravima i toleranciji, organiziraju proslave na kojima se izvode pjesme koje veličaju zločinačku tzv. SAO krajinu.

Braniteljsko domoljubna Stranka Hrvatske zalaže se za ukidanje Zakona o općem oprostu.

Više na: http://bdshr.hr/tag/zakon-o-opcem-oprostu/


Spomenik zapovijedniku TO Borova na kojem piše: "OVDE POČIVA Vukašin Vule – Šoškoćanin Tragično preminuo u talasima Dunava u 32. godini života 15.5.1991. – komandant obrane Borova sela ZA NARODNOG JUNAKA Proglašen na velikoj narodnoj skupštini u Belom Manastiru 25.9.1991. I sada gledam Borovo rođeno moje selo, braću i sestre i srpske borce. Moje bitke biju žestoko, ponosno dižu čelo i srpske zastave visoko i tvrdo na srpskoj zemlji stoje".


Spomenik u selu Krnjak nedaleko od Karlovca. "Babić MIle Od krvnika MUP-a i ustaških gardi na mostu život dao si mladi.Za srpski narod ponosno si pao otišao večno i nerekao zdrao

Dio vodstva srpske etničke manjine u Republici Hrvatskoj uzima si za pravo preuzeti nekakav status čuvara “antifašizma” u Hrvatskoj, obilježavati terorističke napade na vojnike, službenike i civile NDH navodeći da obilježavaju ustanak protiv terora NDH, obilježavaju prekobrojne spomenike “osloboditeljima”, iza kojih je ostajala samo smrt nevinog hrvatskog življa. Nanovo upotrebljavaju poznatu metolodogiju i retoriku o ugroženosti, nebrigu države o pripadnicima srpske etničke manjine, npr. spominju nekoliko domaćinstava po udaljenim banijskim brdima koja nemaju struju te slične primjere. Nadasve žele odlučivati i imati primat o svim segmentima hrvatskog društva, pogotovo hrvatskog naroda kao što su imali u bivšim Jugoslavijama.

 

Neki od čelnika tzv. SAO Krajine. Osuđeni ratni zločinac Goran Hadžić i Vojislav Stanimirović.

Hrvatski narod pripadnicima srpske etničke manjine stradalim u Domovinskom ratu obnovio je kuće, obnovio je infrastrukturu koju su sami porušili, platili smo režije koje su koristili kroz vrijeme rata na okupiranim područjima, dao im zagarantirane zastupnike u Saboru, dožupane, zamjenike gradonačelnika, zagarantirao veća prava od normativa EU, obilato financira glasila koja se umjesto etno-kulturnim manjinskim sadržajima kroz “navodnu satiru” sarkastično, ironično i dvosmisleno bave se svakodnevnim poniženjima branitelja Domovinskog rata, hrvatskog naroda i Republike Hrvatske.

Nekad ponosni branitelji “postali” su krezubi, maloumni ognjištarci. Proganjani od vlastite države postaju zločinci. Domaći sljednici i obiteljski nasljednici bivših totalitarih političkih privilegiranih tehnomenađerskih socijalističkih elita, preko noći “evoluiraju” u demokrate. Oskrvnjuju nam mrtve kosti i spomen ploče palih vitezova, zabranjuju nam oznake i pozdrave iz Domovinskog rata. Spomenici koji veličaju agresiju i agresora ih ne smetaju.

Jean-Michel Nicolier "Francuz", francuski dragovoljac Hrvatskih obrambenih snaga, zarobljen u Vukovaru, brutalno mučen i smaknut na Ovčari uz još 265 ranjenika iz Vukovarske bolnice (za sada poznatu broj).

Nameću nam demagogiju lijevo liberalnih utopija prošlih totalitarnih vremena, upakiranih u navodne demokratske slobode. Mašu totalitarnim obilježjima prošle države i vojske koja nas je ubijala. Njihovi argumenti se svode na jeftinu populističku demagogiju (npr. zalaganje za radnička, socijalna prava),predstavljaju se kao napredniji na većem stupnju intelekta, demoniziraju neistomišljenike koje često svrstavaju u niže intelektne skupine , jeftino pozivaju našu djecu aludirajući na emocije “High life” života.

Uzimaju si za pravo predstavljati se kao najviša razina moralne vertikale, bez ikakve mogućnosti bilo kakvog kritičkog promišljanja svojih stavova, uvažavanja argumenata sugovornika, bez imalo preispitivanja vlastitih ideoloških dogmi. Sebe smatraju prosvijetljenima i odabranima za upravljanje tuđim životima. Agresivno nameću ideologije sabrane pod nazivom “Platforma” (kao što je rodna), zagovaraju pobačaj i u posljednje vrijeme pravo na besplatni pobačaj.

