Home » BDSH » Koji bi tada među vama bio sluga, a nama Juda ? !

Arhiva

Koji bi tada među vama bio sluga, a nama Juda ? !

Te kasne jeseni 1991. godine, Hrvatska krvari. Agresija JNA i četnika bila je u punom zamahu. Razaranja, silovanja i zločini na sve strane.

Kao pripadnik 3. bataljona jedne od  zagrebačkih brigada, sastavljenoj mahom od dragovoljaca proisteklih iz Narodne zaštite, upućeni smo na Banovinu. Nekoliko dana prije, u brzoj akciji, tada još Zbora narodne garde, oslobođeno je nekoliko sela na desnoj obali Kupe. Trebalo je vrlo brzo vrlo oslobođeni prostor, od posebnog strateškog značenja (obzirom da je to tada bio jedini slobodni prostor na desnoj obali Kupe) osigurati,  kao i zamijeniti postojeće postrojbe. U selu Letovanić, inžinjerija tadašnjeg Zbora narodne garde, ubrzo Hrvatske vojske, amfibijama i čamcima, pod stalnom vatrom artiljerije i avionskih raketiranja, prebacivala je branitelje na desnu obalu Kupe. Tih dana Kupa je bila vrlo nabujala, iz Letovanića nije se vidjela desna obala. Nekoliko postrojbi pozadinskih aktivnosti, pričuvni sastav i osiguranje ostali su nekoliko dana u selu Stari Brod, među njima i ja. Nakon što smo prvih nekoliko noći proveli u šumi pod vedrim nebom u nemogućim uvjetima, od zapovjedništva smo dobili dozvolu da uđemo u prazne vikendice u vikendaškom naselju. Oformili smo komisiju, ušli, te zapisnikom popisali stanje i inventar.  U jednoj ne velikoj, no lijepo i skladno uređenoj, na stolu pronalazim vidljivi ostavljenu partijsku knjižicu saveza komunista. Podižem je, prema imenu i prezimenu, ( koje sam na žalost zaboravio ) pretpostavljam, radi se o Hrvatu, zvat ćemo ga “Drug Proleter”. ”Što je to”:, upita me moj suborac Božo? “Ništa, jedan od tvojih” našalim se ja. “O vidi crvenog smrada”: sočno prozbori Božo, umjesto da sa nama brani svoje, on čeka četnike sa partijskim knjižicom na stolu. “Slušajte me svi, vidim li ovdje samo jednu mrlju koje prije našeg ulaska nije bilo, krečit čete je cijelu i fasadu,  smrad izdajnički” ljutito će Božo. Božo čak nije bio ni zapovjednik. Osobno je pregledao sve nakon našeg odlaska i izvršio primo-predaju. Na desnoj strani držali smo tzv. mostobran od Nebojana do Gornjih Mokrica. Svaki dan granatiranje, nismo se povukli ni milimetra. Božo je mimo svojih obaveza uskakao i pomogao, odraživao duple smjene straže, ponekad i cijele noći. Nakon Banovine prošao je i ostala ratišta, pogotovo je bilo teško na dubrovačkom.

Danas zasigurno “Drug Proleter” uživa u krajoliku prekrasne Kupe, moj Hrvatski Vitez Božo pao je pogođen snajperskim metkom stavljajući hrvatsku zastavu na jednu od zgrada u Dvoru na Uni za Oluje.

Danas zasigurno “Drug Proleter” zagovara demagogije bivših totalitarnih zločinačkih vremena a moj/naš Hrvatski Vitez Božo sa nebeskih visina nas obavezuje.

Ne dozvolite velikosrpskoj boljševičkoj komunistički zgadiji, europskim izopačenicima i njihovim slugama ubijanje hrvatskog biča, duha i srca.

Drugovi, imali ste priliku braniti svoj narod. Tada, danas i sutra ćete biti samo podrepe mušice između njihovih agresorskih stražnjica.

Božo je bio je hrvatski vojnik, Hrvat, pravoslavac, uvijek je naglašavao da pripada Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi, istoj onoj čije ste “Drug Proleter” svećenike zvjerski i okrutni ubili 1945.

Po posljednjem popisu stanovništva u Republici Hrvatskoj, kao Hrvati pravoslavci izjasnilo se preko 10000 vjernika, prema nekim novijim popisima preko 16000 vjernika, što je po brojnosti četvrto zastupljena vjerska skupina (odmah iza katolika, Srba pravoslavaca i muslimana). Nakon Drugog svjetskog  rata velikosrpske komunističke vlasti i velikosrpska svetosavska pravoslavna crkva vrše veliki pritisak da se oni malobrojni preživjeli Hrvati pravoslavci kao i Hrvati grkokatolici ( područje oko Žumberka ) pripoje njihovoj crkvi te izgube hrvatski identitet.

