Home » 2018

Yearly Archives: 2018

Arhiva

Po pravdi Boga, prava i humanosti.

Po pravdi Boga, prava i humanosti, imamo pravo znati gdje su naši najmiliji.

Po pravdi Boga, prava i humanosti, imamo pravo znati tko su počinitelji ratnih zločina, tražiti istragu, procesuiranje, te presude za ratne zločince!

Po pravdi Boga, prava i humanosti, oduzimamo Vam pravo da u ime dnevno političkih interesa, događanja i koalicija, manipulirate hrvatskim žrtvama i njihovim obiteljima!

 

 

Braniteljsko domoljubna stranka Hrvatske – BDSH

poziva sve hrvatske domoljube 13.10.2018. u Vukovar, na miran prosvjed  protiv svih dosadašnjih Vlada i državnih institucija zbog neprocesuiranja ratnih zločina iz Domovinskog rata. 

 

 

 

 

 

 

Prema Deklaraciji o Domovinskom ratu, te međunarodnim presudama, oružanu agresiju na Republiku Hrvatsku izvršile su Srbija, Crna Gora i JNA s dijelom pobunjenog srp­skog pučanstva u Republici Hrvatskoj. Tijekom agresije izvršeni su brojni zločini koji nisu u skladu s međunarodnim ratnim pravom propisanom Ženevskom konvencijom kao i Kaznenim zakonom Republike Hrvatske.

Obzirom da institucije hrvatske države, naročito nakon pobjede u vojno redarstvenoj akciji Oluja 1995 nad pobunjenim velikosrpskim, četničkim i agresorskim snagama, te uspostavom Ustavno pravnog poretka na dijelu okupiranog hrvatskog teritorija, kao i Mirnom reintegracijom hrvatskoga Podunavlja završenom 15.01.1998., nisu (prema vlastitom priznanju) poduzele dostatne radnje u pronalaženju nestalih, istraživanju i procesuiranju ratnih zločinaca a pogotovo nakon smjenjivanja gos. Kajkića i njegove ekipe koji su u kratkom roku, često i vlastitim sredstvima došli do saznanja o počiniteljima ratnih zločina i svjedocima koji su bili spremni svjedočiti.

Dosta je !

BDSH podsjeća da Kazneni zakon u člancima 300. – 307. propisuje kazne protiv onih koji imaju saznanja a nisu prijavili kazneno djelo, spriječili ili odugovlačili postupak dokazivanja. Obzirom da je Zakon o općem oprostu donešen 24.09.1996. sa svrhom integracije počinitelja kaznenih djela u oružanoj pobuni i agresiji protiv ustavno pravnog poretka Republike Hrvatske za one koji nisu počinili teža kaznena djela iz Članka 3. Zakona o općem oprostu, a s odmakom od skoro 30-ak godina kod najvećeg broja javnih dužnosnika, pobunjenih i agresorskih pripadnika u oružanoj pobuni i agresiji protiv ustavno pravnog poretka Republike Hrvatske postoji zavjet šutnje prema počiniteljima zločina. Nisu izrazili žaljenje i kajanje prema počinjenim zločinima, umanjuju, osporavaju ili čak negiraju počinjene zločine, kroz svoje nastupe i glasila, osporavaju te izrugivanju odrednice Deklaracije o Domovinskom ratu donesene 13.10.2000. godine, nanovo veličaju ideju Velike Srbije, traže kroz “Izjavu o pravima Srba u Hrvatskoj” iz veljače ove godine sa Velike skupštine Srpskog narodnog vijeća “manjinsku teritorijalnu samoupravu”   ( Osvrt BDSH “Do kada će Hrvatska šutjeti”? ) , kao i prebacivanje osnivačkih prava i provođenje nastave na srpskom jeziku za nekoliko osnovnih škola, čime bi hrvatska djeca na tom području učili srpski jezik i ćirilično pismo ( Novosti 28.09.2018 – Još jednom izigrani) 

Braniteljsko domoljubna stranka Hrvatske predložila je :

  • ukidanje Zakona o općem oprostu, te donošenje novog Zakona o oprostu ..
  • reformu pravosuđa- BDSH poziva na promjenu načina biranja sudbene vlasti  kako bi se u budućnosti spriječilo ovakva ne djelovanja nadležnih institucija.
  • prestanak primjenjivanja dvojakih mjerila  prema hrvatskim braniteljima i njihovim obilježjima, te velikosrpskim agresorima.
  • nastavak istražnih radnji na pronalasku grobova s dostojnim ophođenjem prema mrtvima
  • BDSH poziva hrvatske institucije da pod hitno istraže rad dosadašnjih hrvatskih institucija i zbog neprovođenja zakona kazne odgovorne prema Kaznenom zakonu po člancima       300-307.

 

Primjer nekih od konstantnih uradaka tjednika Srpskog narodnog vijeća Novosti u kojima se sramotno prikazuje simbol hrvatskog stradanja Vukovaraca i svih Hrvata u Domovinskom ratu, Vukovarski toranj. Na uradku (integriran Vukovarski toranj i plinska boca) je napisano Ciklon WE. Slovo "W" asocira na slovo "V" koje se u ćiriličnom pismu čita kao "B", Ciklon B(E) je plin za masovno uništenje. Drugi uradak jasno pokazuje obrise hrvatske države kao nekakvu nakaradnu životinju.

