Home » dnevna politika

Category Archives: dnevna politika

Arhiva

Do kada će Hrvatska šutjeti ?

Pod okriljem plana Z4 i Memoranduma SANU II stvara se novo okruženje za provedbu novog plana koji bi mogli nazvati 4S, odnosno 4C (ćirilica). Braniteljsko domoljubna stranka Hrvatske smatra da je Republika Hrvatska dužna pripadnicima etničkih manjina osigurati ona prava koja se zasnivaju na isticanju i očuvanju njihovih etničkih kultura  i običaja, koja će sami financirati.

Već smo nekoliko puta spomenuli odrednice Memoranduma SANU II donešenog u Srpskoj akademiji nauka i umjetnosti u kojem su određene najbitnije odrednice današnje srpske politike:

  • Umanjiti krivicu Republike Srbije i srpskih oružanih snaga za počinjene zločine i za izazivanje ratova u Republici Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Kosovu.
  • Izjednačiti krivicu svih strana u ratu (žrtve i agresora)
  • Mirnim putem ostvariti izgubljeno u ratu

Braniteljsko domoljubna stranka Hrvatske (BDSH) u svojem nedavnom tekstu “Osvrt Braniteljsko domoljubne stranke Hrvatske na posjet predsjednika Republike Srbije gos. Aleksandra Vučića Republici Hrvatskoj”,

(link:http://bdshr.hr/osvrt-braniteljsko-domoljubne-stranke-hrvatske-na-posjet-republici-hrvatskoj-predsjednika-republike-srbije-gos-aleksandra-vucica/ ),

očitovala se o negativnim učincima posjeta srbijanskog predsjednika Republici Hrvatskoj, te o prešutnom sudjelovanju hrvatske vlasti u nastavku stogodišnje velikosrpske hegemonije.Predsjednica Republike Hrvatske gđa. Kolinda Grabar Kitarović i predsjednik Republike Srbije gos. Aleksandar Vučić sudjelovali su na Velikoj skupštini Srpskog narodnog vijeća ( u daljnjem tekstu SNV ) koja je donijela dokument pod nazivom “Izjava o pravima Srba u Hrvatskoj”

(link: https://snv.hr/obavijesti/izjava-o-pravima-srba-u-hrvatskoj).

Na prvi pogled “Izjava o pravima Srba u Hrvatskoj” slijed je stogodišnje velikosrpske pretenzije, demagogije i mitologije zasnovane na Memorandumu SANU II. Referirat ćemo se na samo nekoliko segmenata pošto ostali nisu ni vrijedni spomena jer su  klasična dobro poznata velikosrpska retorika i metodologija.

U “Izjava o pravima Srba u Hrvatskoj” najspornija je točka 12.

12. Institucije srpske zajednice, posebno Srpsko narodno vijeće i Zajedničko vijeće općina, moraju dobiti status manjinskih samouprava u skladu sa njihovim posebnim osnivačkim izvorištima – dokumentima s međunarodnim karakterom, Erdutskim sporazumom i Pismom namjera. Također, u što skorije vrijeme treba završiti povratak imovine Srpskoj pravoslavnoj crkvi i SPD “Privrednik”.

  • BDSH smatra da se u navedenoj točci traže manjinske samouprave za srpsku etničku manjinu, što je na samom pragu autonomije navedeno kroz plan Z4 iz 1994. godine. Po planu Z4 autonomna Srpska Krajina imala bi potpunu autonomiju bez međunarodnog subjektiviteta (autonomno zakonodavno tijelo, predsjednika, vladu i sudove). Imala bi policiju, ali ne i vojsku. Također bi postojao i Poseban ustavni sud. Krajina bi uživala potpunu autonomiju na područjima gospodarstva, socijalne politike, kulture, oporezivanja, turizma, energetike, zaštite okoliša, te bi imala vlastitu valutu .

( Memorandum SANU II, mirnim putem ostvariti izgubljeno u ratu )

6. Srbi su i sada nedovoljno zastupljeni u državnim i javnim službama. Stoga očekujemo i tražimo od Vlade i nadležnih institucija da zaustave taj trend i da u skladu sa Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina i međunarodnim obvezama, počnu aktivno provoditi politiku zapošljavanja pripadnika srpske zajednice, ponovo donesu, ali ovaj put i provedu, akcijski plan o zapošljavanju pripadnika nacionalnih manjina.

7. Očekujemo dosljedno provođenje zajamčenih prava na jezik, pismo i obrazovanje pripadnika srpske zajednice u Hrvatskoj te nesmetanu, zakonski zajamčenu službenu upotrebu jezika i pisma, što uključuje nazive naselja, trgova, ulica i javnih institucija u skladu sa Ustavom i zakonom. Posebno i ovaj put ističemo urgentnost registracije manjinskih srpskih škola.

8. Medijske institucije srpske zajednice u Hrvatskoj trebaju biti unapređene u tri smjera. Prvo – Hrvatska radio-televizija trebala bi u sklopu svojih programa aktivno i pozitivno pratiti aktivnosti srpskih institucija i njihovih predstavnika te izvještavati o problemima Srba. Drugo – potrebno je osnovati redakciju manjinskog programa na HRT-u, koja će uključiti i njezinu srpsku komponentu. Treće – na osnovi višestruko iskazane potrebe neophodno je da srpske organizacije osnuju i vlastiti radijski servis, a da država to aktivno pomogne.

  • BDSH smatra da su kroz Kroz Kraljevinu SHS i Jugoslaviju, FNRJ i SFRJ u Hrvatskoj, obzirom na brojnost, pripadnici srpske etničke manjine bili prezastupljeni u tijelima institucija, pogotovo rukovodećim. Činjenica je da je dolaskom demokratskih promjena 90-ih na višestranačkim izborima, promjenom vlasti dio pripadnika srpske etničke manjine izgubio prezastupljene pozicije. Tada smo slušali pritužbe da nova demokratska vlast pripadnicima srpske etničke manjine prebrojava krvna zrnca. Jedan dio pripadnika srpske etničke manjine napustio je radna mjesta u institucijama hrvatske države, naročito policije i pridružio se oružanoj pobuni, zanemarivi dio dobio je otkaz zbog etničke pripadnosti, a najveći dio ostao je zaposlen na svojim radnim mjestima. Kroz mirnu reintegraciju Hrvatskog Podunavlja, dio aboliranih pobunjenih pripadnika srpske etničke skupine ostao je raditi u tijelima državne uprave, policiji, sudstvu, itd. Brojni su slučajevi u kojima žrtve prepoznaju počinitelje kriminalnih djela iz Domovinskog rata zaposlenih u državnim službama, prijavljuju slučajeve a institucije ne reagiraju.  U današnje vrijeme otvorene tržišne privrede u kojoj bi jedino mjerodavno trebalo biti kvalifikacija i sposobnost, SNV prebrojavanjem krvni zrnaca traži akcijski plan o “Zapošljavanju pripadnika nacionalnih manjina.
  • BDSH smatra da je nedopustivo zapošljavanje po etničkoj, stranačkoj, rasnoj ili bilo kakvoj drugoj osnovi. Jedino mjerilo moraju biti kvalifikacije i sposobnost. Uz iste kvalifikacije i sposobnosti prednost pri zapošljavanju moraju imati djeca hrvatskih branitelja, pogotovo poginulih.
  • BDSH je protiv osnivanja manjinskih škola, naročito protiv različitih nastavnih programa koji dovode do segregacije djece etničkih skupina.
  • BDSH zagovara obrazovanje etničkih manjina kroz dopunski program.
  • BDSH smatra da medijski prostor Republike Hrvatske mora biti zastupljen u korist svih njenih državljana.
  • BDSH se protivi državnom financiranju bilo kakvih etničkih manjinskih medija i daje mogućnost da takve servise otvaraju privatni investitori, uz odobrenje i nadzor nadležnih državnih službi, prema usvojenim pozitivnim zakonima Republike Hrvatske.

Uklanjanje ćiriličnog natpisa sa pošte u Jurišićevoj ulici (Zagreb) 1941. godine.

9. Obnova kulturne baštine, kako crkvene tako i svjetovne, posebno one koja podsjeća na prisilnu asimilaciju, protjerivanja i masovna istrebljenja počinjena prema Srbima u NDH i njihova uloga u antifašističkoj borbi naroda Hrvatske, treba biti nastavljena i ubrzana. Osim uloge države potrebno je pojačati ulogu Evropske unije u financiranju obnove spomenika poput Petrove gore ili Jadovnog.

  • BDSH smatra da SNS traži obnavljanje spomenika velikosrpskih terorističkih zločina, mjesta stradanja hrvatskog naroda, te nastavak financiranja upitnih i neistraženih mjesta navodnih stradanja pripadnika srpske etničke manjine u Drugom svjetskom ratu. SNV se smatra “Čuvarem antifašizma” u Republici Hrvatskoj te smatraju da im za to trebaju biti dodijeljena veća sredstva kao i za nepostojeću tzv. Srpsku pravoslavnu crkvu.

Ugovor između Vlade Republike Hrvatske i Srpske pravoslavne crkve u Republici Hrvatskoj o pitanjima od zajedničkog interesa donesen je 20.12.2012. godine iako pravno Srpska pravoslavna crkva ne postoji ni u Srbiji. Pravni subjekti pravoslavnih crkvi su mitropolije i eparhije.

11. Početkom devedesetih započeto je, a tokom godina sistemski provedeno isključivanje i zanemarivanje Srba u nacionalnom buđenju, nacionalnom jedinstvu i ukupnoj nacionalnoj emancipaciji Hrvatske. To treba biti promijenjeno jer bez Srba moderna historija Hrvatske nije ni potpuna ni istinita. Pravo na svoju historiju, kao dijelu nacionalne historije Hrvatske, Srbima treba biti vraćeno te biti vidljivo u obrazovanju, medijima, politici sjećanja i muzejima.

  • BDSH smatra da je istina kako moderna povijest Hrvatske nije potpuna ni istinita bez hrvatskih branitelja, Državljana Republike Hrvatske iz redova srpske etničke manjine koji su sudjelovali u obrani svoje domovine Republike Hrvatske, koji nisu sudjelovali u agresiji i razaranju, dijelili sudbinu sa hrvatskim narodom i ostalim pripadnicima etničkih manjina u Domovinskom ratu a koji su potpuno marginalizirani od strane SNV, također i onih koji su kroz povijest stvarali vrijednosti kroz hrvatski društveni, politički i kulturni aspekt, te sve ostale aspekte, gradeći zajednički život.    
Spomen dom Ovčara, Vrtlog dubine, u koji nepovratno odlaze imena žrtava
  • BDSH smatra da je početkom 90-ih započela teroristička oružana pobuna kroz velikosrpske četničke postrojbe od velikog broja pripadnika srpske etničke manjine iz Republike Hrvatske, potpomognute Jugoslavenskom narodnom armijom te agresijom iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Srbije. U agresiji su izvršena brojna stradanja, zločini i velika razaranja za koje se nitko od sudionika agresije nije ispričao ni pokajao ( dobar dio  aboliranih sudjelovao je na Velikoj skupštini Srpskog narodnog vijeća). Pripadnici srpske etničke manjine u Republici Hrvatskoj nemaju  pravo na “Svoju historiju”, već je to zajednička hrvatska povijest, koju pripadnici srpske etničke manjine (oni koji još nisu), moraju priznati i usvojiti, kako bi se involvirali u zajedničko društvo.

Primjer metodologije stogodišnje velikosrpske pretenzije, demagoške retorike na temeljima velikosrpskih mitova o Hrvatima kao genocidnim i Srbima kao žrtvi. "Borimo se za srpsku zemlju".
( Memorandum SANU II, izjednačiti krivicu svih strana u ratu (žrtve i agresora), umanjiti krivicu Republike Srbije i srpskih oružanih snaga za počinjene zločine i za izazivanje ratova u Republici Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Kosovu ).

 

"Sistemski provedeno, isključivanje i zanemarivanje Srba ?"

 

Poštovana srpska etnička manjino u Republici Hrvatskoj, zašto i nadalje birate one koji su Vas 90-ih lažima uvukli u rat protiv vlastite domovine, natjerali u zbjeg i u koloni bježeći gazili tenkovima. Nisu se ispričali prema nepotrebnim žrtvama, prije svega vlastitog naroda te svima ostalima. Zašto im i dalje vjerujete, obzirom da se većina njih nisu odmakli od ideja 90-ih? Zašto ne birate one koji su Vam sačuvali obraz, hrvatske vojnike srpske etničke manjine i one koji su odbili sudjelovati u agresiji, razaranju, ubijanjima i silovanju Lijepe naše?

13. Na kraju, za SNV i sve druge organizacije Srba u Hrvatskoj, od ogromne su važnosti trajno unapređenje odnosa između Hrvatske i Srbije, te evropska integracija zemalja prostora bivše Jugoslavije, posebno Republike Srbije kao pretpostavke stabilnosti i napretka.

  • BDSH smatra da se pod okriljem plana Z4 i Memoranduma SANU II stvara novo okruženje za provedbu novog plana koji bi mogli nazvati 4S odnosno 4C (ćirilica)
( Memorandum SANU II,  mirnim putem ostvariti izgubljeno u ratu )


Srpska zastava iz 1838 godine uspostavljena dogovorom Ruske carevine i Osmanskog carstva

Do kada će Hrvatska šutjeti?

