Home » dnevna politika » Demografski genocid i etnocid Hrvata kroz povijest u Hrvatskoj.

Arhiva

Demografski genocid i etnocid Hrvata kroz povijest u Hrvatskoj.

Gospođo Predsjednice, u 2016. „ NESTALO ” je preko

70 000 Hrvata iz Republike Hrvatske.

U 2016. godini u Republici Hrvatskoj

rođeno je 36.372 novorođenih,

umrle su 52.034 osobe,

16.789 osoba  odjavilo je svoje prebivalište radi iseljavanja u inozemstvo,

36.740 osoba prijavilo je privremeni odlazak izvan Hrvatske.

Pribrojimo li one koji se još nisu odjavili, a takvih nije malo, stanje je više nego alarmantno.

Kroz povijest demografska slika u Hrvatskoj uvjetovana je raznim procesima i čimbenicima. Najvažniji su stradanja u obrambenim ratovima, te iseljavanje zbog političkih i ekonomskih razloga. Od samog dolaska na današnje prostore, Hrvati su oduvijek morali braniti prostor i postojanje na kojem su živjeli. Počet ćemo od Osmanskog carsta.
Stradavanje i iseljavanje počinje nadiranjem osmanske vojske, pogotovo na dijelu današnje Bosne i Hercegovine. Prema procjenama, na osnovi raspoloživih dokumentima toga vremena, uoči osmanskih osvajanja na današnjem području Bosne i Hercegovine živjelo je između 850,000 i 900,000 ljudi, od kojih je 85,20 % bilo katolika, 9,09 % kristijana i 5,68 % pravoslavaca. Padom kraljevstva posljednje hrvatske kraljice u Bosni Katarine, Osmanlije uspostavljaju Sandžak u sastavu Rumelijskog Pašaluka. Obzirom da su osmanske vlasti nad kršćanima, pogotovo katolicima, vršile vjerski progon i nametale sve veće obaveze, dio Hrvata prelazi na islam, dio na pravoslavlje. Osmanlije pravoslavne kršćane nisu u tolikoj mjeri proganjali. Veliki broj Hrvata je odselio. Bez obzira na konstantne progone i namete, dio Hrvata se održao, čvrsto vezan oko franjevačkog reda.
Naglim razvojem industrije u Americi početkom 19. stoljeća , otvara se potreba za velikim brojem radnika te veliki dio Hrvata u razdoblju od 1820. do 1941. napušta domovinu i seli u države Sjeverne i Južne Amerike.
Prvi svjetski rat još je jedan bitan čimbenik stradanja. Hrvati uvelike stradavaju u ratnim zbivanjima, gube rat u sastavu Austro – Ugarske monarhije. Značajne teritorije na kojima su živjeli Hrvati, zauzima srpska vojska. Poznat je događaj iz 1918. u kojem predstavnici Srba, iako kao manjinski narod na prostoru Srijema, Banata i Bačke lažiraju tzv. Veliku skupštinu u Novom Sadu te Srijem, Banat i Bačku priključuju Kraljevini Srbiji.
Na područjima koje su Hrvati uspjeli zadržat,i uspostavljena je Država SHS, koja je vrlo brzo okupirana od srpske vojske te je nametnuta Kraljevina SHS, kasnije Kraljevina Jugoslavija. Hrvatski sabor nikada nije ratificirao novu državu, te to razdoblje možemo smatrati okupacijom.

Od tada počinje velikosrpska hegemonija, koja traje i danas i koja je uvelike utjecala na hrvatsko demografsko stanje.

U novoj državi Kraljevini SHS, kasnije Kraljevini Jugoslaviji, hrvatski narod je u podređenom položaju, nameću mu se viši porezi, vrši politički, nacionalni i vjerski progon i teror. U takvim okolnostima Hrvati se u velikoj mjeri nastavljaju iseljavati u države Sjeverne i Južne Amerike. Pripadnicima “Solunskih dobrovoljaca”, pretežno Srbima, dodjeljuje se zemlja na područjima Slavonije, Baranje i Srijema, nastaju nova sela i naselja, mijenja se etnička karta sastava stanovništva.

Novo veliko stradanje događa se u Drugom svjetskom ratu, naročito poraću. Zbog nadolaska jugokomunističke vojske, veliki broj Hrvata pokušava spas pronaći u bijegu. Na žalost, najveći dio stradava u nizu likvidacija Križnog puta. Likvidacije su nesagledive, na razini genocida, do danas ne znamo točan broj stratišta ni žrtava.
Nakon 1945. godine formirana je Federativna Narodna Republika Jugoslavija (FNRJ), kasnije Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija (SFRJ).
U novoj Jugoslaviji nije se promijenio odnos prema hrvatskom narodu. Iako je veliki broj Hrvata sudjelovao u tzv Narodno oslobodilačkoj borbi (NOB-u), velikosrpska hegemonija “prisvaja zasluge”, likvidira zaslužne Hrvate te postavlja podobne.
Bez obzira na činjenicu da je dio Hrvata u toj nakaznoj jednopartijskoj komunističkoj totalitarističkoj diktaturi aktivno sudjelovao, srpski narod bio je nerazmjerno prezastupljen u svim institucijama državnih vlasti, pogotovo tadašnje SR Hrvatske.
U novoj tamnici hrvatskog naroda, veliki dio Hrvata bio je diskriminiran, progonjen i osuđivan po nacionalnoj, političkoj i vjerskoj osnovi, čak i samo na osnovi verbalnog delikta. Jugoslavija je u početku zatvorena država, regulirana je sloboda kretanja uskraćivanjem putovnica, veliki dio Hrvata ilegalno, često po život opasno, prelazi granicu i bježi u inozemstvo.