 

  • Braniteljsko Domoljubna stranka Hrvatske nadasve poziva sve koji posjeduju informacije koje bi mogle pomoći u potrazi za nestalim osobama, da svoja saznanja dojave putem:

    • anonimnog telefona 072/111-111
    • telefona Uprave za zatočene i nestale 01/2308-759
    • telefaksa Uprave za zatočene i nestale 01/6195-951
    • elektroničke pošte stjepan.sucic@branitelji.hr; uznDr@branitelji.hr
    • osobno u Upravi za zatočene i nestale

    U slučaju dojave informacija koje mogu pomoći u procesu traženja nestalih osoba, Uprava za zatočene i nestale jamči zaštitu osobnih podataka i anonimnost.

    Više o nestalim osobama na stranici Ministarstvo hrvatskih branitelja – Popis nestalih osoba

 

Žrtva ne traži pravdu, ona je u krilu Boga. Pravdu tražimo mi, živi. Nismo dovoljno učinili da spriječimo njihovo stradavanje i kaznimo počinitelje.

 

“Pomozite mu sveci Božji, dođite mu u susret anđeli Gospodnji: primite dušu njegovu i odnesite je pred lice Svevišnjega !

Zasigurno će mnogi izbjeći zemaljsku osudu, neće onu trajnu, vječnu, nebesku. Na svakom je da odluči s kakvom dušom će stići pred sud Gospodnji.

Tamo više nema riječi, nema popravka, nema kajanja,  jer Bog kaže:

“Ja jesam”.

 

 

Za Hrvatsku uvijek !

Savez sa narodom.

 

Braniteljsko domoljubna stranka Hrvatske

 

 

08.10.1991.- 08.10.2018. Sretan Vam Dan neovisnosti

Sretan Vam Dan neovisnosti !

 

 

Tijek događaja borbe za neovisnost 1991 godine.

 

 

 

Raketiranje Banskih dvora označava zračni napad Jugoslavenske narodne armije na Banske dvore, službeno sjedište Vlade Republike Hrvatske u Zagrebu, 7. listopada 1991. godine tijekom Domovinskoga rata. Cilj napada bio je ubiti hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana, a radi potpunog uništenja političkog vodstva Hrvatske i slom borbenog morala Hrvata.

Dana 25. lipnja 1991. godine Hrvatska i Slovenija proglasile su svaka svoju neovisnost od SFR Jugoslavije. Slijedeći preporuku međunarodne zajednice, njihove su deklaracije privremeno odgođene sve do 8. listopada.

Početkom listopada 1991. udružena JNA, hrvatski Srbi s okupiranih hrvatskih teritorija i srpski dragovoljci iz Srbije, BiH i Crne Gore izveli su opći frontalni napad na Hrvatsku u kojem su napali sve ključne točke i gradove u Hrvatskoj, a radi potpunog sloma hrvatske obrane.

Dana 7. listopada sirene civilne zaštite oglasile su se u Zagrebu. Oko 15 sati eksplozija je odjeknula Banskim dvorima (službeno sjedište Vlade Republike Hrvatske tijekom Domovinskog rata), koji se nalaze u središtu glavnoga grada. Hrvatska vlada izvjestila je da su jugoslavenski borbeni avioni MiG-29 (najsuvremeniji zrakoplovi što ih je imala JNA napali zgradu ispalivši 6 raketa pri čemu je jedna raketa izravno pogodila palaču (i predsjednikovo krilo zgrade) dok su druge pale na susjedne zgrade. U napadu je zrakoplovstvo JNA ranilo nekoliko ljudi ranjeno, zgrade u okolici oštećene su ili porušene, a male ljudske žrtve posljedica je bilo na vrijeme oglašeno upozorenje za zračni napad.

U trenutku napada hrvatski predsjednik Tuđman pregovarao je s legalnim predsjednikom Predsjedništva SFRJ Stjepanom Mesićem (Predsjedništva SFRJ, u kojem je prije četiri dana bio izvršen državni udar Srbije nelegalnim izborom Branka Kostića za predsjednika) i predsjednikom Saveznoga izvršnog vijeća Antom Markovićem, u biti jugoslavenskim premijerom. U napadima su mogli biti ubijeni Franjo Tuđman, novoizabrani hrvatski predsjednik, Stipe Mesić, predsjednik predsjedništva Jugoslavije i Ante Marković, jugoslavenski premijer, jer su sva trojica u to vrijeme bila u zgradi, no svi su preživjeli. Jedan je građanin ipak ubijen, a dijelovi zgrade teško su oštećeni.

Dan prije raketiranja hrvatska je vojska primila informacije s aerodroma Željave (blizu Bihaća) o zračnoj zadaći visoke tajnosti koju je JNA pripremala za sljedeći dan, no one nisu smatrane ozbiljnima zbog nedostatka detalja.

JNA i jugoslavenski službenici poricali su bilo kakvu odgovornost ili upletenost u incident, pa su čak tvrdili da je eksploziju uzrokovala sama hrvatska vlada.

Dan nakon raketiranja Hrvatski sabor proglasio je neovisnost, donošenjem Odluke o raskidu državnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ; taj se dan danas obilježava kao državni praznik u Hrvatskoj.