Dok budemo imali domaćih izdajica, dotle ćemo imati tuđinskih gospodara.

Ante Starčević

U  “Izjava o pravima Srba u Hrvatskoj” spominju se dokumenti s međunarodnim karakterom (Erdutski sporazum i Pismo namjere). Obzirom da Erdutski sporazum kao ni sadržaj Pisma namjere nikada u cijelosti nije javno objavljen, hrvatskom narodu nije poznato što je sve obećano i potpisano od strane dosadašnjih hrvatskih vlasti. Do kada će hrvatske vlasti u ime hrvatskog naroda potpisivati dokumente kojima aboliranim oružanim teroristima garantiraju mjesta u državnoj upravi, mjesta dožupana, zamjenika gradonačelnika, državnih tajnika, te u lokalnim funkcijama na teret hrvatskih poreznih obveznika ?

Obzirom da su Odlukom Predsjednika Republike od 24. 5. 2001. Milorad Pupovac i tadašnji predsjednik SNV Milan Đukić dobili visoko odlikovanje Republike Hrvatske, Red hrvatskog pletera 

Red hrvatskog pletera je odlikovanje Republike Hrvatske ustanovljeno 10. ožujka 1995. godine, dodjeljuje se hrvatskim i stranim državljanima za osobiti doprinos razvitku i ugledu Republike Hrvatske i dobrobiti njezinih građana.

a dragovoljna, neznana i maloljetna hrvatska mladost koja je ginula da bi se Hrvatska obranila i oslobodila, danas živi bez zahvale ordena i bez najosnovnijih prava. O visokim ordenima hrvatske države ni ne razmišljaju.

Braniteljsko domoljubna stranka Hrvatske predlaže da se svim poginulim hrvatskim braniteljima, dragovoljnim braniteljima, pogotovo maloljetnim, dodjeli čin Hrvatske vojske prema ustrojbenom mjestu u Domovinskom ratu i uruči novo ustanovljen visoki orden Velered Hrvatski Vitez”.

Braniteljsko domoljubna stranka Hrvatske traži od hrvatskih vlasti da prekinu omalovažavati stradanje i patnju stradalnika u Domovinskom ratu dodjeljivajući visoka državna odlikovanja i činove osobama koje to nisu zaslužile.

Braniteljsko domoljubna stranka Hrvatske poziva aktualnu hrvatsku vlast da onima koji nisu dobili visoka odlikovanja a imaju zasluge za međunarodno promicanju istine o Domovinskom ratu, koji su utjecali na međunarodno priznanje samostalnosti Republike Hrvatske, te su radili ili rade na međunarodnom ugledu Republike Hrvatske, dodijeli visoko odlikovanje Republike Hrvatske.

 

Za Hrvatsku uvijek !

 

Braniteljsko domoljubna stranka Hrvatske

 

 

 

 

Osvrt Braniteljsko domoljubne stranke Hrvatske na posjet predsjednika Republike Srbije gos. Aleksandra Vučića Republici Hrvatskoj

Od samog vrha vlasti Republike Srbije te većine srpskih medija, svakodnevno slušamo neprimjerenu retoriku, vrijeđanje, komentiranje i miješanje u unutarnju politiku i zbivanja u Republici Hrvatskoj, neutemeljene lažne optužbe, međunarodno blaćenje, prezentacije hrvatskog naroda i Republike Hrvatske kao genocidne zločinačke tvorine.

Nastavkom politike stogodišnje velikosrpske pretenzije i hegemonije sadašnje srpske vlasti,  (o kojoj smo nedavno pisali http://bdshr.hr/ne-srljajte-kao-guske-u-maglu-100-godina-velikosrpske-hegemonije-lazi-i-hrvatskih-jama-stradanja/ ),

Braniteljsko domoljubna stranka Hrvatske ( u daljnjem tekstu BDSH ) smatra:

  • Iznenadni poziv predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović predsjedniku Republike Srbije gos. Aleksandru Vučiću i njegov dvodnevni posjet Republici Hrvatskoj, bio je ishitren, nedovoljno pripremljen, te nepotreban.
  • Predsjednik Srbije gos. Aleksandar Vučić prilikom svog posjeta Republici Hrvatskoj, nekoliko puta je ponizio žrtve, stradale, udovice poginulih branitelja, hrvatski narod i Republiku Hrvatsku.
  • Nije se ispričao za poticanje, te sudjelovanje u agresiji na Republiku Hrvatsku u svoje osobno ime, kao i Republike Srbije.
  • U nekoliko navrata je najavio nastavak velikosrpske politike (sličan govoru u okupiranoj Glini 1995. godine) spram Republike Hrvatske.
  • BDSH je u potpunosti neprihvatljivo formiranje međudržavne ekspertne skupine, koja će u sljedeće dvije godine pokušati utvrditi spornu granicu između država. Pogotova je sporna odluka o međunarodnoj arbitraži ako do dogovora ne dođe. Obzirom da se radi o područjima koja su katastarski pripadala Socijalističkoj Republici Hrvatskoj, osamostaljenjem je republička granica postala vanjska granica Republike Hrvatske.
  • BDSH pozdravlja dogovor o razmjeni informacija o nestalim osobama u Domovinskom ratu.
  • BDSH pozdravlja obećanje predsjednice Republike Hrvatske i predsjednika Republike Srbije za ispunjenje europskih normi prava etničkih nacionalnih manjina.
  • BDSH pozdravlja obećanje predsjednika Republike Srbije o prestanku progona hrvatske etničke manjine u Republici Srbiji i ostvarivanju prava kakva danas uživaju pripadnici srpske etničke manjine u Republici Hrvatskoj.
  • BDSH očekuje da će srpske vlasti u skoro vrijeme stvoriti uvijete za pripadnike hrvatske etničke manjine u Republici Srbiji kao što su hrvatske osigurale srpskoj etničkoj manjini u Republici Hrvatskoj, te će se u vrlo skoro vrijeme u beogradskom Sava centru održati Veliki sabor hrvatskog nacionalnog vijeća iz Republike Srbije, kao što je neki dan održana Velika skupština Srpskog Narodnog Vijeća u Republici Hrvatskoj.
  • BDSH poziva srpski narod, predstavnike srpske države na usvajanje europskih normativa s ciljem unapređenja odnosa između dva naroda.
  • BDSH poziva srpski narod da pokrenu postupke suočavanja sa prošlošću i sadašnjošću te na osnovi dokumenata i činjenica napuste vlastitu demagošku povijest punu mitova, biraju vlast koja će im iste procese započeti i omogućiti.
  • BDSH poziva pripadnike srpske etničke manjine u Republici Hrvatskoj da prestanu biti sredstvo velikosrpske politike kojima su uvlačeni u ratove protiv domovine i hrvatskog naroda, te se odmaknu od pojedinaca koji su ih 90-ih izdali, a sada nanovo zbunjuju.
  • BDSH poziva institucije i hrvatske državnike da do dogovora oko odštete uvjetovane agresijom Republike Srbije na Republiku Hrvatsku koju je Republika Srbija dužna platiti Republici Hrvatskoj, te javne isprike vlasti Republike Srbije, ne primaju visoke dužnosnike Republike Srbije, naročito uz visoke državničke počasti.

Agresija na Republiku Hrvatsku 1990-ih izvršena je na temelju dokumenta Memoranduma SANU, koji je stvorila Srpska akademija znanosti i umjetnosti. Zajednički nazivnik tog memoranduma bio je “Svi Srbi pod svaku cijenu moraju ostati u istoj državi”. Zapadne granice Srbije zacrtane su na potezu Virovitica, Karlovac i Karlobag.

Nakon poraza u ratu sa Hrvatskom, naročito nakon pada režima Slobodana Miloševića, te uspostavom demokratskije vlasti u Republici Srbiji, odnosi dvije države bili su u uzlaznoj putanji. Ubojstvom predsjednika Vlade Republike Srbije Zorana Đinđića, prestaju procesi demokratizacije, jačaju ultranacionalističke radikalne velikosrpske stranke. Voljom birača Srbije uskoro preuzimaju vlast. U Srpskoj akademije nauka i umjetnosti usvojen je novi Memorandum SANU2 u kojem su najbitnije odrednice današnje srpske politike:

  • umanjiti krivicu Republike Srbije i srpskih oružanih snaga za počinjene zločine i za izazivanje ratova u Republici Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Kosovu.
  • izjednačiti krivicu svih strana u ratu (žrtve i agresora)
  • mirnim putem ostvariti izgubljeno u ratu

Nova srpska vlast kroz stalne neprimjerene i neutemeljene izjave i napade, komentiranjem i miješanjem u unutarnju politiku i zbivanja u Republici Hrvatskoj, međunarodnim ocrnjivanjem Hrvatske, lažima i falsifikatima prikazujući hrvatski narod fašističkim i genocidnim, dizanjem medijskim tenzija iz same Republike Srbije kao i glasnika Srpskog narodnog Vijeća “Novosti”, uvelike utječe da odnosi između dvije države padaju na najnižu razinu.

Sam dolazak predsjednika Republike Srbije u Republiku Hrvatsku okarakteriziran je u Republici Srbiji kao životno opasan. Srpski političari i mediji dižu tenzije navodne ugroženosti Predsjednika Republike Srbije, te pripadnika srpske etničke manjine u Republici Hrvatskoj. Ministar odbrane Srbije Aleksandar Vulin izjavljuje:  “Država Srbija i predsjednik Vučić ni na koji način nisu izazvali lošu atmosferu u odnosima sa Zagrebom. Nikada od Vlade Srbije nije došla prva varnica. Nikada nismo pokrenuli polemiku, već smo samo komentarisali ono što je dolazilo iz Zagreba, nekada možda i malo oštrije”.

Predsjednica Vlade Republike Srbije na dan posjeta predsjednika Republike Srbije srpskim medijima izjavljuje: “Srbija pruža ruku Hrvatskoj, ali da sa druge strane ne čuje spremnost za dijalog. U ovom trenutku nemamo dijalog. Ne očekujem naročito velike rezultate posete predsednika Aleksandra Vučića Zagrebu koji je, uprkos za mene neverovatnoj atmosferi u jednoj članici EU, opet pokazao pruženu ruku. Nije u redu da nekog državnika pozovete u posetu, da on na to pristane i da onda imate onakvu reakciju kao što ste imali. Danas imamo čak i proteste u Zagrebu sa neverovatnim transparentima za mene”.

Jedan od "neverovatanih" transparenta po srpskoj predsjednici Vlade, Ani Brnadić

Dodala je da je  ministar odbrane Aleksandar Vulin samo reagovao na, kako je rekla, neverovatne izjave iz Zagreba. “Srbija spušta loptu i pruža ruku Hrvatskoj. Niko nije više uložio u hrvatsku manjinu u Srbiji od Vlade Aleksandra Vučića, ali to izgleda nije važno.

 

Slikovita poruka, iza Ane Brnabić i Aleksandra Vulina prilikom davanja službenih izjava stajao je "cijeli generalštab" vojske Republike Srbije.

Porfirije u prostorijama Mitropolije zagrebačko-ljubljanske  istaknuo je kako je njegovo osobno iskustvo da je srpski narod u Hrvatskoj “uplašen” i da “živi u nekoj vrsti apatije i samozatvorenosti, u nekoj vrsti odustajanja od sebe” i zato je posjet srbijanskog predsjednika proglasio “ohrabrenjem” za srpski narod.

Vrhunac posjete bilo je sudjelovanje predsjednika Republike Srbije Aleksandra Vučića i predsjednice Republike Hrvatske na Velikoj skupštini Srpskog Narodnog Vijeća u koncertnoj dvorani “Vatroslav Lisinski” u Zagrebu kojoj je nazočilo nekoliko stotina “vazda ugrožanih” članova SNV-a, pretežno pripadnika poraženih i aboliranih pripadnika vojske i čelnika tzv. SAO Krajine.

Predsjednik Srbije gos. Aleksandar Vučić u svom govoru naveo je pozitivne primjere doprinosa pripadnika srpske etničke manjine kroz povijest kao Nikole Tesle, naglašavajući rođenog od majke Srpkinje i oca Srbina.