Kroz navodno pravo i slobodu odlučivanja žena o vlastitom tijelu u potpunosti prešućuju najosnovnije ljudsko pravo, pravo na život. Određuju ljudskom plodu imaginarno značenje u kojem je dozvoljen pobačaj, iako plod u tom vremenu već ima razvijene organe, kao što je živčani sustav, otkucaji srca, bubrezi i želudac obavljaju svoju funkciju.

Obziom da u Hrvatskoj nije provedena lustracija, uz pomoć bivših (najčešće obiteljskim poveznicama) komunističkih elita, ušli su u sve pore društva, dok za našu djecu nema posla u Republici Hrvatskoj. Zbrinuti su po državnim ustanovama, medijima, kulturnim ustanovama i pojedinim građanskim udrugama, kojima je jedini cilj živjeti na račun državnog proračuna. Zagovaranjem imaginarnih kolektivističkih zajednica te poduzeća po principu radničkog samoupravljanja, vrlo dobro žive od rada hrvatskog radnika. Jedan od njihovih najpoznatiji predstavnika slovi kao najbogatiji profesor u Republici Hrvatskoj, ni ostalima proračunske Kune nisu mrske, ostvarene radom uvelike potplaćenih hrvatskih radnika.

Veličaju bivšeg diktatora totalitarne komunističke ideologije, pripisuju mu “božanske” osobine, iako je Josip Broz Tito prema pojedinim svjetskom istraživanjima proglašen jednim od najvećih zločinaca 20. stoljeća. Sveprisutni su u kritiziranju svega i svakoga, pri tome ne nude nikakva rješenja. Najveći dio njihovih aktivnosti služi isključivo vlastitoj promociji, stvaranju kaosa, općeg nezadovoljstva i razaranju hrvatske samostalnosti. Sa prezirom, najčešće dvosmisleno i ironično govore o Republici Hrvatskoj, hrvatskom narodu, hrvatskim braniteljima, Domovinskom ratu, svemu nacionalnom, domoljubnom, vjerskom i tradiocionalnom.

Skup (marš) sljednika Josipa Broza Tita, prema nekim istraživanjima u svijetu, njegovo ime nalazi se među 10 najvećih zločinaca 20. stoljeća

Gospodo gdje ste bili 90-ih kada su ljudi ubijani samo zato što su HRVATI ?

 

Agresija na Republiku Hrvatsku od strane JNA

Na žalost, ni jedna hrvatska Vlada nije imala dovoljno snage izvršiti lustraciju, istražiti povijesne istine od 1941.-1945. sve do 90-ih, istinom zatvoriti velikosrpsko licitiranje brojem žrtava u dnevno političke svrhe. Licitatori žrtvama u osnovi su gori od samih počinitelja zločina.

Stoga, nije ni čudo da se nanovo javlja velikosrpska dobro poznata retorika i metolodogija od strane samog vrha države iz Srbije do njihovih satelita u RH i Republici BiH.

Jasne su namjere sadašnje srbijanske vlasti zašto su u zgradi UN-a  organizirali izložbu sa sabirnim logorom Jasenovac (vjerojatno i lažnom dokumentacijom) pri tome prešućuju vlastite logore. Možda će jednom neka nova Srbija organizirat izložbe vlastitih logora i uključiti logore iz Domovinskog rata. 

Nedavna izložba u UN-u o radnom Logoru Jasenovac, orhanizirana od vlasti Republike Srbije

 