 

(Izvor dijela teksta Wikipedija, videa Youtube, glazba Joan Baez – Brothers in Arms  )

Za Hrvatsku uvijek !

Savez sa narodom.

 

Braniteljsko domoljubna stranka Hrvatske

 

 

Obavijest članovima Braniteljsko domoljubne stranke Hrvatske

Uplata članarine od 50,00 kn za tekuću 2018. godinu može se uplatiti na račun stranke koji je otvoren kod
RBA- Raifeisen Bank
Broj računa: 1107018467
IBAN HR2224840081107018467
SWIFT/BIC: RZBHHR2X

Poziv na broj: Broj članske iskaznice

 

Molimo sve članove koji nisu primili iskaznicu a ispunjavaju uvjete za izdavanje iskaznice da se jave na:

E mail: informacije@bdshr.hr

Ili

Braniteljsko domoljubna stranka Hrvatske – BDSH

Tel/faks: 00385 (0)91 509 0155

E mail: kontakt@bdshr.hr

Poštanska Adresa:
Braniteljsko domoljubna stranka Hrvatske – BDSH
Rudeška cesta 97 ili PP-70
HR-10 000 ZAGREB

Opće informacije o BDSH možete saznati na:
Web: http://bdshr.hr/
Facebook: https://www.facebook.com/BDSH.info/
Twitter: https://twitter.com/bdshinfo

Za Hrvatsku uvijek!

Braniteljsko domoljubna stranka Hrvatske

Znanošću protiv velikosrpske mitologije i demagogije

Ruski institut za molekularnu genealogiju znanstvenim dokazima srušio srbske povijesne krivotvorine

Ruski znanstvenici dali su razmjerno veliki obol u konkretnom razobličavanju srpskih kvaziznanstvenih umotvorina kojima neumorno i uporno obasipaju svijet.

Na temelju obimne analize haplo grupe I2 a2, što u najvećoj mjeri pripada dinarskom tipu čovjeka, Rusi su ustvrdili da je to glavna genetička značajka ljudi cjelokupnog hrvatskog etničkog i povijesnog prostora u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i u Crnoj Gori. Ruski znanstvenik i stručnjak za oblast molekularne genealogije Vadim Verenič zaključuje kako izvorna je hrvatska haplo grupa I2 a2, osim u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori kao apsolutno dominantna u sve tri države, prisutna još i u širokom pojasu Karpata, te u Poljskoj i Ukrajini.

Vadim Verenič je napravio usporednu analizu tablica haplo grupe R1a i I2 a2, te potom izveo i jedinstvenu kombinaciju dvije haplo grupe objedinjene u cjelinu. I tako na ljestvici grupe R1a rezultati izgledaju ovako:

Poljaci 57, Bjelorusi 50,9, Rusi 53,1, Ukrajinci 44, Česi 36,9, Slovaci 38, Mađari 25,6, Slovenci 38,7, Hrvati 41,7, zatim svi stanovnici Bosne i Hercegovine po ruskom kriteriju razvrstani u dvije skupine i to kao Bosanci 46,5, Hercegovci 66 i kraju još i Srbi 31 i Makedonci 29,1.

Na sljedećoj tablici kombinacija haplo grupa I1a2 i R1a1, stvari postaju jasnije i vidljivije i golim okom i bez matematičkih operacija brojevima. Na toj tablici sabrane dvije haplo grupe I2a2 i R1a1 daju sljedeće rezultate: Bosna i Hercegovina 50 + 63,5, Hrvatska 42 + 71, Srbija 34,5 + 49,5, Rumunjska 26 + 44, Slovenija 22 + 56,5, Ukrajina 21 + 64, Bjelorusija 18 + 67, Mađarska 15 + 47,5, Rusija 10,5 + 56,5, Slovačka 10 + 52 i Poljska 9 + 64. Od posebnog su značaja ove cifre navedene kao druge po redu jer zbrajaju haplo grupe I2 a2 i R1 a1.

Iz toga je razvidno da Hrvatska ima koeficijent 71, te su joj najbliže po ukrštenoj haplo grupi Bjelorusija sa 67, Poljska sa 64 i Bosna i Hercegovina sa 63. U tom rangiranju je Srbija na temelju svestranog i dugogodišnjeg istraživanja ruskih znanstvenika genetski najbliža Rumunjskoj i Mađarskoj. Jer, Srbija ima drugu i odlučujuću kolonu kombiniranih haplo grupa s koeficijentom 49,5, Mađarska ima 47,5, a Rumunjska 44. Nema dvojbe da bi im u društvu bila i Bugarska da su je Rusi uopće analizirali, ali i ovako izvedeno istraživanje nedvosmisleno potvrđuje da su Srbi i genetskom strukturom posve drukčijeg sklopa od Hrvata, iako oni uporno, tvrdoglavo i bez ikakvog uporišta u znanstvenim dokazima već desetljećima unatrag pokušavaju uvjeriti cijelo čovječanstvo u svoje beskrajne laži, na kojima onda grade svoje dobro poznate povijesne krivotvorine svake vrste, kao i propale velikodržavne projekte.