Prof. Ljubica Štefan,  Tesla je sam govorio  kad je u svom dnevniku pisao da je njegov djed taj nadimak dobio zbog toga jer je "imao isturene prednje zube pa ga je narod prozvao Tesla prema alatki kojom se obrađuje drvo i otud i moje sadašnje prezime Tesla". U tim tekstovima je stajalo "Drago mi je što me i Hrvati smatraju svojim jer su moji preci hrvatski koljenovići Draganići iz Zadra. Kao hrvatski plemići u 16. stoljeću došli su u Liku i tu ostali. U Liku su moji prepreci došli preko Novog Vinodola. Preci moje majke, Kalinići, također su hrvatski plemići iz Novog Vinodola. Moj pradjed stjecajem okolnosti morao je otići u Bosansku krajinu (turska Hrvatska) i tamo se oženio pravoslavnom djevojkom i prešao na pravoslavlje. On je imao isturene prednje zube pa ga je narod prozvao Tesla prema alatki kojom se obrađuje drvo i otud i moje sadašnje prezime Tesla. To je zapravo nadimak. Moj djed je bio časnik u ličkoj regimenti, a moj otac pravoslavni prota

Kroz vrlo vješto i ležerno obraćanje u pozdravom govoru gos. Vučić pozdravlja Veliku skupštinu Srba u Hrvatskoj, Srpsko Nacionalno Narodno Vijeće. Podsjetili bi, radilo se o Velikoj skupštini Srpskog Narodnog Vijeća. Obzirom da riječ “Nacionalan”  omeđuje prostor, jasna je poruka srpskog predsjednika Srbije. Između ostalog ispričao je priču o posjetu peteročlanoj srpskoj povratničkoj obitelji u Gvozdu ( Vrginmostu ). Vučić tješi obitelj kao njegovom posjetom oni privremeno nisu meta, već on ( aludirajući na konstantnu životnu ugroženost Srba u Republici Hrvatskoj), kako su se prilikom posjetu Gvozdu pojedini pripadnici srpske etničke manjine skrivali u kutevima sale , bojeći se da ne bi bili snimljeni i viđeni u medijima. Cijeli govor bio je pažljivo prožet sa nadom u novu suradnju Hrvata i Srba uz dozu dobro upakirane poznate demagogije i mitova navodne ugroženosti srpske etničke manjine.

Ono što najviše zabrinjava je podaničko ponašanje čelnika srpske etničke manjine iz Republike Hrvatske spram Predsjednika Republike Srbije, te posprdan način na koji im se Vučić obraćao.

Ne srljajte kao guske u maglu! 100 godina velikosrpske hegemonije, laži i hrvatskih jama stradanja.

Sarkazam kao oblik političke provokacije, metoda kulturne (nacionalne) manjine Srba u Republici Hrvatskoj.

Zamjenom teza kao prilagođavanje i oblikovanje opće prihvatljive političke intervencije u Republici Hrvatskoj, opće prihvatljive su etničke (nacionalne) manjine, što nije slučaj sa većinskom nacijom Hrvata. Hrvati se pokušavaju definirati na raznorazne načine, koristeći manipulativno povijesno utemeljene činjenice, stavljanjem populacije manjina ili još nedifinirane skupine jugoslavena, koja se ne može uklopiti u nacionalno biće Hrvata, uguravajući polemike istih, koji sami sebi nisu našli prostor u hrvatskom nacionalnom biću, tako aktivno usmjeravaju na svoje povijesno polazište kada su nastali. Takvom politikom otvaraju prostor gubitničkoj srpskoj politici aktivnu intervenciju na prostoru Republike Hrvatske, nanovo oživljavanje svojih opakih ambicija, kojima su 1991. godine prouzročili rat u kojemu su do temelja poraženi.

U cilju razumijevanja slijeda aktualnih političkih događaja moramo se osvrnuti na nedavnu i davnu prošlost te upozoriti

“Nikada Srpska Krajina, nikada Glina neće biti hrvatska! Nikada Banija neće nazad u Hrvatsku! Nitko više ne zna ni u ovoj sali za kakvu se državu zalaže Slobodan Milošević. Hoće li mu to biti beogradski pašaluk ili nekakva AVNOJ-ska Jugoslavija, kakva će to država biti? Ako srpski radikali pobijede i poraze predsjednika Srbije, vi znate da ćete živjeti u Velikoj Srbiji, jedinstvenoj srpskoj državi i tu odstupanja biti neće”, govorio je Vučić 1995 u okupiranoj Glini.

“Ne srljajte kao guske u maglu” davne 1918. izrekao je Stjepan Radić.

Neki od tada ne prestaju srljati.

Sljedeći put kada netko od hrvatskih političara uzme kruh i sol od velikosrpske šajkače, sjetite se koliko je u posljednjih 100 godina ta “simbolika mira” hrvatskom narodu donijela stradanja, patnji i zla.

Poštovana predsjednice Republike Hrvatske gđo Kolindo Grabar Kitarović, poštovani predsjedniče Sabora Republike Hrvatske gos. Gordane Jandrokoviću, poštovani predsjedniče Hrvatske Vlade gos. Andreju Plenkoviću, poštovani čelnici hrvatskih stranaka, uvaženi zastupnici Sabora Republike Hrvatske, uvaženi zastupnici Europskog parlamenta, do kada ćete interese Beča, Berlina, Rima, Pešte, Beograda i Bruxellesa stavljati ispred vlastitog naroda?

Do kada ćemo šutjeti i nanovo trpjeti napade stogodišnje velikosrpske hegemonije i demagogije ?

 

Portal Srpskog narodnog vijeća Novosti 06.01.2018.

Tekst pod nazivom: “Što je dobro u Hrvatskoj“

Dobro je kada se Trg maršala Tita u Zagrebu preimenuje u Trg Republike Hrvatske, a vas opsjeda pitanje zbog čega taj trg stalno dobiva ime po mrtvacima.

Dobro je kada se nastavlja kolektivno silovanje mitom o Domovinskom ratu, a vi ste već podmićeni nečim drugim.

Dobro je kada se u Hrvatskoj stalno otkrivaju nove jame u koje su zloglasni partizani bacali uzorne hrvatske domoljube, pa rastu šanse da će i aktualna vlada upasti u jednu od njih.

Poštovani hrvatski narode, u 2017. kroz državni proračun platili ste preko 3.000.000 kn glasniku Pupovčevog Srpskog Narodnog Vijeća “Novosti” da nas vrijeđa.

Link: https://www.portalnovosti.com/sto-je-dobro-u-hrvatskoj

 

Dobrica Ćosić, jedan od glavnih kreatora memoranduma SANU, po čijem planu je izvršena agresija na Republiku Hrvatsku, sa namjerom uspostave granice Virovitice, Karlovac, Karlobag u svojem djelu Deobe, kazuje:

„Laž je srpski državni interes.“
„Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno.“„Laž je u samom biću Srbina“.„U ovoj zemlji svaka laž na kraju postaje istina.“„Srbe je toliko puta u istoriji spašavala laž…“

 

Krenimo od početka 

19.10.1918. Hrvatski Sabor prekinuo je državno pravne odnose sa Austro-Ugarskom, te 29.10.1918. proglasio Državu Slovenaca, Hrvata i Srba.


Zemljopisna karta Države Slovenaca, Hrvata i Srba te Banatska republika.

Na području današnje Vojvodine, 01.11.1918. proglašena je Banatska Republika. Pod utjecajem Kraljevine Srbije u Novom Sadu sazvana je Velika narodna skupština za Baranju, Bačku i Banat. Srpski poslanici prevarom donose odluku o pripojenju navedenih teritorija Kraljevini Srbiji. Po popisu stanovnika 1910. na tim prostorima živjelo je 32,6% Mađara i 23,7% Nijemaca, dok je na navedenu skupštinu pozvano 757 na brzinu skupljenih izaslanika i to 578 Srba, 89 Hrvata Bunjevaca, 62 Slovaka, 21 Rusin, samo 6 Nijemaca i tek 1 Mađar.

Obzirom da je Država SHS bila okupirana od strane vojske Kraljevine Srbije, na hrvatske političare vršen je veliki pritisak o bezuvjetnom ujedinjenju Države SHS sa Kraljevinom Srbijom. Nakon niza pregovora i neispunjavanja ni jednog zahtjeva hrvatskih pregovarača,  ( jedan od osnovnih bio je pitanje  nelegitimnog  pripojenja teritorija Baranje, Bačke i Banata Kraljevini Srbiji) srpski regent Aleksandar jednostrano je, bez odobrenja i pristanka hrvatskih pregovarača, 01.12.1918. proglasio ujedinjenje u novu državu Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, kasnije nazvanu Kraljevinu Jugoslaviju. Prve reakcije na novu državu stigle su već 05.12.1918. u Zagrebu. Miran protest hrvatskih ljudi, novonastali velikosrpski režim ugušio je u krvi (Prosinačke žrtve) .

"Osloboditelji" su 1945. srušili spomenik Prosinačkim žrtvama na Trgu bana Josipa Jelačića. Nalazio se na mjestu današnjeg Manduševca. U pozadini je vidljiv spomenik banu Josipu Jelačiću koji je uklonjen 1947. godine.

Nova država nije imala Ustav,  zakone i uredbe Beograd je donosio dekretima (obznana). Tako su 4 Krune mijenjane za 1 Dinar, iako je vrijednost bila približno slična. Na područjima današnje Hrvatske uvedena je policijska represija, porezi su za razliku od ostatka države bili veći,  tvornice i pogoni bili su rastavljeni i montirani u Srbiji. Podjela zemlje u Hrvatskoj uvelike je išla u prilog Srbima, pogotovo srpskim ratnim veteranima (nastaju nova naselja i sela,pogotovo oko Vukovara),  Rapalskim ugovorom područje Istre, Dalmacije i otoka ustupljeni su Kraljevini Italiji.

Područja koja je Kraljevina SHS ustupila Kraljevini Italiji.

Tek 28.01.1921. donesen je ustav (Vidovdanski ustav). Nakon atentata na hrvatske poslanike U Skupštini 06.01.1929, kralj Aleksandar ukida i ono malo sloboda i prava zagarantiranim prethodnim ustavom, proglašava diktaturu, poznatiju kao Šestosiječanjska (januarska) diktatura. Položaj Hrvata u tadašnjoj državi najbolje pokazuje činjenica  da je u kraljevskoj vojsci 161 general bio Srbin, dok su Hrvata bila samo 2 Hrvata. Nakon donošenja novog Ustava 1931., pogotovo nakon osnivanja Banovine Hrvatske 1939., položaj Hrvata malo se popravio.

Nakon ubojstva kralja Aleksandra, novi vladar knez Pavle približava Kraljevinu Jugoslaviju Njemačkoj, te 25.03.1941. potpisom Ive Andrića (književnika) pristupa Trojnom paktu. U Beogradu su održani veliki protesti, dolazi do državnog udara ( za koje se po nekim izvorima tvrdi da su organizirani od strane engleske obavještajne službe). 06.10.1941., Sile osovine (Trojnog pakta) pod vodstvom Njemačke (nakon što im je nova jugoslavenska vlast odbila dati dozvolu za prolazak prema Grčkoj u kojoj su bile stacionirane velike postrojbe engleske vojske) započinju napad na Kraljevinu Jugoslaviju, koja kapitulira 17.04.1941. godine.

Hrvatski narod u Kraljevini SHS, kasnije Kraljevini Jugoslaviji nikada nije ostvario jednakost sa ostalima narodima, pogotovo Srbima. Hrvatski sabor nikada nije ratificirao Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, kasnije Kraljevinu Jugoslaviju. Teritorij koji je Država SHS unijela u Kraljevinu SHS nikada nije vraćen Hrvatskoj.

 

Nastanak totalitarističkih sustava

Tridesetih godina 20. st. Nacionalsocijalistička radnička stranka Njemačke nastala je iz Njemačke radničke stranke, fašizam u Italiji oformili su pojedini talijanski sindikati na čelu sa bivšim socijalistom Benitom Mussolinijem. U Rusiji su 1917. Sovjeti preuzeli vlast. Boljševici koji mahom dolaze sa puno novaca u Rusiju, nasilno uklanjaju narodnu vlast Sovjeta i uvode tiraniju Boljševika. Sva tri totalitarna sustava su u vrlo sličnim programima i osnovama sadržavali ljevičarstvo. Krajem 30-ih surađuju, zauzimaju nove prostore i prekrajaju europske granice.

Predvodnici totalitarističkih sustava, Benitto Musollini, Josif Visarionovič Staljin (pravim imenom Iosif Besarion (Soso) Džugašvili) i Adolf Hitler.

Povlačenjem vojske Kraljevine Jugoslavije sa područja Hrvatske, u Čakovcu je 07.10.1941. proglašena Nezavisna država Hrvatska, dan kasnije u Bjelovaru, a službeno u Zagrebu 10.04.1941.

Nezavisna Država Hrvatska nastala je u okolnostima potpunog kaosa. Veliki dijelovi ostataka vojske Kraljevine Jugoslavije, pretežno u mjestima sa pripadnicima srpske etničke manjine, odbijali su položiti oružje, naoružavali su srpske civile, česti su oružani incidenti. Obzirom da nova vlast NDH nije imala dovoljno represivnog aparata, nastojala je mirnim pregovorima riješiti incidente te uvesti pravni postupak. Na žalost, jedan dio srpskog stanovništva nije želio prihvatiti pravne odnose nove države te nastavljaju sa oružanom pobunom. Diljem NDH organiziraju se oružani napadi i pljačke srpskih terorista na vojsku NDH, državne ustanove, državne službenike i civile s jedinim ciljem, rušenjem NDH i stvaranjem neke nove Jugoslavije odnosno Srbije. U tim prelaznim okolnostima od strane ostataka vojske Kraljevine Jugoslavije i naoružanih srpskih civila, stradava preko 1000 hrvatskih ljudi, mahom civila.

Spomenik ubijenim hrvatskim civilima u okolici Bjelovara. Zločini koje su u travnju 1941. godine počinili pripadnici 2. srpskog konjičkog puka "Car Dušan Silni".