Krajem 60-ih jugoslavenska privreda je u rasulu, broj nezaposlenih raste. Jugoslavenske vlasti uspostavljaju diplomatske odnose sa Njemačkom u kojoj je na vlasti socijaldemokrat Willy Brant. Nizom ugovora i dogovora, između ostalog i jugoslavenskim “otvaranjem” granice, nastaje novi ekonomsko-politički egzodus hrvatskog naroda u Saveznu Republiku Njemačku (BRD) (dogovor Tito – Brant ), dio odlazi u ostale države Zapadne Europe, Sjevernu Ameriku i Australiju.

Najava novog velikog stradavanja događa se nakon sve otvorenije velikosrpske hegemonije krajem 80-ih.

Obzirom na iskazanu volju hrvatskog naroda na referendumu te otvorenom početku vojne agresije Srbije, Crne Gore, dijelova Bosne i Hercegovine, JNA i velikosrpskočetničkih snaga, Republika Hrvatska proglašava neovisnost te raskida ustavno-pravne odnose sa SFRJ 1991. godine.

Unatoč nedostatku oružja i hrabrom otporu, pripadnici agresorske vojske okupirali su veliki dio Republike Hrvatske. Vrše etničko čišćenje nad Hrvatima masovnim zločinima, prijetnjama, uznemiravanjima.

Ratnim zbivanjima u BiH stradalo je puno Hrvata, sa većine prostora koje Hrvati nisu samostalno obranili, protjerani su.

Stalnim provokacijama i prijetnjama sa područja Srijema, Banata i Bačke, Hrvati su gotovo nestali.

Hrvatska se uspijeva obraniti te nakon nekoliko briljantnih vojno-redarstvenih akcija u Oluji potpuno osloboditi svoj teritorij.

Na žalost, hrvatska politička oligarhija, pretežno sastavljena od pripadnika vladavine iz prošlog sustava, kroz cijelo vrijeme neovisnosti Republike Hrvatske, nizom kardinalnih pogrešaka u procesu tranzicije, prije svega ekonomskih (o čemu smo pisali u tekstu: “ Zbrinut ćemo narod a ne sebe, Što nam se dogodilo u procesu tranzicije ?“( http://bdshr.hr/zbrinutcemonarod/ ), 

tako i političkih, dovodi Republiku Hrvatsku u nezavidan položaj. Kriminal koji se ne sankcionira, lustracija, zakon o oprostu, odnos prema vlastitom narodu i braniteljima, sluganstvo svemu i svakome, ne čineći ništa u ispravljanju lažno pisane povijesti, ne reagiraju na neistine o temelju hrvatske države – Domovinskom ratu. Ni danas ne čine ništa u sramotnom omalovažavanju hrvatskih državnih simbola, cjelokupnog hrvatskog naroda od strane velikosrpske politike te njihove podružnice, velikosrpske etničke manjine u Hrvatskoj.

Takva politička oligarhija – elite, dopustile su i štite one, koje smo u svega nekoliko dana sramotno porazili, i koji nas zlonamjerno kroz specijalni rat, lažima,velikosrpskim mitovima te demagogijom uspješnosti prošlog sustava bivše države, pokušavaju destabilizirati u svim segmentima.

 

Prema popisu stanovništva iz 2011. godine, Republika Hrvatska imala je 4,284,889 stanovnika. Prema nekim procjenama od tada je iz Hrvatske iselilo između 200.000 – 300.000 Hrvata, neki smatraju i više.

 

Popis stanovništva Hrvatske od 1948. do 2011.

Popis 1948. 3,779,858
Popis 1953. 3,936,022
Popis 1961. 4,159,696
Popis 1971. 4,426,221
Popis 1981. 4,601,469
Popis 1991. 4,784,265
Popis 2001. 4,437,460
Popis 2011. 4,284,889

Nitko sa potpunom sigurnošću ne može navesti koliki su gubici Hrvata kroz ratna stradanja, koliko ih se odselilo od početka 19. stoljeća do danas.
Pretpostavlja se da u svijetu danas živi između 4 i 5 miliona iseljenih Hrvata. Teško je da će se oni 2. ili 3. generacije ikada vratiti a kamo li one 5. i 6.

Obzirom da je godinama u Republici Hrvatskoj veći mortalitet od nataliteta, te činjenicu da hrvatska školovana mladost napušta Republiku Hrvatsku, dok su nasljednici političke oligarhije u Hrvatskoj dobro zbrinuti,

stanje je više nego alarmantno.

 

 

 .

Veliko je pitanje koliko će nas biti u Republici Hrvatskoj 2021. godine na slijedećem popisu. 

Već danas nas ima puno manje od četiri mil. 

Za Hrvatsku uvijek !

Visit Us On Facebook