Neprijeporno je kako će i ovakvo ruskog znanstveno otkriće, smješteno u njihovom institutu znanosti u Moskvi, biti pravi glogov kolac zabijen u srpsku riznicu laži, prevara i podvala. Ni stari, ali ni novi povijesni orisi realno ne idu Srbima kao privitak u stalnim i bezgraničnim tlapnjama da su bili posvuda i da je suvremena civilizacija potekla od njih. Tako krivo Srbi uče totalnim neistinama djecu u školama i tako siju možebitno novo sjeme zla u svome okružju. Jer, novi naraštaji odgojeni su na istim lažima kojima su stariji Srbi kretali u osvajačke ratne pohode prije četvrt stoljeća. Srbima je svakako najbolnije to što ih u ranom srednjem vijeku ruski povjesničari gotovo nigdje i ne spominju, niti kao zasebno pleme, a kamoli narod. Srbi su mlada nacija, produkt druge polovice devetnaestog stoljeća i teško im je prihvatiti tu spoznaju kao jedinu i pravu istinu. Još im je najteže suočiti se sa činjenicom da njihovi voljeni uzori Rusi za hrvatsko ime i za hrvatski narod i državu znaju još i prije doseljenja Hrvata na današnje prostore u sedmom stoljeću. Jer, ruski povjesničari čuvaju u svojim arhivama i u Moskvi i drugdje po Rusiji da se ime naroda Hrvata javlja već u drugom stoljeću.

U doba vladara Tanaisa živjeli su Hrvati sve do ušća Dona u Azovsko more. Ime Horvat ( Choroathou ) zabilježeno je još za vladavine Tanaisa Savromata Drugog ( 174 – 210 godine nove ere ), onda i u doba njegovoga nasljednika na tronu Riskuporida Trećeg ( Rescuporides ), koji je vladao od 210 – 228. godine, a nakon njega i vladara koji je vlastitim imenom Horvat bio nositelj vladarske titule i punim imenom i prezimenom bio je Horvat Sandarsiev (Choroathos Sandarsion). No, hrvatsko ime se i poslije toga pojavljuje, opet znatno prije velike seobe naroda Europe u sedmom stoljeću kad i Hrvati dolaze 626. najprije na obale Jadrana, onda i diljem kontinentalnih i prostranih područja od srednjeeuropskog panonskog podneblja, preko cijele današnje Bosne i Hercegovine i na krajnjem jugu Mediterana sve do ulaza u Otrant i krajnje točke hrvatskih južnih predjela kod grada Valone na samom jugu današnje Albanije. Ime Hrvata sačuvano je i u sarmatsko – alanskim zapisima u vrijeme pedesetogodišnjeg postojanja Bosporskoga carstva. I tako se za ime Hrvata znalo i u doba vladara Bosporskog carstva Teirana ( 275 – 279 ), Totursa ( 285 – 310 ) i Radamsada ( 309 – 322 ). I sve podrobnije o tome može se pronaći u djelu Totur – Basileus Bosporskog carstva. Još dodajmo kako ruski povjesničari ističu da je kod plemena Alana na Kavkazu bio običaj da nose srednje ime Horvat, a Rusi to dovode u vezu zajedničkih korijena s precima današnjeg iranskog naroda koji je i tada tamo obitavao. Hrvatsko ime ostalo je uklesano i sačuvano i u arheološkim kamenim iskopinama današnjeg Irana. To tvrde i ruski povjesničari. I u znamenitom djelu Konstantina Porfirogenita “De administrando imperio” ( “O upravljanju carstvom”) stoji jako bitna pojedinost, koju srpski povjesničari uvijek preskaču i prešućuju. No, eto, nije promaklo Rusima da u toj knjizi bizantskog slavnog povjesničara piše da se Hrvatska sastoji od četrdeset županija kojima upravlja ban i da je banska titula kao vladarska poznata samo u hrvatskom narodu i nigdje više.

Srbima se onda ostaje upitati otkud utemeljitelju dinastije Nemanjića Stefanu Nemanji titula velikog župana i kako to da je Srbija puna lokaliteta s imenom župa, sve do današnjih dana. Primjerice, Župski Aleksandrovac s poznatim brendom vina znano kao Vino Župa Aleksandrovac u blizini Kruševca, već prema blagom zemljopisnom istoku Srbije. Srbi nemaju ni odgovora o podrijetlu naziva Mačvanske banovine i Beogradske banovine, već duboko u srednjem vijeku do pred sami dolazak Turaka u te krajeve. U nedostatku dokaza, ostaje im samo izmišljati razne bedastoće.

Zaključak je više nego jasan.

I Rusi odlično znaju za hrvatsko ime i za postojanje hrvatskog naroda još od drugog stoljeća nove ere. Kroz stotinu godina to su već dva tisućljeća hrvatske nazočnosti na svjetskim zemljovidima i u povijesnim zapisima. S druge strane, ime Srba i Srbije pojavljuje utemeljeno u državnosti nacije se tek u posljednjih dvije stotine godina. Prije invazije Turaka to su bili Rašani i Raška bez ikakvih ozbiljnijih poveznica sa Srbima, što su Srbi političkom i kvaziznanstvenom promidžbom iskonstrurali u posljednja dva stoljeća. Na Srbima je doista teška zadaća u pokušaju negiranja sabiranja i oduzimanja brojeva. Htjeli bi Srbi uvjeriti cijeli svijet da  njihovih dvije stotine godina narodnog  postojanja traje više nego hrvatskih dvije tisuće godina postojanja na ovome planetu. Ali, to im je Sizifov posao, jer istina leži pohranjena na sigurnom mjestu u povijesnim arhivama od Rima do Moskve i od Carigrada do Londona.