Skrivajući činjenice, falsificiranim dokazima velikosrpska svetosavska crkva iznosi teze o “vekovnoj autohtonoj sveprisutnosti Srba na ovim prostorima”. Pri tome prešućuju poznate činjenice, iznose falsificirane dokaze ili dokaze za koje nema nikakvih povijesnih tragova ili zapisa. Nameću tezu o U potpunosti prešućuju da je Osmanskim osvajanjima veliki broj izbjeglih pravoslavaca  (mahom Vlaha) izbjeglo na područje današnje Hrvatske. Kako bi mogli obavljati vjerske obrede nekoliko samostana i crkvi ustupaju im katolički svećenici.

Manastir Krka je današnji manastir "Srpske pravoslavne crkve" osnovali su ga 1577 katolički franjevci. Do 17. stoljeća stoljeća pripadao je franjevcima, koji su tamo boravili usprkos čestim napadima Turaka koji su ga nekoliko puta palili. Nakon preseljenja franjevaca u Zadar, samostan se uskoro daje na korištenje novopristiglom pravoslavnom stanovništvu

Upravo takva tri najveća manastira Krka, Dragović i Krupa centri su velikosrpskočetničkih djelovanja i ideja. Po nedavnom izvješću Sigurnoso obavještajne agencije – SOA, jača četnički ekstremizam u Republici Hrvatskoj, osobito među mlađom populacijom.

Obaveštenje iz manastira Dragovići, kojim se poziva na oplakivanje i obeležavanje mučeničke smrti četničkom đeneralu Dragoljubu Draži Mihailoviću

Činjenica da je danas hrvatske vlasti uopće ne zanima oteta imovina Hrvatske pravoslavne crkve, pripojena Srpskoj pravoslavnoj crkvi.

Pravoslavna katedrala ili Saborna crkva Preobraženja Gospodnjeg u Zagrebu bila je katolička crkva sv. Margarete koja se spominje od 1334.  Grčkim pravoslavnim trgovcima prodana je 1794. godine kao dio tadašnje pravoslavne opčine, zvane grčkom-neujedinjenom.

Hrvatska ne samo da plaća obnovu manastira i crkava, nego možebitno isplaćuje plaće svećenicima koji su u Sloveniji i Italiji.

Sutra na prosvjedu protiv ratifikacije Istanbulske konvencije ,dignite glas protiv “Druga Proletera”, velikosrpske svetosavske izopačije kršćanstva ( treba razlikovati od istinskog pravoslavlja), čuvarima i zagovornicima četništva te njihovim velikosrpskim svetosavskim popovskim hereticima koji četniče vojvode proglašuju i blagoslivljaju. Iste one koji pozivaju na nasilje.

Ko je taj mirotvorac koji miri Srbe i Hrvate, te vjekovne neprijatelje…braneći srpsku zemlju (Glina op.) od ustaškog terora koji nikada nije prestajao na ovim prostorima…“, riječi su gornokarlovačkog episkopa (biskupa) Nikanora izrečene na današnji dan 1991. godine na pogrebnu poginulih srpskih vojnika u borbama na rijeci Kupi.

Nakon ovog govora okupljena rulja krenula je u osvetu i ubila 22 Hrvata u selu Joševica.

 

Hrvatska vjera i tradicija, ufanje u naše veliko hrvatsko srce i dušu.

Ako netko sruši tvoju kuću, ti njegovu čuvaj. Ako ti netko ubije oca, ti nemoj njegovog” (Franjo Kuharić, nadbiskup zagrebački i kardinal u jeku najgorih stradanja Hrvata).

Vrlo je bitno naglasiti da ćemo ratifikacijom nejasnog i spornog sadržaja u Istanbulskoj konvencij, izgubiti veliki dio suveriniteta i prava na samo odlučivanje. Dignite glas protiv političke izopačenosti europskih moćnika koji će se postaviti iznad hrvatskih zakona i Ustava, imati pravo bezuvjetne kontrole u provođenju, određivanju te nametanju svojih stavova mimo državnih institucija te volje i tradicije hrvatskog naroda.

Božo je bio je hrvatski vojnik, Hrvat, pravoslavac, uvijek je naglašavao da pripada Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi, istoj onoj čije ste “Drug Proleter” svećenike zvjerski i okrutni ubili 1945.

Istoj onoj kojoj godinama hrvatske vlasti ne izdaju dozvolu za legalan rad iako je Hrvatska pravoslavna crkva kao punopravi član primljena u međunarodnu asocijaciju pravoslavnih crkvi.

 

“Drug Proleter” tvoju imovinu obranili su i sačuvali hrvatski branitelj, jedan od njih zvao se Božo.

Nanovo podignimo barjak za koji je Božo kao i svi ostali vitezovi položili život na Olatar Domovine.

“Koji bi tada među vama bio sluga, a nama Juda !”

Zagreb, budući Trg hrvatskih žrtava (danas Trg žrtava fašizma)

24.03.2018. s početkom u 11 sati.

Pozdrav Domovini Hrvatskoj, Za Dom spremni !

Za Hrvatsku uvijek !

Savez sa narodom.

 

Braniteljsko domoljubna stranka Hrvatske

 

 

 

 

 

Visit Us On Facebook