Republika Srbija rehabilitirala je četnički pokret (jedini pokret koji je cijelo vrijeme rata surađivao sa fašističkom Italijom), četničke vojvode od kojih je najpoznatiji Draža Mihailović, vlastite logore pripisuje kao logore u NDH. Nanovo poznatom demogogijom,retorikom i metolodogijom napadaju od strane samog srpskog državnog te pojedinih predstavnika srpske etničke manjine u Republici Hrvatskoj. Optužuju nas oni, koji su sa područja Bačke, Banata a pogotovo Srijema, mirmo gledali kako pojedine vojne postrojbe ubijaju Hrvate (oko 26 ubijenih), protjeruju cijela sela sa hrvatskom etničkom manjinom, iako na tim područjima nije bilo ratnih zbivanja. Napadaju nas oni, koji su započeli nekoliko ratova u 20-om stoljeću. Napadaju nas oni, koji se proglašavaju pobjednicima u svim ratovima, iako im je vojska u Prvom svjetskom ratu pobjegla na Krfu, na kojem su proveli cijeli rat pjevajući:”Tamo daleko”.  U Drugom svjetskom ratu vojska im se  raspala nakon samo 10 dana, tek krajem rata 1944. godine masovno su se priključuju Titovim partizanima. Napadaju nas oni koji su započeli i izgubili rat u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Kosovu. Napadaju nas oni koji danas gimnazijsku djecu uče kako su Hrvati dio Srba, prihvativši Papu prešli na katoličanstvo, izdajice srpstva i svetosavlja, smatraju da im je dozvoljeno Hrvate ubiti na kućnom pragu, silovati i razoriti svaki hrvatski dom.  Raznim povlasticama i ustupcima Hrvate Bunjevce i Šokce potiču da se ne smatraju i izjašnjavaju kao Hrvati. Napadaju pripadnike hrvatske etničke manjine u Srijemu, Banatu i Bačkoj po nacionalnoj osnovi, sudovi im izriču kazne a napadače oslobađaju.

Mitropolit zagrebačko-ljubljanski Porfirije pjeva četničke pjesme

Poštovana srpska etnička manjino u Republici Hrvatskoj, zašto i nadalje birate one koji su Vas 90-ih lažima uvukli u rat protiv vlastite domovine, natjerali u zbjeg i u koloni bježeći gazili tenkovima. Nisu se ispričali prema nepotrebnim žrtvama, prije svega vlastitog naroda te svima ostalima. Zašto im i dalje vjerujete, obzirom da se većina njih nisu odmakli od ideja 90-ih? Zašto ne birate one koji su Vam sačuvali obraz, hrvatske vojnike srpske etničke manjine i one koji su odbili sudjelovati u agresiji, razaranju, ubijanjima i silovanju Lijepe naše?

Uskoro nam u posjet dolazi predsjednik Republike Srbije Aleksandar Vučić. Voljeli bi da gos. Vučić iz Beograda ponese arhivu NDH koja je oduzeta tadašnjoj Federativnoj Republici Hrvatskoj, te arhivu sabirnog logora Jasenovac koja je oduzeta okupacijom Jasenovca 1991.

Poštovani gos. Vučiću, ne boj te se! U Hrvatskoj Vas neće dočekati Ustaše. Ustaški pokret odavno je raspušten, a članovi Ustaškog revolucionarnog pokreta oslobođeni prisege. Dočekat će vas Hrvatice i Hrvati sa željom da što prije napustite samostalnu Republiku Hrvatsku. Hrvati srpskom narodu ne žele određivati koga će birati na vlastitim izborima, činjenica je da je u ovom trenutku većinska Srbija bira velikosrpsku politiku, predstavnicima koji je zastupaju vlast u Republici Hrvatskoj u najmanju ruku ne treba dočekivati uz najviše državne počasti.

Sadašnji predsjednik Republike Srbije Aleksandar Vučić, četnički vojvoda Vojislav Šešelj i četnički vojvoda i bivši predsjednik Republike Srbije Tomislav Nikolić.

“Ne srljajte kao guske u maglu”, davne 1918. izrekao je Stjepan Radić.

Neki od tada ne prestaju srljati.

Sljedeći puta kada netko od hrvatskih političara uzme kruh i sol od šajkače, sjetite se koliko je u posljednjih 100 godina ta simbolika hrvatskom narodu donijela zla.


Prvi susret predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović i predsjednika Republike Srbije Aleksandra Vučića u Erdutu 

 

Poštovana predsjednice Republike Hrvatske gđo. Kolindo Grabar Kitarović, poštovani Predsjedniče Sabora Republike Hrvatske gos. Gordane Jandrokoviću, poštovani Predsjedniče Hrvatske Vlade gos. Andreju Plenkoviću, poštovani čelnici hrvatskih stranaka, uvaženi zastupnici Sabora Republike Hrvatske, uvaženi zastupnici Europskog parlamenta, do kada ćete interese Beča, Berlina, Rima, Pešte, Beograda i Bruxellesa stavljati ispred vlastitog naroda? 

“Dok budemo imali domaćih izdajica, dotle ćemo imati tuđinskih gospodara” Ante Starčević

 

Braniteljsko domoljubna stranka Hrvatske

 

Visit Us On Facebook