Dragan Ilić/HOP

Izvor :http://croative.net/ruski-institut-molekularnu-genealogiju-znanstvenim-dokazima-srusio-srbske-povjesne-krivotvorine/

Na ruskim zemljovidima svijeta prije velike seobe naroda u sedmom stoljeću Srba nema nigdje, dok Rusi bilježe kako su Hrvati nastanjeni diljem Europe

U sažetom kartografskom prikazu devet klasificiranih zemljovida Europe ruski su znanstvenici ustvrdili kako uopće nema nikakvog traga i zapisa o postojanju naroda pod imenom Srba i sve to u vremenu što prethodi velikoj seobi naroda potkraj šestog i početkom sedmog stoljeća.

Za Srbe je ubitačna istina da te povijesne dokaze mogu čuti i vidjeti iz pera njihovih danas tako vjernih političkih saveznika Rusa. I da bi sve po Srbe bilo još šokantnije i bolnije, ruski povjesničari na, vjerojatno i najzanimljivijem zemljovidu pod brojem 6, daju prikaz ogromne rasprostranjenosti Hrvata diljem europskog kontinenta.

>> HOP.hr: Ruski institut za molekularnu genealogiju znanstvenim dokazima srušio srbske povijesne krivotvorine

Tako skupina iskusnih ruskih povjesničara kao što su E.N. Timofeev, O.N. Trubačev, V.I. Abaev i V.V. Sedov u svojim opsježnim povijesnim djelima razmatraju potanko ovu temu. Timofeev se bavi pretežito proučavanjem skupina zapadnih i istočnih Slavena i prikupljanju materijalnih ostataka iz prošlosti naroda, što je kao cjelokupni znanstveni rad objavio 1961. godine. Trubačev je u svojoj najznačajnijoj knjizi obradio najvišepodrijetlo otkrivenih toponima, te je to pretočio u knjigu tiskanu 1974. godine. Abaev je 1965. godine na temelju sveobuhvatne povijesne analize pisao o granicama istočne i zapadne civilizacije u Europi, dok je u centru pozornosti znanstvenog istraživanja V.V. Sedova bila etnološka i antropološka građa uz obilje dokaza na temelju arheoloških iskopina. I sve to Sedov je detaljno opisao u dvije svoje knjige iz 1979. i 2005. godine.

Na karti broj 6 ruski povjesničari daju glavne zemljopisne odrednice prostornog naseljavanja Hrvata prije velike seobe naroda. Tako Rusi argumentirano tvrde da prije seobe na Jadran Hrvati žive podijeljeni u nekoliko velikih skupina u dijelovima Europe koji nemaju dodirnih točaka. Bijeli Hrvati bili su u istočnoj Galiciji, zapadnoj Ukrajini i na sjeveroistoku Karpata. Crveni Hrvati obitavali su u oblastima Moravske prema češkom gradu Olomoucu, te u krajevima Slovačke, posebice oko Nitre, ali i u Šleziji.

Velika je teritorijalna raširenost hrvatskog imena u Europi prije seoba naroda i to je najuočljivije na spomenutom zemljovidu. Tu vidimo da su na krajnjem zapadu Hrvati sve do rijeke Labe ili Elbe na njemačkom, onda preko Dnjestra na sjeveru, sve do blizine gornjeg sliva Odre i Visle i do graničnih crta ka istoku sve preko Dnjepra u današnjoj Ukrajini i još istočnije prema rijeci Desna i Sjevernom Dnjepru. Na jugu su Hrvati do najjužnije točke Jadrana kod ulaza u Otrant u blizini grada Valone na jugu današnje Albanije. Na ovome zemljovidu od naroda ranog srednjeg vijeka Rusi su zamijetili pored Hrvata još jedino Dulebe, koje Srbi često zovu i Duljebi. Taj je narod, gotovo izvjesno slavenskog korijena, živio u susjedstvu Hrvata u prvotnim nastambama i Rusi smještaju zonu Duleba na dva posve odvojena kraja. Jedna skupina je između Drave i Dunava, dok je druga prostorno jako udaljena i nalazi se između Visle i Dnjepra. Od Srba ni traga ni glasa da uopće postoje. To Srbima konkretno dokazuju i njihovi sada najbolji prijatelji Rusi.