Najpoznatija su dešavanja iz okolice Srba u kojem su pobijeni i protjerani svi Hrvati iz okolnih sela. Na spomenutom području 1941. gotovo nije bilo hrvatskih oružnika. U bivšoj SR Hrvatskoj datum masovnog zločina nad nedužnim Hrvatima iz Srba (27.07.), obilježavao se kao republički blagdan SR Hrvatske, Dan ustanka naroda Hrvatske. U današnje vrijeme pod pokroviteljstvom Srpskog narodnog Vijeća i pojedinih tzv antifašističkih udruga obilježavaju ga kao Dan ustanka naroda Like i Korduna.

 

Zemljopisna karta NDH, objavljena u Zagrebu 20.09.1943. nakon kapitulacije Kraljevine Italije i proglasa poglavnika Ante Pavelića o povratku hrvatskih zemalja u sastav NDH od 10.09.1943.

 

Hrvati kao istinski antifašisti.

Obzirom da pojam fašizam možemo ograničiti na fašističku Italiju te područja koja su okupirali, pogrešno je sveukupan otpor Silama Osovine nazivati antifašizam. Nakon sukoba Njemačke i SSSR-a, Staljinu je prihvatljivije bilo prihvatiti imaginarni pojam antifašizam od antinacionalsocijalizma. Stoga bi točnije bilo izgovarati antiosovinski otpor. Preuzimanjem vlasti u Kraljevini Italiji 20-ih godina, fašisti su vrlo brzo na hrvatskim područjima koje im je Rapalskim ugovorom prepustila Kraljevina SHS, počeli sa progonom svega hrvatskog. Kod hrvatskog stanovništva javlja se otpor te je to prvi oblik istinskog antifašizma u Europi.

Slijedom Rapalskog ugovora, nova vlast NDH pod pritiskom saveznika Sila Osovine, Njemačke i Italije, potpisuje Rimski ugovor kojim teritorij Istre, Primorja, Zadra i otoka ostaje u sastavu Kraljevine Italije. Razočarani takvom politikom vlašću NDH, Hrvati se organiziraju u pokret otpora protiv talijanskog fašizma i NDH.

Do napada Sila Osovine 22.06.1941. na SSSR hrvatski komunisti nisu učestvovali u akcijama protiv NDH i Sila Osovine. Nakon poziva Kominterne na opći ustanak protiv Sila Osovina, hrvatski komunisti dižu oružanu pobunu. Najveći broj hrvatskih partizana tijekom cijelog rata nije pripadao ni jednoj stranci, oni koji su pripadali strankama, mahom su bili komunisti i HSS-ovci. Vrlo brzo na području Like dolazi do sukoba hrvatskih partizana (pretežno izbjeglih iz zadarskog područja) sa srpskim partizanima i tadašnjim saveznicima četnicima zbog zvjerstava nad hrvatskim civilima, te njihove suradnje sa talijanskim fašistima.

Fotografija snimljena 1944.prilikom prelaska hrvatskih partizana rijeke KUPE sa hrvatskom trobojnicom i hrvatskim grbom sa prvim početnim bijelim poljem.

Proglas poglavnika Ante Pavelića od 09.09.1943. o uključivanju hrvatskih zemalja na Jadranu u sastav NDH.

Proglas od 13.09.1943. Okružnog NOO-a za Istru pod nazivom "Hrvatski narode" kojim se poručuje da je Istra hrvatska zemlja i da će hrvatska ostati. 20.09.1943 Predsjedništvo i Izvršni odbor ZAVNOH-a potvrdio je Odluku Okružnog NOO za Istru, donio Odluku o priključenju Istre, Rijeke, Zadra i ostalih okupiranih krajeva Hrvatskoj.

Nakon razlaza Tita sa Dražom Mihajlovićem ( kroz cijelo vrijeme rata srpski partizani nisu u potpunosti prekinuli odnose sa pojedinim četničkim postrojbama), veliki broj srpskih partizanskih boraca bježi u četnike. Uspostavom partizanske vlasti kroz ZAVNOH koji je u stvari bio neka vrsta koalicije antiosovinskog (antifašističkog) pokreta, odluke o nastavku hrvatske državnosti, srpski partizani nanovo masovno prelaze u četnike. Najpoznatiji slučaj bio je 1944. kada je prebjeglo cijelo zapovjedništvo Kordunaške brigade. U četnike su prebegli partizanski major Joco Eremić, komandant Kordunaškog vojnog područja, Stevo Kosanović Jabučar, zamenik komesara Grupe kordunaških odreda (Kordunaški, Plaščanski i Karlovački odred), Đuro Šumonja, komandant Plaščanskog odreda, kao i više članova štaba Plaščanskog odreda i Komande vojnog područja Korduna. Očito nije bila sporna NDH, nego bilo kakav oblik hrvatske državnosti.

Neki zakoni i postupci vlasti NDH gledano kroz današnje vrijeme ne mogu se ničim opravdati. NDH je pod pritiskom Njemačke od Kraljevine Jugoslavije preuzela rasne zakone, oformila logore od kojih je najpoznatiji Jasenovac. Činjenica je da je u sprječavanju oružane pobune i terorističkih akcija od strane pojedinih zapovjednika na pojedinim područjima upotrebljena prevelika represija, dolazi do stradavanja nevini, pogotovo Srba, Judejaca i Roma. U početku rata vlasti NDH u nekoliko slučajeva osudile su počinitelje prevelike represije. Rasplamsavanjem rata suđenja i osuda bilo je sve manje.

Prodorom Crvene armije, kralj Petar II Karađorđević 12.09.1944. iz Londona javno je pozvao monarhističke velikosrpske postrojbe da pristupe Titovim partizanima. Veliki dio srpske vojske prelazi u partizane.

Partizani i četnici u Kruševcu 1944. godine

U sastavu Titove Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije u akcijama “oslobođenja” Hrvatske, komunistički boljševici te mahom  dojučerašnji četnici čine velike zločine nad hrvatskim stanovništvom. Nakon poraza NDH, “osloboditelji“ nemaju milosti prema poraženima. Brojne su masovne grobnice u kojima su pretežno komunistički boljševici i dojučerašnji četnici presuđivali hrvatskim oružnicima i civilima bez suđenja. Bleiburg i Križni put simbol su stradavanja Hrvata  – JAME.

Danas često čujemo da su na Bleiburgu – Križnom putu stradali zločinci. Istina je sasvim drugačija. Engleske snage na području razgraničenja bile su vrlo slabe. Elitnije ustaške postrojbe čiji se pojedinci mogu dovoditi u sumnju počinjenja pojedinih zločina vrlo su lako prošli kroz engleske crte. Stradala je nevina hrvatska mladost koja nije počinila nikakav ratni zločin te civili i djeca. Cilj je bio jasan, uništiti hrvatsku biološku masu.

 

Spomenik stradalim hrvatskim oružnicima NDH i civilima u Bleiburbu i Križnom putu.

Nakon rata vrlo brzo velikosrpski komunistički kadar, (pretežito boljševički) od strane hrvatskog kadra preuzima vodeće pozicije, kroz razne procese prvo uklanjaju vodeće pripadnike nekomunista ( nestranačkih i HSS-a), zatim i nepodobne hrvatske komuniste. Vrlo brzo su uklonjeni svi delegati ZAVNOH-a, bezbrojni su montirani procesi uglednijim hrvatskim partizanima (najpoznatiji Andriji Hebrangu) i nastavlja se velikosrpska hegemonija.

 

Andrija Hebrang, istaknuti član otpora, lažno optužen i ubijen u komunističkom zatvoru 1949.

U FNR Jugoslaviji, Hrvati i teritorijem pokradena Hrvatska, nanovo prolaze teško razdoblje jednopartijske totalitarne velikosrpske hegemonije. U prvim danima poraća, 100 Kuna (valute iz NDH) mijenja se za 4-5 Nedićevih Dinara. Nanovo su kao i 1918. hrvatskim ljudima i privredi naneseni veliki gubici. Jednopartijski totalitarni sustav zabranio je slobodu govora i filtrirao nacionalnu slobodu. Svaki pokušaj govora o statusu hrvatskog naroda, kažnjavan je strogim i dugim kaznama, političkim ubojstvima (naročito hrvatskih iseljenika). Iako je Socijalistička Republika Hrvatska ekonomski bila jedna od razvijenijih republika SFRJ, uvelike je zaostajala za zemljama Zapadne Europe. Prema istraživanjima, sadašnji teritorij Republike Hrvatske 1918. u Austro-Ugarskoj je zaostajao za  teritorijem Austrije 25-30%, 1991. pet puta.

 

Bruno Bušić, hrvatski zagovornik demokratske i suverene Hrvatske. Zagovarao je nacionalna i socijalna prava. Ubijen od strane tajnih službi Jugoslavije u Parizu 1978 godine.

Nakon Hrvatskog proljeća 1971., SFRJ 1974. donosi novi Ustav kojim se republikama definiraju određene ekonomske i političke slobode, prvenstveno pravo republika na samoodređenje.

Krajem 80-ih SFRJ je u sve većoj ekonomskoj krizi. Razvijenije republike traže ravnopravnije raspoređivanja sredstava, tadašnja vladajuća velikosrpska elita shvaća kako neće dugo moći držati dominaciju i vodeće položaje, neustavno mijenjaju ustavno pravni poredak SFRJ ukidajući pokrajine Vojvodinu i Kosovo. Počinju sveobuhvatne pripreme za provedbu programa SANU1, koji se može svesti pod zajednički nazivnik: “Svi Srbi u jednoj državi”. Obzirom na svjetska zbivanja, prije svega europska, padom Berlinskog zida, u Jugoslaviji, odnosno republikama, uvodi se višestranačje.

Na višestranačkim demokratskim izborima hrvatska vlast daje garancije pripadnicima srpske etničke manjine. Većina pripadnika srpske etničke manjine vođeni velikosrpskom politikom punom laži i mitova iz Beograda (upotrebljavajući dobro poznate izraze:“ fašisti, ustaše, Jasenovac, pobijena srpska deca, Jadovo, genocid, srpske nevine žrtve, nenaoružani civili“), uz pomoć JNA započinju oružanu pobunu sa ciljem pripojenja dijelova Republike Hrvatske Jugoslaviji, odnosno Srbiji.

Vrlo je lako povući poveznicu sa događajima oružane pobune iz 1941. godine.

 

25.07.1990. Hrvatski sabor prihvatio je amandmane na Ustav Socijalističke Republike Hrvatske kojim je iz službenog imena države izbačen naziv Socijalistička. Sa službene zastave Republike Hrvatske uklonjena je zvijezda i vraćen povijesni hrvatski grb.

Navodni razlog za pobunu bio je ukidanje konstitutivnosti srpskom narodu u Republici Hrvatskoj. Ustav SFRJ iz 1974. navodi narode i narodnosti. Svaki narod bio je konstitutivan po svim republikama (osim što je u Hrvatskom Ustavu posebno bio naglašen srpski narod), u BIH Muslimani, Srbi i Hrvati.

Jovan Rašković, čelnik srpske etničke manjine 90-i u Republici Hrvatskoj, jedan od začetnika oružane pobune 1990.

Ubrzo je Hrvatska napadnuta iz Srbije, Bosne i Hercegovine i Crne Gore. Postrojbe agresora čine brojne zločine na civilima i braniteljima, progone ne srpsko stanovništvo, uništavaju i otuđuju materijalna dobra, kulturno blago, razaraju cijele gradove, spomenike nulte kategorije, nastoje uništiti sve hrvatsko.

Pripadnici agresorskih postrojbi prilikom okupacije hrvatskog grada heroja Vukovara pjevali su:"Slobodane, šalji nam salate, bit će mesa, klat ćemo Hrvate". Pojedini iz te skupine danas nekažnjeno žive u Vukovaru i okolici.

 

Velikosrpski planovi za stvaranje velike Srbije.

"Palo je poslednje uporište ustaške vlasti" izjavio je nakon preuzimanja Vukovarske bolnice Vojislav Stanimirović, danas visoki čelnik SDSS i zastupnik u Hrvatskom saboru.

 

Nepoštivajući najosnovnijih pravila rata, agresiji i razaranju, zvjerstvima i zločinima kakvi se na području Europe nisu dešavali od Drugog svjetskog brata i od kojih je cijelom svijetu zastajao dah,  mlada hrvatska država i hrvatski narod, sa vrlo malo oružja, iznimnom hrabrošću svojih vitezova, uz velike žrtve branili su svoju slobodu.

Procijenjuje se da je tijekom bitke za Vukovar ubijeno oko 6000 pripadnika JNA( od kojih brojni pripadnici najelitnijih postrojbi), više od 15 000 je onesposobljeno odnosno ranjeno, uništeno je između 400-600 oklopnih vozila, srušeno je oko 20 zrakoplova i helikoptera. Smatra se da je više od 2000 pripadnika paravojnih postrojbi izgubilo živote tijekom direktnih borbi za grad.

Dugih pet godina u Domovinskom ratu prolijevali smo znoj i krv, polagali živote na Oltar Domovini, stasali,  nakon nekoliko vojno redarstvenih akcija, 1995. u Oluji sramotno smo brzo porazili velikosrpsku vojsku. Tada smo mislili da smo zauvijek uništili velikosrpsku ideju.

 

Zarobljeni pripadnici velikosrpskih četničkih postrojbi u vojno redarstvenoj akciji Oluja.

Jesmo li ?