Na karti broj 7 Rusi su prikazali seobu Slavena, ali je na tom zemljovidu i trostruki prikaz tri odvojene epohe različitih moćnih državnih zajednica toga doba. Najprije, tu je teritorij zapadnih Slavena od VII – IX stoljeća, onda Samovo carstvo, velika, ali kratkotrajna država vođe karantanskih Slovenaca od 623. do 658. godine, te Velikomoravsko gospodstvo stvoreno koncem devetoga stoljeća. Na kronološki prvom nastalom zemljovidu teritorij zapadnih Slavena na sjeveru prema Baltiku su Obodriti, zatim Piotiči oko današnjeg Šćećina na sjeveru Poljske, Pomorani oko Gdanjska, zapadni Mazovšani, još jedno poljsko pleme oko rijeke Bug, Polani oko grada Poznanja, Lenčani i Serazdani u središnjem dijelu Poljske, Šlezani oko Odre, a Vislani oko Krakova. I tu su prvi puta registrirani kao malena, jedva vidljiva skupina Lužički Sorabi na području oko Labe iliti Elbe. Ostaci Lužičkih Srba, nazvanih po mjestu Lužnica i danas žive tamo, ali sami i danas govore da nikakve veze sa današnjim Srbima nemaju.

Srbima niti priznanja Lužičkih Soraba nisu dostatna, te uporno šire lažne glasine da su to zapravo odnarođeni najsjeverniji Srbi u Evropi, ali ni to nije malo srpskom apetitu, te vele da su i Prusi, vrlo daleko od Labe i Lužičkih Soraba, također, listom Srbi, samo oni to ne znaju ili ne žele znati. Ali, srpski prijatelji Rusi na ozbiljan način se bave poviješću i Srbe nigdje nisu primjetili osim malu skupinu Lužičkih Soraba oko rijeke Labe.

Tu još ruski znanstvenici bilježe na jugu slavenskog prostora ponovno Dulebe, oko Vltave i Praga su Česi, dok su Crveni Hrvati u dvije velike grupe koncentrirani u Šleziji i južnije od tog poteza ima Crvenih Hrvata i u neposrednom okružju Moravaca kod Ostrave i Brna i kod Slovaka oko Bratislave. Na drugoj slici u sklopu iste karte je Samovo carstvo od 623. do 658. godine. Slovenski knez, na kojega se i Slovenci danas opravdano pozivaju na prvog vladara Velike Karantanije okrunjen je kao vrhovni knez u blizini današnjeg Klagenfurta ili na slovenskom Celoveca. Ali, nije kao što srpski povjesničari vole umanjivati i granice njegovoga carstva, bio samo vladarem prostora današnje Slovenije, točnije Koruške, Štajerske i Kranjske, pola sadašnje Austrije i rubnih dijelova Italije, nego je njegova država obuhvaćala sva područja koje su nastavali u to vrijeme i zapadnoslavenski narodi Česi, Slovaci i Moravci, ali i Lužički Sorabi ili Srbi oko Labe. Sad, ako Srbi tvrdoglavo govore da su Sorabi iz Lužnice uistinu Srbi, onda po toj logici moraju priznati da je barem dio Srba i to Lužičkih bio od 623. do 658. godine pod vlašću Samovog carstva, a Samo je bio etnički predak današnjih Slovenaca. Nije lako Srbima prihvatiti da su u sedmom stoljeću 35 godina bili pod vlašću Slovenaca. Napokon, Velikomoravsko gospodstvo na izmaku devetog stoljeća u svome sastavu je približnog omjera Samovog carstva, ali još prošireno, poglavito na jugoistoku  za Šleziju i Galiciju, prateći kretanje riječnih tokova Odre i Visle na istoku.

Na zemljovidu pod rednim brojem 8, vidimo da osim oko gore prikazane dvije velike skupine Hrvata u Moravskoj i Slovačkoj, odnosno oko Šlezije, postoji i treća velika grupa Hrvata, što s dugo etnički održala i nakon velike seobe Hrvata u pravcu Jadrana i svih kontinentalnih dijelova na jugoistoku Europe što su Hrvati poklapali poslije 626. godine. I tako su ruski povjesničari precizno locirali naseobine Hrvata i oko Visle, što znači u neposrednoj blizini Krakova, no ima Hrvata i još istočnije od te linije sve do rijeke Dnjestra, a i na ovom zemljovidu susrećemo ista poljska plemena kao i na zemljovidu broj 7, dakle Seradzane, Lenčane, Vislane, Mazovšane. No, ucrtavaju se ovdje još i narodi na širem slavenskom području, izvan poljskog etničkog prostora, tako da se mogu zamijetiti i Volnjani, Drevlani, Polani kod Kijeva, Uliči na rijeci Bug, te Tiverci između Pruta i Dnjestra u predijelu današnje Moldavije. Od rijeka Pruta i Dnjestra na istoku, odnosno do Dunava na zapadu je Bugarsko carstvo, koje je svojim obujmom toga vremena zbilja bilo veliko, moćno i opasno po susjede kao ratnički raspoloženo i željno pokoravanja drugih naroda. Na ovom zemljovidu što datira već iz devetog stoljeća, znači u doba kneza Trpimira, Hrvati su na sjeveru do Drave, na zapadu do Sutle, na istoku do Drine, a na jugu cijelim prostorom Jadranskog mora, sve od Istre na sjeveru i do juga današnje Albanije na krajnjem jugu. Tako je bilo do 822. kad je Hrvatska poslije petnaest godina dugog rata s Bizantom izgubila Ilirik, kako se tad nazivala današnja Albanija, premda Albanci dolaze puno kasnije na to područje, tek potkraj jedanaestog stoljeća. I prije Albanaca u današnjoj Albaniji živjeli su kronološkim redom najprije Hrvati, onda Grci, Bugari i napose u jednom trenutku i Srbi. I kad je Hrvatska izgubila od Bizanta 822. Ilirik, ili drukčije rečeno današnju Albaniju, malobrojni Rašani utopljeni kao sastavni dio države Hrvatske, otcijepili su svoju malenu oblast oko rijeka Tare, Lima, Ibra i Morave i priklonili se trenutačnom pobjedniku Bizantu. Ali, taj isti Bizant, duhovne preteče današnjih Grka, zajedno s Bugarima je sve od početka devetog stoljeća, pa do kraja dvanaestog vijeka i pojave Nemanjića 1189. godine, nemilice tukao daleko malobrojnije Rašane, koje je pred totalnim vojničkim rasulom i sveopćom pogibelji od naleta Bugara početkom desetog stoljeća spasio hrvatski kralj Tomislav. Za ovaj zemljovid pod oznakom 8 je bitno istaknuti činjenicu da tu po prvi puta ruski povjesničari uvrštavaju Srbe na jednoj svojoj karti kao etničku skupinu koja ima vlastiti omeđeni prostor. Doduše, on je veličinom vrlo mali, ali Rusi su Srbe točno locirali između Drine kao krajnje granice na zapadu i Morave na istoku u jednom malom međurječju. Sve između Morave i Timoka Rusi pripisuju Bugarima, jer osim Bugara i Vlaha tu nitko drugi nije ni živio. I onda su se Srbi grdno naljutili na Ruse 1877. kad su upravo Rusi na temelju povijesti kao znanosti, tražili na San – Stefanskom mirovnom sporazumu da Srbi jug Srbije predaju Bugarima, a istok Rumunjima. Uostalom, sama Pećka patrijaršija u svom maksimalnom dosegu u glavama srpskih crkvenih velikodostojnika iz 1669. sve te krajeve današnje južne i istočne Srbije pripisiuje Bugarima. Ali, samo nešto više od dva vijeka kasnije to im nije smetalo da se u bijesu okome na svoje tradicionalne saveznike Ruse. U Srbiji su zato 1878. izbili veliki proturuski prosvjedi, a kralj Milan Obrenović, kockar, prevrtljivac i vjerolomni vladar iz opakog srpskog zanata, zvanog inata, okrenuo se tad i gospodarski i politički Austriji. Milan Obrenović nastavio je tradiciju svoga pradjeda Miloša, te je postao glavnim svinjarskim trgovcem svoga doba. Zato su u Beču Srbi i danas kod obrazovanijih Bečlija poznati kao potomci svinjarskih trgovaca iz devetnaestog stoljeća. I to su Austrijanci uobličili i u formi karikatura u svojim tiskovinama kad su navijestili 1914. rat Srbiji. Srbin je na tim bečkim karikaturama predstavljen kao nerazdvojan od svoga pratitelja pajceka i u dobru i u zlu.

Konačno, na zemljovidu broj 9 vidimo Veliku Moravsku na srednjem Dunavu. U njezin sastav prema opipljivim nalazima ruskih povjesničara i dalje ulaze Crveni Hrvati, što su živjeli u oblastima današnje Mađarske, Slovačke, Češke, djelomično Poljske oko predjela Šlezije i Ukrajine. Zajednički toponimi i antroponimi kao sjećanje na nekad davnu prvotnu zajednicu slavenskih naroda, danas razasutih u pregršt država, govore o sličnosti podrijetla naroda kroz jezične sličnosti. I tako nalazimo pojmove kao što su Trnava, Trenčin, Targ, Ostrava, Tarnuv, Nitra, Tatar, Tatra, Tatur, Trpimir… Ovdje je značajno izdvojiti i pojedinost vezanu za vrijeme prije velike seobe Hrvata 626. godine u smjeru Jadrana i svih današnjih hrvatskih prostora. Ne samo ruski povjesničari, nego i pedantni češki povjesničari u svojim brižno čuvanim analima Praške nadbiskupije iz 1086. godine imaju do danas očuvane zapise da su Hrvati svojedobno vijekovima pribivali u Češkoj, Moravskoj i Slovačkoj kao skupina Crvenih Hrvata, dok su Bijeli Hrvati bili u Poljskoj i Ukrajini. Tragove o nazočnosti Hrvata u ranom srednjem vijeku čuvaju i Nijemci. U zborniku Henrika Drugog iz 1108. spominje se ime Hrvata u gradu Merezburgu. No, nije samo oblast današnjih država Češke, Slovačke, Poljske i Ukrajine bilo mjesto trajnih ognjišta Hrvata prije velike seobe.