Dobrica Ćosić, jedan od kreatora memoranduma SANU po čijem planu je izvršena agresija na republiku Hrvatsku sa namjerom uspostave granice Virovitice, Karlovac, Karlobag :

„Laž je srpski državni interes“
„Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno.“„U ovoj zemlji svaka laž na kraju postaje istina.“„Srbe je toliko puta u istoriji spašavala laž…“

 

Sjećate li se priloga Radio televizije Srbije o poklanoj srpskoj deci nakon pada Vukovara ?

 

Možemo samo zamisliti koliko je hrvatskih života ugašeno od strane velikosrpskog agresora potaknuti ovom viješću o pobijenoj srpskoj deci u Vukovaru. Samo zahvaljujući profesionalnosti i humanosti dr. Zorana Stankovića i njegove ekipe sa VMA iz Beograda, ova izmišljena vijest i propaganda nije postala istina – novonastali velikosrpski mit.  Da je dr. Stanković potpisao vjerojatno bi dovijeka morali osporavati ovu vijest kao lažnu.

Princip stogodišnje velikosrpske hegemonije uvijek je  isti.  Ista metodologija, retorika, demagogija i mitovi. Prognani Srbi iz Hrvatske, Hrvati fašisti, ustaše, Jasenovac, Jadovo, genocid, srpske žrtve, nenaoružani civili“.

 

Radni logori, dječji logori i jame.

Kroz cijelo vrijeme komunističke velikosrpske vlasti, hrvatskom narodu pisana je lažna povijest u kojoj je negiran doprinos Hrvata u antiosovinskom (antifašističkom) otporu, uveličavani i izmišljani su zločini NDH, Hrvatima su lijepljeni epiteti zločinaca i genocidnosti. Ujedno su negirali svoje zločine i logore, preuveličavali stradavanje i doprinos Srba, davali im status žrtve. Danas je poznato da su velikosrpske komunističke vlasti mahom uveličale broj stradalih zbog ratne oštete od Njemačke. Područje logora Jasenovca i ostalih mjesta navodnog stradanja nikada nije detaljno istraženo. U Jugoslaviji je izvršeno nekoliko iskapanja područja logora Jasenovca. Pronađeno nije dalo tražene rezultate. Sa istraživanjem se na brzinu prestalo, područje je vraćeno u prvobitno stanje o pronađenim dokazima moralo se šutjeti. Svaki spomen stradanja Hrvata i lažno pisane povijesti bio je zabranjen i strogo kažnjavan.

Demokratske promjene u Republici Hrvatskoj sramežljivo su odškrinule vrata istraživanjima. Prva provedena istraživanja osporavaju velike dijelove lažno pisane povijesti.

Svakim danom pronalaze se nova imena sa popisa stradalih u Jasenovcu za koje postoji opravdana sumnja da nisu stradali u Jasenovcu. Za dio dokumentacije i fotografija utvrđeno je da ne spadaju u Jasenovac, čak ni na područje NDH. Prema svjedočenju i dokumentaciji  postoji opravdana sumnja da logor nije zatvoren 1945. nego da je služio kao logor i da su u njemu ubijani hrvatski oružnici sve do 1948.. Za neke jame (navodno mjesta stradanja nevinih srpskih civila) vodeći hrvatski speleolozi koji su ih istražili, tvrde da u njima ne postoje ljudski ostaci. Posebna je priča o djeci (zbrinjavanju djece) potkozarja.

Postoje brojni dokazi da je u humanitarnoj akciji spašavanja i udomljavanja djece potkozarja sudjelovala i sama vlast NDH, Karitas i Crveni križ pod vodstvom gđe Dijane Budisavljević. Na žalost, dio djece uslijed neuhranjenosti i bolesti umro je , dio je stradao u napadu i bombardiranju od strane partizana na sabirni centar u Jastrebarskom, dio je odveden i vraćen vlastima NDH jer se partizani nisu mogli brinuti o njima, dok su dio onih većih partizani priključili svojim postrojbama. Je li dio djece nestao i stradao uslijed nepravovremenih, neodgovornih i nezakonitih postupaka nadležnih službi, zasigurno da je. Obzirom da smo od tada kao ljudi napredovali u svim segmentima, obzirom da je napredovala medicina i standard, za očekivat je da se takvi nemili događaji u svijetu više ne dešavaju. Svjedoci smo da i danas djeca po razno raznim izbjegličkim kampovima umiru.

Zašto se prešućuje da je poduzeta široka akcija spašavanja? Zašto se prešućuje činjenica da je veliki dio djece spašen? Zašto su oni koji su dali najveći obol humanitarnom spašavanju prozvani zločincima, kao dr. Antun Najžer? Zašto su komunisti nakon rata oduzeli kartoteku i dokumentaciju od gđe. Diane Budisavljević i zabranili joj pristup? Zašto pripadnici srpske etničke manjine u Republici Hrvatskoj, Srpske pravoslavne crkve i tzv. antifašističkih udruga konstantno ignoriraju predočene dokaze ? Zašto se ne smije znati da su hrvatski partizani činili većinu Titove vojske? Najviše stradalih u bitkama na Neretvi i Sutjesci su upravo hrvatski partizani. Na Sutjesci je stradalo više hrvatskih partizana iz malog mjesta kraj Splita Žrnovnice nego Srba iz Srbije. Poznata je priča pojedinih dalmatinskih partizanskih boraca kako je naivna hrvatska dalmatinska mladost na Sutjesci gurnuta kao topovsko meso, dok su ih sa leđa ubijali crnogorsko-srpski „partizani“ sa šubarama na kojima su bile zvijezde i kokarde kojima je zapovijedao Savo Kovačević.  Prema iskazima sudionika, dalmatinski partizani prvom prilikom osvetili su se Savi sa metkom u leđa.

„Velika djeca idu poslušno, ali malene treba nositi. Morali smo ih tražiti u brdima jastuka. U tome je naročito savjestan bio jedan mladi ustaša koji je bio zdvojan, jer se bojao da ćemo neko malo dijete previdjeti, pa će pokisnuti.“, Budisavljević Diana, Dnevnik, HDA, Zagreb, 2004., str. 88.

Velikosrpska podmetanja od 1918. 

U Srbiji od sloma antiosovinske komunističke pobune krajem 1941.,  sve do dolaska Crvene armije u Rumunjsku i poziva Kralja Petra da se Srbi priključe Titovoj vojsci, nije bilo nikakvog otpora. Srpski komunisti krajem 1941. prešli su Drinu, te na području NDH organiziraju terorističke akcije. Sadašnje srpske vlasti rehabilitirale su četnički pokret, svakodnevno rehabilitiraju četničke vojvode od kojih je najpoznatiji Draža Mihajlović. Četnički pokret jedina je vojska na ovom prostoru koja je u potpunosti surađivala sa fašističkom Italijom. Na teritoriji sadašnje Srbije postojalo je nekoliko logora, samo na području Beograda četiri, Banjica, Sajmište, Topovske šupe i Milišića ciglana. Srpski logori Banjica i Sajmište, bili su masovne tvornice smrti, tako da je već sredinom 1942. SS-ovac Harald Turner izvijestio: ‘Srbija je zemlja u kojoj je pitanje Židova i Cigana riješeno, ostalo je još samo pitanje vlasništva’, a šef njemačke Službe sigurnosti u Srbiji A. Schafer pohvalio se‘Beograd je jedini veći grad Europe koji je u potpunosti očišćen od Židova, postao je Judenfrei’. Ostali veći logori na današnjem teritoriju Republike Srbije su Veliki Bečkerek u Zrenjaninu, Crveni krst u Nišu (30.000, od čega je oko 12.000 strijeljano, ostatak odveden u druge logore) Dulag 183 u Šabcu, Svilara u Pančevu  i Paraćin.

Zašto onda sve hrvatske političke elite sve od 1918.  do danas dozvoljavaju da nas velikosrpska politika nanovo i nanovo lažima, demagogijom, mitovima, poznatom metodologijom i retorikom stavlja u podređeni položaj te se konstantno moramo braniti?

Prošle su 23 godine od veličanstvene pobjede u Domovinskom ratu. Pripadnici poražene agresorske vojske abolirani su, ne istražuju se i ne procesuiraju brojni njihovi zločini, zločinci slobodno šeću u Republici Hrvatskoj, susreću žrtve i smiju im se u lice. Nakon toliko počinjenih zločina, razaranja, sramnog poraza, ni jedan pripadnik agresorske vojske nije našao za shodno ispričati se i pokajati. Pripadnici srpske etničke manjine koji imaju saznanja o zločinima šute, veliki dio spušta rolete na svojim kućama trasom “Dana sjećanja na žrtvu Vukovara”. Podižu spomenike koji veličaju agresora i agresiju, pobunjene oružane teroriste pokušavaju svrstati pod civilne žrtve, svakodnevno nam drže lekciji o pravima i toleranciji, organiziraju proslave na kojima se izvode pjesme koje veličaju zločinačku tzv. SAO krajinu.

Braniteljsko domoljubna Stranka Hrvatske zalaže se za ukidanje Zakona o općem oprostu.

Više na: http://bdshr.hr/tag/zakon-o-opcem-oprostu/


Spomenik zapovijedniku TO Borova na kojem piše: "OVDE POČIVA Vukašin Vule – Šoškoćanin Tragično preminuo u talasima Dunava u 32. godini života 15.5.1991. – komandant obrane Borova sela ZA NARODNOG JUNAKA Proglašen na velikoj narodnoj skupštini u Belom Manastiru 25.9.1991. I sada gledam Borovo rođeno moje selo, braću i sestre i srpske borce. Moje bitke biju žestoko, ponosno dižu čelo i srpske zastave visoko i tvrdo na srpskoj zemlji stoje".


Spomenik u selu Krnjak nedaleko od Karlovca. "Babić MIle Od krvnika MUP-a i ustaških gardi na mostu život dao si mladi.Za srpski narod ponosno si pao otišao večno i nerekao zdrao

Dio vodstva srpske etničke manjine u Republici Hrvatskoj uzima si za pravo preuzeti nekakav status čuvara “antifašizma” u Hrvatskoj, obilježavati terorističke napade na vojnike, službenike i civile NDH navodeći da obilježavaju ustanak protiv terora NDH, obilježavaju prekobrojne spomenike “osloboditeljima”, iza kojih je ostajala samo smrt nevinog hrvatskog življa. Nanovo upotrebljavaju poznatu metolodogiju i retoriku o ugroženosti, nebrigu države o pripadnicima srpske etničke manjine, npr. spominju nekoliko domaćinstava po udaljenim banijskim brdima koja nemaju struju te slične primjere. Nadasve žele odlučivati i imati primat o svim segmentima hrvatskog društva, pogotovo hrvatskog naroda kao što su imali u bivšim Jugoslavijama.

 

Neki od čelnika tzv. SAO Krajine. Osuđeni ratni zločinac Goran Hadžić i Vojislav Stanimirović.

Hrvatski narod pripadnicima srpske etničke manjine stradalim u Domovinskom ratu obnovio je kuće, obnovio je infrastrukturu koju su sami porušili, platili smo režije koje su koristili kroz vrijeme rata na okupiranim područjima, dao im zagarantirane zastupnike u Saboru, dožupane, zamjenike gradonačelnika, zagarantirao veća prava od normativa EU, obilato financira glasila koja se umjesto etno-kulturnim manjinskim sadržajima kroz “navodnu satiru” sarkastično, ironično i dvosmisleno bave se svakodnevnim poniženjima branitelja Domovinskog rata, hrvatskog naroda i Republike Hrvatske.

Nekad ponosni branitelji “postali” su krezubi, maloumni ognjištarci. Proganjani od vlastite države postaju zločinci. Domaći sljednici i obiteljski nasljednici bivših totalitarih političkih privilegiranih tehnomenađerskih socijalističkih elita, preko noći “evoluiraju” u demokrate. Oskrvnjuju nam mrtve kosti i spomen ploče palih vitezova, zabranjuju nam oznake i pozdrave iz Domovinskog rata. Spomenici koji veličaju agresiju i agresora ih ne smetaju.

Jean-Michel Nicolier "Francuz", francuski dragovoljac Hrvatskih obrambenih snaga, zarobljen u Vukovaru, brutalno mučen i smaknut na Ovčari uz još 265 ranjenika iz Vukovarske bolnice (za sada poznatu broj).

Nameću nam demagogiju lijevo liberalnih utopija prošlih totalitarnih vremena, upakiranih u navodne demokratske slobode. Mašu totalitarnim obilježjima prošle države i vojske koja nas je ubijala. Njihovi argumenti se svode na jeftinu populističku demagogiju (npr. zalaganje za radnička, socijalna prava),predstavljaju se kao napredniji na većem stupnju intelekta, demoniziraju neistomišljenike koje često svrstavaju u niže intelektne skupine , jeftino pozivaju našu djecu aludirajući na emocije “High life” života.

Uzimaju si za pravo predstavljati se kao najviša razina moralne vertikale, bez ikakve mogućnosti bilo kakvog kritičkog promišljanja svojih stavova, uvažavanja argumenata sugovornika, bez imalo preispitivanja vlastitih ideoloških dogmi. Sebe smatraju prosvijetljenima i odabranima za upravljanje tuđim životima. Agresivno nameću ideologije sabrane pod nazivom “Platforma” (kao što je rodna), zagovaraju pobačaj i u posljednje vrijeme pravo na besplatni pobačaj.

Kroz navodno pravo i slobodu odlučivanja žena o vlastitom tijelu u potpunosti prešućuju najosnovnije ljudsko pravo, pravo na život. Određuju ljudskom plodu imaginarno značenje u kojem je dozvoljen pobačaj, iako plod u tom vremenu već ima razvijene organe, kao što je živčani sustav, otkucaji srca, bubrezi i želudac obavljaju svoju funkciju.

Obziom da u Hrvatskoj nije provedena lustracija, uz pomoć bivših (najčešće obiteljskim poveznicama) komunističkih elita, ušli su u sve pore društva, dok za našu djecu nema posla u Republici Hrvatskoj. Zbrinuti su po državnim ustanovama, medijima, kulturnim ustanovama i pojedinim građanskim udrugama, kojima je jedini cilj živjeti na račun državnog proračuna. Zagovaranjem imaginarnih kolektivističkih zajednica te poduzeća po principu radničkog samoupravljanja, vrlo dobro žive od rada hrvatskog radnika. Jedan od njihovih najpoznatiji predstavnika slovi kao najbogatiji profesor u Republici Hrvatskoj, ni ostalima proračunske Kune nisu mrske, ostvarene radom uvelike potplaćenih hrvatskih radnika.

Veličaju bivšeg diktatora totalitarne komunističke ideologije, pripisuju mu “božanske” osobine, iako je Josip Broz Tito prema pojedinim svjetskom istraživanjima proglašen jednim od najvećih zločinaca 20. stoljeća. Sveprisutni su u kritiziranju svega i svakoga, pri tome ne nude nikakva rješenja. Najveći dio njihovih aktivnosti služi isključivo vlastitoj promociji, stvaranju kaosa, općeg nezadovoljstva i razaranju hrvatske samostalnosti. Sa prezirom, najčešće dvosmisleno i ironično govore o Republici Hrvatskoj, hrvatskom narodu, hrvatskim braniteljima, Domovinskom ratu, svemu nacionalnom, domoljubnom, vjerskom i tradiocionalnom.

Skup (marš) sljednika Josipa Broza Tita, prema nekim istraživanjima u svijetu, njegovo ime nalazi se među 10 najvećih zločinaca 20. stoljeća

Gospodo gdje ste bili 90-ih kada su ljudi ubijani samo zato što su HRVATI ?

 

Agresija na Republiku Hrvatsku od strane JNA

Na žalost, ni jedna hrvatska Vlada nije imala dovoljno snage izvršiti lustraciju, istražiti povijesne istine od 1941.-1945. sve do 90-ih, istinom zatvoriti velikosrpsko licitiranje brojem žrtava u dnevno političke svrhe. Licitatori žrtvama u osnovi su gori od samih počinitelja zločina.

Stoga, nije ni čudo da se nanovo javlja velikosrpska dobro poznata retorika i metolodogija od strane samog vrha države iz Srbije do njihovih satelita u RH i Republici BiH.

Jasne su namjere sadašnje srbijanske vlasti zašto su u zgradi UN-a  organizirali izložbu sa sabirnim logorom Jasenovac (vjerojatno i lažnom dokumentacijom) pri tome prešućuju vlastite logore. Možda će jednom neka nova Srbija organizirat izložbe vlastitih logora i uključiti logore iz Domovinskog rata. 

Nedavna izložba u UN-u o radnom Logoru Jasenovac, orhanizirana od vlasti Republike Srbije

 

Republika Srbija rehabilitirala je četnički pokret (jedini pokret koji je cijelo vrijeme rata surađivao sa fašističkom Italijom), četničke vojvode od kojih je najpoznatiji Draža Mihailović, vlastite logore pripisuje kao logore u NDH. Nanovo poznatom demogogijom,retorikom i metolodogijom napadaju od strane samog srpskog državnog te pojedinih predstavnika srpske etničke manjine u Republici Hrvatskoj. Optužuju nas oni, koji su sa područja Bačke, Banata a pogotovo Srijema, mirmo gledali kako pojedine vojne postrojbe ubijaju Hrvate (oko 26 ubijenih), protjeruju cijela sela sa hrvatskom etničkom manjinom, iako na tim područjima nije bilo ratnih zbivanja. Napadaju nas oni, koji su započeli nekoliko ratova u 20-om stoljeću. Napadaju nas oni, koji se proglašavaju pobjednicima u svim ratovima, iako im je vojska u Prvom svjetskom ratu pobjegla na Krfu, na kojem su proveli cijeli rat pjevajući:”Tamo daleko”.  U Drugom svjetskom ratu vojska im se  raspala nakon samo 10 dana, tek krajem rata 1944. godine masovno su se priključuju Titovim partizanima. Napadaju nas oni koji su započeli i izgubili rat u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Kosovu. Napadaju nas oni koji danas gimnazijsku djecu uče kako su Hrvati dio Srba, prihvativši Papu prešli na katoličanstvo, izdajice srpstva i svetosavlja, smatraju da im je dozvoljeno Hrvate ubiti na kućnom pragu, silovati i razoriti svaki hrvatski dom.  Raznim povlasticama i ustupcima Hrvate Bunjevce i Šokce potiču da se ne smatraju i izjašnjavaju kao Hrvati. Napadaju pripadnike hrvatske etničke manjine u Srijemu, Banatu i Bačkoj po nacionalnoj osnovi, sudovi im izriču kazne a napadače oslobađaju.

Mitropolit zagrebačko-ljubljanski Porfirije pjeva četničke pjesme

Poštovana srpska etnička manjino u Republici Hrvatskoj, zašto i nadalje birate one koji su Vas 90-ih lažima uvukli u rat protiv vlastite domovine, natjerali u zbjeg i u koloni bježeći gazili tenkovima. Nisu se ispričali prema nepotrebnim žrtvama, prije svega vlastitog naroda te svima ostalima. Zašto im i dalje vjerujete, obzirom da se većina njih nisu odmakli od ideja 90-ih? Zašto ne birate one koji su Vam sačuvali obraz, hrvatske vojnike srpske etničke manjine i one koji su odbili sudjelovati u agresiji, razaranju, ubijanjima i silovanju Lijepe naše?

Uskoro nam u posjet dolazi predsjednik Republike Srbije Aleksandar Vučić. Voljeli bi da gos. Vučić iz Beograda ponese arhivu NDH koja je oduzeta tadašnjoj Federativnoj Republici Hrvatskoj, te arhivu sabirnog logora Jasenovac koja je oduzeta okupacijom Jasenovca 1991.

Poštovani gos. Vučiću, ne boj te se! U Hrvatskoj Vas neće dočekati Ustaše. Ustaški pokret odavno je raspušten, a članovi Ustaškog revolucionarnog pokreta oslobođeni prisege. Dočekat će vas Hrvatice i Hrvati sa željom da što prije napustite samostalnu Republiku Hrvatsku. Hrvati srpskom narodu ne žele određivati koga će birati na vlastitim izborima, činjenica je da je u ovom trenutku većinska Srbija bira velikosrpsku politiku, predstavnicima koji je zastupaju vlast u Republici Hrvatskoj u najmanju ruku ne treba dočekivati uz najviše državne počasti.

Sadašnji predsjednik Republike Srbije Aleksandar Vučić, četnički vojvoda Vojislav Šešelj i četnički vojvoda i bivši predsjednik Republike Srbije Tomislav Nikolić.

“Ne srljajte kao guske u maglu”, davne 1918. izrekao je Stjepan Radić.

Neki od tada ne prestaju srljati.

Sljedeći puta kada netko od hrvatskih političara uzme kruh i sol od šajkače, sjetite se koliko je u posljednjih 100 godina ta simbolika hrvatskom narodu donijela zla.


Prvi susret predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović i predsjednika Republike Srbije Aleksandra Vučića u Erdutu 

 

Poštovana predsjednice Republike Hrvatske gđo. Kolindo Grabar Kitarović, poštovani Predsjedniče Sabora Republike Hrvatske gos. Gordane Jandrokoviću, poštovani Predsjedniče Hrvatske Vlade gos. Andreju Plenkoviću, poštovani čelnici hrvatskih stranaka, uvaženi zastupnici Sabora Republike Hrvatske, uvaženi zastupnici Europskog parlamenta, do kada ćete interese Beča, Berlina, Rima, Pešte, Beograda i Bruxellesa stavljati ispred vlastitog naroda? 

“Dok budemo imali domaćih izdajica, dotle ćemo imati tuđinskih gospodara” Ante Starčević

 

Braniteljsko domoljubna stranka Hrvatske

 

05.08.1995.-05.08.2017. Dan Pobjede, Domovinske Zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja

Svim hrvatskim braniteljima, hrvatskom narodu te državljanima Republike Hrvatske,

Braniteljsko domoljubna stranka Hrvatske

želi Republiku Hrvatsku

kakvu smo stvarali, obranili i oslobodili, ponosnu i lijepu.

Naše su misli sa poginulim hrvatskim vitezovim i njihovim obiteljima.

S nama su !

 

 

Za Hrvatsku uvijek !

Ukidanje Zakona o općem oprostu te donošenje Zakon o oprostu

Zakon o općem oprostu donošen je 24.09.1996. sa svrhom integracije počinitelja kaznenih djela u oružanoj pobuni i agresiji protiv ustavno pravnog poretka Republike Hrvatske za one koji nisu počinili teža kaznena djela iz Članka 3. Zakona o općem oprostu

Članak 3.

Od oprosta za kaznena djela iz članka 1. ovoga Zakona izuzeti su počinitelji najtežih povreda humanitarnog prava koje imaju karakter ratnih zločina i to za kaznena djela genocida iz članka 119., ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 120., ratnog zločina protiv ranjenika i bolesnika iz članka 121., ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz članka 122., organiziranja grupe i poticanja na počinjenje genocida i ratnih zločina iz članka 123., protupravnog ubijanja i ranjavanja neprijatelja iz članka 124., protupravnog oduzimanja stvari od ubijenih i ranjenih na bojištu iz članka 125., upotrebe nedopuštenih sredstava borbe iz članka 126., povrede parlamentara iz članka 127., surovog postupka s ranjenim, bolesnicima i ratnim zarobljenicima iz članka 128., neopravdane odgode repatrijacije ratnih zarobljenika iz članka 129., uništavanja kulturnih i povijesnih spomenika iz članka 130., poticanja na agresivni rat iz članka 131., zloupotrebe međunarodnih znakova iz članka 132., rasne i druge diskriminacije iz članka 133., utemeljivanja ropskog odnosa i prijevoza osoba u ropskome odnosu iz članka 134., međunarodnog terorizma iz članka 135., ugrožavanja osoba pod međunarodnom zaštitom iz članka 136., uzimanja talaca iz članka 137. Osnovnog krivičnog zakonika Republike Hrvatske (“Narodne novine” br. 31/93. – pročišćeni tekst, 35/93., 108/95., 16/96. i 28/96.), te kaznenog djela terorizma propisanog odredbama međunarodnog prava.

Od oprosta se izuzimaju počinitelji ostalih kaznenih djela utvrđenih Osnovnim krivičnim zakonom Republike Hrvatske (“Narodne novine” br. 31/93. – pročišćeni tekst, 35/93., 108/95., 16/96. i 28/96.) i Krivičnim zakonom Republike Hrvatske (“Narodne novine” br. 32/93. – pročišćeni tekst, 38/93., 28/96., i 30/96.) koja nisu počinjena tijekom agresije, oružane pobune ili oružanih sukoba te nisu u svezi s agresijom, oružanom pobunom ili oružanim sukobima u Republici Hrvatskoj.

Za osobe koje su pravomoćnom presudom osuđene u odsutnosti za kaznena djela iz stavka 1. ovoga članka primijenit će se odredbe Zakona o krivičnom postupku (“Narodne novine” br. 34/93. – pročišćeni tekst, 38/93., 25/94., 28/96.) o ponavljanju postupka, s tim da rok iz članka 398. stavka 1. toga Zakona počinje teći stupanjem na snagu ovoga Zakona.

 


Obzirom da s odmakom od dvadesetak godina kod najvećeg broja javnih dužnosnika, pobunjenih i agresorskih pripadnika u oružanoj pobuni i agresiji protiv ustavno pravnog poretka Republike Hrvatske postoji zavjet šutnje prema počiniteljima zločina, nisu izrazili žaljenje i kajanje prema počinjenim zločinima, umanjuju, osporavaju ili čak negiraju počinjene zločine, kroz svoje nastupe i glasila osporavaju te izrugivanju odrednice Deklaracije o Domovinskom ratu donesene 13.10.2000. godine, nanovo veličaju ideju Velike Srbije, Braniteljsko domoljubna stranka Hrvatske predlaže

ukidanje Zakona o općem oprostu.


Braniteljsko domoljubna stranka Hrvatske predlaže donošenje novog Zakona o oprostu, koji bi se primijenio za počinitelje kaznenih djela u oružanoj pobuni i agresiji protiv ustavno pravnog poretka Republike Hrvatske koji:

  • oprost zatraže
  • navedu svoj ratni put
  • nisu sudjelovali u počinjenju kaznenih djela iz Članka 3. sadašnjeg Zakona o općem oprostu.
  • nemaju spoznaje o počiniteljima kaznenih djela iz Članka 3. sadašnjeg Zakona o općem oprostu.

Za sve one kojima se naknadno utvrdi i dokaže da su sudjelovali ili imali spoznaje o počinjenim i počiniteljima kaznenih djela iz Članka 3 sadašnjeg. Zakona o općem oprostu, iste nisu naveli prilikom podnošenja zahtjeva za oprost, Zakon o oprostu prestao bi se primjenjivati te bi im se sudilo prema važećem zakonodavstvu.

Prema trenutnom Kaznenom zakonu, Članak 302. ne prijavljivanje kaznenog djela smatra se kaznenim djelom za koje je propisana kazna zatvora do tri godine.  

 

Braniteljsko domoljubna stranka Hrvatske predlaže da se svim političkim pobunjenim dužnosnicima te pripadnicima agresorskih oružanih snaga, trajno zabrani sudjelovanje na političkoj sceni te obnašanje svih javnih funkcija u Republici Hrvatskoj.

 

Za Hrvatsku uvijek !

 

LINK:

Zakon o općem oprostu

Jedino pravo dvoje ljudi koji stupaju u dobrovoljan odnos je, zajednička odgovornost prema životu koji su stvorili

 

Prema Općoj deklaraciji o pravima čovjeka ,donešenoj 1948. od Opće skupštine UN-a, temeljno ljudsko pravo je pravo na život (čl.3).

Europski sud pravde na osnovi znanstvenih radova, utvrdio je da život počinje začećem.

 

Ustavni sud Republike Hrvatske ne misli tako.

 

Razvoj ljudskog embrija

Prvi mjesec

Prva stanica se već prvog dana dijeli na više stanica. Od 3.- 4. dana embrij putuje jajovodima do maternice gdje se usađuje u unutrašnjoj stjenki oko 7. do 10. dana nakon začeća i počinje se hraniti. Od 10. do 14. dana embrij svojim hranjenjem i izlučivanjem hormona sprječava mjesečnicu. Živčani sustav, mozak i leđna moždina oblikuju se 20. dan. Dan kasnije srce počinje kucati. Nakon četiri tjedna mogu se raspoznati noge, ruke, oči i uši. Mišići i kralježnica su oblikovani. Nakon navršenih mjesec dana srce pumpa sve veće količine krvi. Dolazi do odvajanja majčine krvi od krvi embrija u posteljici i istovremeno se propuštaju kisik i hrana. U usporedbi s prvom stanicom, embrij je 10 000 puta veći i dalje raste.

Drugi mjesec

35. dan počinje proizvodnja pigmenta očiju. Na ruci se mogu vidjeti svi prsti. Oko 40. dana pojavljuju se moždani valovi. U šestom tjednu obično majka sazna za trudnoću. Mozak nadzire rad organa i mišića, a jetra proizvodi krvne stanice.  Embrij je veličine 10-12 mm. Pupčanom vrpcom dolazi krv s kisikom i hranjivim tvarima do embrija, a odlazi upotrebljena krv. Srce ima 140-150 otkucaja u minuti U 7. tjednu zatvaraju se očni kapci kako bi zaštitili nježne oči. Otvoriti će se tek u 7. mjesecu. Oblikuju se preteće zubi. U 8. tjednu embrij je postao plod (lat. fetus). Bubrezi i želudac obavljaju funkcije. Usklađuje se rad živčanog i mišićnog sustava. Dužina ploda je oko 3 cm koji bestežinski lebdi u plodnoj vodi. Zaštićen je u njoj od udara i pritiska.

 

Razvoj ljudskog ploda

Treći mjesec

U 9. tjednu trudnoće pojavljuju se jedinstveni otisci prstiju, koji ostaju nepromijenjeni do smrti. Plod je u stanju vježbati mišiće pomičući glavu. Može sisati prst, otvarati i zatvarati usta. Razvija se dišni sustav. Naizmjenično spava i budi se. U slijedećem tjednu plod može mrštiti se, gutati i micati očnim kapcima. U 11. tjednu dolazi do mokrenja.

Izvor:

https://hr.wikipedia.org/wiki/Prenatalni_razvoj_%C4%8Dovjeka

 

Živčani sustav, mozak i leđna moždina oblikuju se 20. dan. Dan kasnije srce počinje kucati. Nakon četiri tjedna mogu se raspoznati noge, ruke, oči i uši. Mišići i kralježnica su oblikovani.

U Republici Hrvatskoj prekid trudnoće (abortus) i dalje će biti dozvoljen do 10., odnosno u pojedinim slučajevima 12. tjedna. Slično je u ostatku europskih država, ponegdje kao u Švedskoj do 18-og.

Zagovornici pobačaja (abortusa) najčešće se pozivaju na pravo žena na odabir, slobodu o samostalnom odlučivanju o vlastitom tijelu i da pobačaj (abortus) nije umorstvo jer embrij ne može samostalno preživjeti.

Neosporno je da žena ima pravo odlučivati o vlastitom tijelu, (što je samo djelomično točno. Zakon i danas regulira i umanjuje posebne uvjete (neovisno o ovoj temi). Znanstveno je dokazano da je embrij/fetus zaseban život. Dakle, radi se o dva različita života.

Činjenica da embrij/fetus ne može samostalno preživjeti bez majke, mogu li tek rođene bebe? Tko može odrediti dobnu granicu u kojem rođeno dijete može samostalno preživjeti.

Trenutnim zakonom nisu regulirana prava oca. Otac nema pravo na informaciju da je žena s kojom je imao odnos zatrudnjela, samim time ni mogućnost sudjelovanja u odluci o pobačaju (abortusu).

U Hrvatskoj se prekid trudnoće (abortus) koji nije uvjetovan medicinskim komplikacijama plaća. Prema HZOO službenim statističkim podacima broj namjernih prekida trudnoće (abortusa) je u opadanju. Uvelike zabrinjava povećan postotak (preko 57%)  spontanih pobačaja, te prekid trudnoće pod stavkom „Ostalo“. Nameće se zaključak,  dio namjernih pobačaja (abortusa) vodi se i plaća kroz HZZO. Po nekim procjenama stvaran broj prekida trudnoće (legalnih i nelegalnih) u Republici Hrvatskoj kreće se oko 40 000-50 000 tisuća godišnje, što znači da je od donošenja Zakona o legalnom abortusu 1978. godine u Republici Hrvatskoj „poubijano“ od 1 000 000 do 1 500 000 nerođene djece.

Zakon ubojstvo trudnice i vađenje ploda smatra najtežim oblikom kaznenog djela. Izrazito puno takvih ubojstava izvršio je agresor u Domovinskom ratu. Republika Hrvatska ukinula je smrtnu presudu, odredila kriterije zaštićenih sloboda te načina obrane okrivljenika i osuđenika za takva najteža kaznena djela. Žalosno! Takva prava nije dala nerođenoj djeci, ona se ne mogu samostalno braniti.

Posljedice pobačaja za žene mogu biti psihičke i fizičke (sklonije su raznim vrstama bolesti)

Pošto mnoge žene koriste represiju kao metodu suočavanja, može proći duže vrijeme prije nego žena potraži pomoć. Provedena studija  pokazala je da veliki dio pati od psihičkih poremećaja, straha, tjeskobe, boli, poremećaja u prehrani, alkoholizmu, ovisnosti o drogama, zapuštanju ili zlostavljanju postojeće ili buduće djece, seksualnoj disfunkciji (gubitak zadovoljstva ili averzija). Češći su razvodi brakova. Veliki dio ih razmišlja o suicidu (znatan dio i nekoliko puta). Često žene prekasno zatraže liječničku pomoć. Samim time liječenje je teško i dugotrajno.

U nedavnom osvrtu Braniteljsko domoljubne stranke Hrvatske pod nazivom: “Demografski genocid i etnocid Hrvata kroz povijest u Hrvatskoj“( http://bdshr.hr/demografski-genocid-i-etnocid-hrvata-kroz-povijest-u-hrvatskoj/) namjerno se nismo dotakli teme pobačaja (abortusa). Nije teško donijeti zaključak o ukupnim demografskim gubicima. Na današnjim prostorima Republike Hrvatske izgubili smo preko 5 000 000 ljudi.   

Braniteljsko domoljubna stranka Hrvatske poziva državljane Republike Hrvatske, branite život.

Prozivamo i pozivamo institucije hrvatske države da više sredstava ulažu u život,  u udruge koje se bave socijalnom i humanitarnom djelatnošću, pogotovo djecom, te projekte koji će zaposliti našu djecu.

Svaka država mora štititi život. Odlukom Ustavnog suda Republika Hrvatska ga ne štiti.

Za Hrvatsku uvijek!

Link:

Opća deklaracija o pravima čovjeka

 

Demografski genocid i etnocid Hrvata kroz povijest u Hrvatskoj.

Gospođo Predsjednice, u 2016. „ NESTALO ” je preko

70 000 Hrvata iz Republike Hrvatske.

U 2016. godini u Republici Hrvatskoj

rođeno je 36.372 novorođenih,

umrle su 52.034 osobe,

16.789 osoba  odjavilo je svoje prebivalište radi iseljavanja u inozemstvo,

36.740 osoba prijavilo je privremeni odlazak izvan Hrvatske.

Pribrojimo li one koji se još nisu odjavili, a takvih nije malo, stanje je više nego alarmantno.

Kroz povijest demografska slika u Hrvatskoj uvjetovana je raznim procesima i čimbenicima. Najvažniji su stradanja u obrambenim ratovima, te iseljavanje zbog političkih i ekonomskih razloga. Od samog dolaska na današnje prostore, Hrvati su oduvijek morali braniti prostor i postojanje na kojem su živjeli. Počet ćemo od Osmanskog carsta.
Stradavanje i iseljavanje počinje nadiranjem osmanske vojske, pogotovo na dijelu današnje Bosne i Hercegovine. Prema procjenama, na osnovi raspoloživih dokumentima toga vremena, uoči osmanskih osvajanja na današnjem području Bosne i Hercegovine živjelo je između 850,000 i 900,000 ljudi, od kojih je 85,20 % bilo katolika, 9,09 % kristijana i 5,68 % pravoslavaca. Padom kraljevstva posljednje hrvatske kraljice u Bosni Katarine, Osmanlije uspostavljaju Sandžak u sastavu Rumelijskog Pašaluka. Obzirom da su osmanske vlasti nad kršćanima, pogotovo katolicima, vršile vjerski progon i nametale sve veće obaveze, dio Hrvata prelazi na islam, dio na pravoslavlje. Osmanlije pravoslavne kršćane nisu u tolikoj mjeri proganjali. Veliki broj Hrvata je odselio. Bez obzira na konstantne progone i namete, dio Hrvata se održao, čvrsto vezan oko franjevačkog reda.
Naglim razvojem industrije u Americi početkom 19. stoljeća , otvara se potreba za velikim brojem radnika te veliki dio Hrvata u razdoblju od 1820. do 1941. napušta domovinu i seli u države Sjeverne i Južne Amerike.
Prvi svjetski rat još je jedan bitan čimbenik stradanja. Hrvati uvelike stradavaju u ratnim zbivanjima, gube rat u sastavu Austro – Ugarske monarhije. Značajne teritorije na kojima su živjeli Hrvati, zauzima srpska vojska. Poznat je događaj iz 1918. u kojem predstavnici Srba, iako kao manjinski narod na prostoru Srijema, Banata i Bačke lažiraju tzv. Veliku skupštinu u Novom Sadu te Srijem, Banat i Bačku priključuju Kraljevini Srbiji.
Na područjima koje su Hrvati uspjeli zadržat,i uspostavljena je Država SHS, koja je vrlo brzo okupirana od srpske vojske te je nametnuta Kraljevina SHS, kasnije Kraljevina Jugoslavija. Hrvatski sabor nikada nije ratificirao novu državu, te to razdoblje možemo smatrati okupacijom.

Od tada počinje velikosrpska hegemonija, koja traje i danas i koja je uvelike utjecala na hrvatsko demografsko stanje.

U novoj državi Kraljevini SHS, kasnije Kraljevini Jugoslaviji, hrvatski narod je u podređenom položaju, nameću mu se viši porezi, vrši politički, nacionalni i vjerski progon i teror. U takvim okolnostima Hrvati se u velikoj mjeri nastavljaju iseljavati u države Sjeverne i Južne Amerike. Pripadnicima “Solunskih dobrovoljaca”, pretežno Srbima, dodjeljuje se zemlja na područjima Slavonije, Baranje i Srijema, nastaju nova sela i naselja, mijenja se etnička karta sastava stanovništva.

Novo veliko stradanje događa se u Drugom svjetskom ratu, naročito poraću. Zbog nadolaska jugokomunističke vojske, veliki broj Hrvata pokušava spas pronaći u bijegu. Na žalost, najveći dio stradava u nizu likvidacija Križnog puta. Likvidacije su nesagledive, na razini genocida, do danas ne znamo točan broj stratišta ni žrtava.
Nakon 1945. godine formirana je Federativna Narodna Republika Jugoslavija (FNRJ), kasnije Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija (SFRJ).
U novoj Jugoslaviji nije se promijenio odnos prema hrvatskom narodu. Iako je veliki broj Hrvata sudjelovao u tzv Narodno oslobodilačkoj borbi (NOB-u), velikosrpska hegemonija “prisvaja zasluge”, likvidira zaslužne Hrvate te postavlja podobne.
Bez obzira na činjenicu da je dio Hrvata u toj nakaznoj jednopartijskoj komunističkoj totalitarističkoj diktaturi aktivno sudjelovao, srpski narod bio je nerazmjerno prezastupljen u svim institucijama državnih vlasti, pogotovo tadašnje SR Hrvatske.
U novoj tamnici hrvatskog naroda, veliki dio Hrvata bio je diskriminiran, progonjen i osuđivan po nacionalnoj, političkoj i vjerskoj osnovi, čak i samo na osnovi verbalnog delikta. Jugoslavija je u početku zatvorena država, regulirana je sloboda kretanja uskraćivanjem putovnica, veliki dio Hrvata ilegalno, često po život opasno, prelazi granicu i bježi u inozemstvo.

Krajem 60-ih jugoslavenska privreda je u rasulu, broj nezaposlenih raste. Jugoslavenske vlasti uspostavljaju diplomatske odnose sa Njemačkom u kojoj je na vlasti socijaldemokrat Willy Brant. Nizom ugovora i dogovora, između ostalog i jugoslavenskim “otvaranjem” granice, nastaje novi ekonomsko-politički egzodus hrvatskog naroda u Saveznu Republiku Njemačku (BRD) (dogovor Tito – Brant ), dio odlazi u ostale države Zapadne Europe, Sjevernu Ameriku i Australiju.

Najava novog velikog stradavanja događa se nakon sve otvorenije velikosrpske hegemonije krajem 80-ih.

Obzirom na iskazanu volju hrvatskog naroda na referendumu te otvorenom početku vojne agresije Srbije, Crne Gore, dijelova Bosne i Hercegovine, JNA i velikosrpskočetničkih snaga, Republika Hrvatska proglašava neovisnost te raskida ustavno-pravne odnose sa SFRJ 1991. godine.

Unatoč nedostatku oružja i hrabrom otporu, pripadnici agresorske vojske okupirali su veliki dio Republike Hrvatske. Vrše etničko čišćenje nad Hrvatima masovnim zločinima, prijetnjama, uznemiravanjima.

Ratnim zbivanjima u BiH stradalo je puno Hrvata, sa većine prostora koje Hrvati nisu samostalno obranili, protjerani su.

Stalnim provokacijama i prijetnjama sa područja Srijema, Banata i Bačke, Hrvati su gotovo nestali.

Hrvatska se uspijeva obraniti te nakon nekoliko briljantnih vojno-redarstvenih akcija u Oluji potpuno osloboditi svoj teritorij.

Na žalost, hrvatska politička oligarhija, pretežno sastavljena od pripadnika vladavine iz prošlog sustava, kroz cijelo vrijeme neovisnosti Republike Hrvatske, nizom kardinalnih pogrešaka u procesu tranzicije, prije svega ekonomskih (o čemu smo pisali u tekstu: “ Zbrinut ćemo narod a ne sebe, Što nam se dogodilo u procesu tranzicije ?“( http://bdshr.hr/zbrinutcemonarod/ ), 

tako i političkih, dovodi Republiku Hrvatsku u nezavidan položaj. Kriminal koji se ne sankcionira, lustracija, zakon o oprostu, odnos prema vlastitom narodu i braniteljima, sluganstvo svemu i svakome, ne čineći ništa u ispravljanju lažno pisane povijesti, ne reagiraju na neistine o temelju hrvatske države – Domovinskom ratu. Ni danas ne čine ništa u sramotnom omalovažavanju hrvatskih državnih simbola, cjelokupnog hrvatskog naroda od strane velikosrpske politike te njihove podružnice, velikosrpske etničke manjine u Hrvatskoj.

Takva politička oligarhija – elite, dopustile su i štite one, koje smo u svega nekoliko dana sramotno porazili, i koji nas zlonamjerno kroz specijalni rat, lažima,velikosrpskim mitovima te demagogijom uspješnosti prošlog sustava bivše države, pokušavaju destabilizirati u svim segmentima.

 

Prema popisu stanovništva iz 2011. godine, Republika Hrvatska imala je 4,284,889 stanovnika. Prema nekim procjenama od tada je iz Hrvatske iselilo između 200.000 – 300.000 Hrvata, neki smatraju i više.

 

Popis stanovništva Hrvatske od 1948. do 2011.

Popis 1948. 3,779,858
Popis 1953. 3,936,022
Popis 1961. 4,159,696
Popis 1971. 4,426,221
Popis 1981. 4,601,469
Popis 1991. 4,784,265
Popis 2001. 4,437,460
Popis 2011. 4,284,889

Nitko sa potpunom sigurnošću ne može navesti koliki su gubici Hrvata kroz ratna stradanja, koliko ih se odselilo od početka 19. stoljeća do danas.
Pretpostavlja se da u svijetu danas živi između 4 i 5 miliona iseljenih Hrvata. Teško je da će se oni 2. ili 3. generacije ikada vratiti a kamo li one 5. i 6.

Obzirom da je godinama u Republici Hrvatskoj veći mortalitet od nataliteta, te činjenicu da hrvatska školovana mladost napušta Republiku Hrvatsku, dok su nasljednici političke oligarhije u Hrvatskoj dobro zbrinuti,

stanje je više nego alarmantno.

 

 

 .

Veliko je pitanje koliko će nas biti u Republici Hrvatskoj 2021. godine na slijedećem popisu. 

Već danas nas ima puno manje od četiri mil. 

Za Hrvatsku uvijek !

Nacionalni interes u kulturi

 

 

Nacionalni interes je cilj koji država ima na raznim područjima, tako i kulturi. Kulturno nasljeđe nam govori ono što smo kao narod bili, što smo sada i što ćemo ostaviti budućim pokoljenjima.

Nacionalni interes zasigurno nije ako zajednička proračunska sredstva hrvatske institucije bespovratno dodjeljuju privatnim produkcijama za komercijalne projekte na kojima oni ubiru profit.

Bitne riječi: “Bespovratno dodjeljuju “.

Dakle, ne radi se o ulaganju ili investiranju radi oplemenjivanja uloženih zajedničkih sredstava u svrhu zarade ili profita,

već o rasipanju zajedničkih dobara.

Jedna od zadaća producentskih kuća je financiranje.

Uobičajeno je za tržišnu ekonomiju da producentske kuće u nedostatku vlastitih sredstava za financiranje željenog projekta traže ulagače ili podižu kredit. Ulagači na temelju raznih činjenica procjenjuju stupanj sigurnosti svog ulaganja, teško će uložiti sredstva ako ne procjene mogućnost zarade.
Tako funkcionira slobodno tržište.

Braniteljsko domoljubna stranka Hrvatske zahtjeva od državnih institucija da se odmah prestanu bespovratno dodjeljivati zajednička proračunska sredstva za komercijalne projekte privatnim produkcijama koje nisu od zajedničkih nacionalnih interesa.

Za komercijalne projekte, državne institucije kao svaki drugi ulagač na slobodnom tržištu, trebaju se ponašaju odgovorno te zajednička proračunska sredstva ulagati u projekte koji će oplemeniti naš zajednički novac.

Takvim načinom štedimo, stvaramo održivi razvoj i višak vrijednosti proračunskih sredstava,

koje možemo preusmjeriti na više projekta od zajedničkih nacionalnih interesa.

 

Za Hrvatsku uvijek !

Braniteljsko domoljubna stranka Hrvatske – prijedlog promjena sustava naplate PDV-a

PDV, punim imenom porez na dodanu vrijednost suvremeni je oblik oporezivanja potrošnje.
U Hrvatskoj je sustav PDV-a uveden 1. siječnja 1998, trenutno u Republici iznosi 25 % na većinu proizvoda i usluga.
Porezom na dodanu vrijednost oporezuje se razlika između proizvodne/nabavne cijene te prodajne cijene proizvoda i usluga.
Krajnji iznos PDV-a na proizvode i usluge plaća krajnji kupac koji nije u sustavu PDV prilikom svakodnevne maloprodajne kupnje i potrošnje.
Najveća mana takvog oporezivanja je činjenica da tvrtke i pravne osobe prikupljaju porez u ime države, te dolazi do nenamjernih i namjernih zloupotreba.

Nenamjerna su uvjetovana poteškoćama u poslovanju, pogrešnim procjenama, neplaćanjem vjerovnika, itd.

Namjerna su uvjetovanja zloupotrebom sustava PDV-a u kojem tvrtke i pravne osobe prikupljaju porez u ime države.

Jedan od težih oblika je otvaranje „PDV fiktivnih“ tvrtki koje su najčešće otvorene na  „fiktivna” imena s ciljem izdavanja „fiktivnih” računa i krajnjim ciljem podizanja novaca i ne plaćanja PDV-a.

Poslovni subjekti na koji su izdani “fiktivni” računi umanjuju iznos obaveze PDV-a te poreza na dobit.

Činjenica je da zbog sustava naplate PDV-a, Ministarstvo financija, odnosno nadležna porezna uprava ne može brzo otkriti ovakve prevare.

Kasnim otkrivanjem najčešće se ne može naplatiti dug jer su računi u fiktivnim tvrtkama prije toga već ispražnjeni.

Jedno od mogućih rješenja za koji se zalaže Braniteljsko domoljubna stranka Hrvatske je naplata PDV-a kroz Financijsku agenciju (Fina) koje je vodeća hrvatska tvrtka na području pružanja financijskih i elektroničkih usluga u vlasništvu države te posjeduje potrebne resurse.

Obaveza plaćanje PDV-a vršila bi se po naplaćenom, odnosno odbijanje PDV-a po plaćenom računu.
Iznos plaćanja proizvoda i usluga u platnom prometu između poslovnih subjekata koji se ne odnosi na iznos PDV-a vršio bi se kao do sada direktnim plaćanjem.
Iznos PDV uplaćivao bi se na posebne privremene račune svakog subjekta koji bi bili vođeni u Fini.
Na kraju obračunskog razdoblja, Fina bi za svakog obveznika obaveze iznosa PDV-a uplatila u državni proračun, ostatak pretplaćenih sredstava vratila/oslobodila poslovnom subjektu koji ih je pretplatio.

Ovakvim sustavom uveo bi se red u naplatu PDV-a, povećali prihodi uplaćeni u državni proračun te stvorili uvijeti za njegovo smanjenje.

 

 

Za Hrvatsku uvijek !

Energetska obnova

Vlada Republike Hrvatske odobrila je za 2016. i 2017. godinu oko milijardu Kuna za energetsku obnovu objekata.

Najveći broj fasada na objektima izvodi se sa stiroporom odnosno EPS-om (Ekspandirani polistiren).

EPS je izolacijski materijal koji se koristi za toplinsku i zvučnu izolaciju.
Iako stiropor EPS ima odlična termička svojstva, osnovni nedostatak je što nije parapropusan te zavisno o vrsti i kvaliteti, a samim time i cijeni, ima upitna protupožarna svojstva.

XPS – (Ekstrudirani polistiren)  izolacijski je materijal sličan stiroporu, boljih svojstava, osobito protupožarnih, no po cijeni, zavisno o kvaliteti, uveliko skuplji od EPS-a.

Brzina gorenja stiropora montiranog po vertikali je eksponencijalna funkcija koja zavisi od vrste stiropora (goriv ili samogasiv), dimenzija objekta, klimatskih faktora (vjetar, visoka temperatura, vlažnost) i najmanje je 4-10 puta veća od horizontalne brzine gorenja.

 

 

Posljedice upotrebe samog materijala koji nisu parapropusni mogle bi u skoroj budućnosti biti nesagledive.
Materijali koji nisu parapropusni sprječavaju odvođenje viška vlage iz zidova i prostora prema van ” kuća ne diše”, nastaje kondenzat na unutrašnjim zidovima te pojava plijesni ili gljivice.

Dokazano je da plijesni i gljivice uveliko pospješuju alergijske bolesti ljudi, pogotovo djece. Udisanje zraka uvjetovanjem gorenjem odnosno tinjanjem stiropora su pogubne.

Dodatni problem vezano uz mikroklimu u unutrašnjim prostorima pogoršava ugradnja PVC vrata i prozora (predobra izolacijska svojstva sprječavaju cirkulaciju zraka).

 

Braniteljsko domoljubna stranka Hrvatske smatra da se obnova odnosno izoliranje zidova s vanjske strane mora izvršiti parapropusnim, uvelike manje gorivim ili tinjajućim materijalima od stiropora, odnosno najboljim sustavom izolacije, ventiliranim fasadama.

Upotrebom parapropusnih materijala zidovi ostaju topli, zasićena vlaga nesmetano prolazi kroz topli zid i ne kondenzira se na njegovoj površini, ne nastaju plijesni i gljivice ,osigurava se željena unutarnja mikro klima.

Braniteljsko domoljubna stranka Hrvatske poziva nadležne hrvatske institucije uključene u ovaj projekt da vode brigu o odabiru materijalima kojima će se izvršiti obnova energetske učinkoviti objekata kako u skoro vrijeme ne bi došlo do dodatnih troškova koji bi bili veći od same energetske obnove.

Za Hrvatsku uvijek!

 

Visit Us On Facebook