Prema ruskim ljetopiscima, suvremenicima doba ranog srednjeg vijeka, imamo vjerodostojne podatke da Hrvati žive i u drevnom ruskom Prikarpatju. O prisustvu Hrvata tog doba na ruskom tlu, govore i brojni ruski ljetopisi i kazuju da u susjedstvu Hrvata u tom području još ima i plemena Duleba i Volnjana u gornjem Podnjestrovlju. Vrlo iscrpno o prvotnim nastambama Hrvata, kao i o potonjim seobama ka Jadranu, govori i još jedan češki povjesničar, znameniti Niederle. On veli, na temelju svoga istraživanja, kako je skupina Hrvata na Prikarpatju na tadašnjem ruskom tlu, pobjegla otuda pred naletom Avara. To se zbilo 560. godine i  Čeh Niederle tvrdi da je to prva grupa Hrvata doseljenih na Jadran, još prije velike seobe 626. godine. Osim na Jadran, ta je skupina Hrvata pošla pred pohodom Avara i na srednje Podunavlje i oko Labe. Tamo oko rijeke Labe, već je rečeno da je bila ona mala skupina Lužičkih Srba. Naravno, samo taj mali trenutak slučajnog povijesnog susreta Lužičkih Srba i samo manjeg dijela Hrvata doseljenih iz ruskog Prikarpatja, poslužio je srpskim povijesnim manipulatorima da ustvrde kako su otuda skupa Hrvati i Srbi došli na današnje prostore jugoistoka Europe. I opet su uhvaćeni u laži, jer i sami Rusi dokazuju da Lužički Srbi nikad i nigdje nisu maknuli u seobi naroda, a osim tog lokaliteta oko Labe, gdje nepomično žive Lužički Srbi od šestog stoljeća do danas, sami Rusi ne vide nigdje više spomena srpskog imena.

Otuda je logična odgonetka samo umjetne zagonetke da su preci Srba mogli doseliti na prostore današnje balkanske Srbije samo pod narodnim imenom Hrvata. Rusi su svojim istraživanjem sami nametnuli takav zaključak, jer decidirano tvrde kako Lužički Srbi nisu nikud makli tijekom Velike seobe naroda. Srbi će se sad opasno naljutiti na Ruse. Srušiše im braća po Putinu i Vučiću srbicentričnu teoriju postanka svijeta u samo jednom trenu. O svemu ovome postoji i čitava riznica arheoloških iskopina kao dodatnih dokaza. No, možda itekako bitan obol rasvjetljavanju ove teme pružaju djela hrvatskog znanstvenika Vinskog. On se u svojim djelima tiskanim od strane zagrebačkih nakladnika iz 1958. godine bavi ovom tematikom.

Najprije, Z. Vinski to objašnjava u “Nalazima šestog i sedmog stoljeća u Jugoslaviji s posebnim obzirom na arheološku ostavštinu iz vremena prvog Avarskog kaganata”, kao i u drugoj knjizi pod nazivom “Rani srednji vijek u Jugoslaviji od 400. godine do 800. godine u nakladi Vjesnika Arheološkog muzeja u Zagrebu. To su upravo oni vjekovi koje srpski povjesničari namjerno preskaču i lakonski vele da tad i “nije bilo država i naroda nigdje u Europi u današnjem smislu!?” Kad njih nitko nije ni vidio, ni čuo da uopće postoje u to vrijeme, najlakše im je izmisliti da je cijeli ljudski rod prespavao stoljeća snom medvjeda u dubokoj špilji. Od osobitog je značaja za shvaćanje ove tematike i tumačenje hrvatskog znanstvenika Vinskog da su bizantski povjesničari površno miješali pojmove Slavena u doba sučeljavanja s Avarima, te su Bizantinci kao Konstantin Porfirogenit u djelu DAI, sve Slavene zvali jednim imenom. Upravo Vinski pojašnjava kako su Hrvati u jeku vojnih sukoba s Avarima tim imenom sebe nazvali, kako bi se i rasno sasvim razlikovali od vječitih rivala na bojištu Avara. Srbi su do današnjih dana neobaviještenost Konstantina Porfirogenita uveliko zlouporabili da bi pokušali dokazati kako su se svi slavenski narodi zvali zajedničkim imenom Slaveni. I u tu glupu i prozirnu priču ubacuju i Ruse, Poljake, Čehe, Slovake, a ne samo Hrvate, negirajući svim slavenskim narodima osjećaj nacionalne pripadnosti i pojma državnosti.

Nemaju nikakvih dokaza da su sami postojali i najlakše im je reći da nitko drugi onda isto tako nije imao nacionalne svijesti i vlastite države. Zato se i danas Srbi kao pijan plota drže onog napisanog u Porfirogenitovu DAI, jer ničim drugim ne mogu barem djelomično potkrijepiti svoje laži. Rezime bi bio nepotpun kad ne bismo spomenuli da Bijelu Hrvatsku ili Veliku Hrvatsku osim ruskih povjesničara i Čeha poput Niederlea u sjevernom Prikarpatju, još ne napominje i glasoviti poljski povjesničar Gaczynski. On se svestrano bavi hrvatskim naseobinama od petog do osmog stoljeća u oblasti Karpatskih gora do gornje Odre i do Gornjana na istoku.

I tako je zaokružena jedna velika cjelina o prvotnim naseobinama Hrvata prije velike seobe na Jadran iz kuta znanstvenika iz Rusije, Češke i Poljske. Zanimljivo, Rusi su konzultirali i srpsku literaturu posvećenu ovoj temi u “Istoriji naroda Jugoslavije” iz 1953. godine i nisu uspjeli pronaći proturječno gore iznesenom obilju znanstvenih dokaza o sveprisutnim Hrvatima diljem Europe, pa sve do Kavkaza i Azije u kontaktu s Iranom, o čemu je već ranije bilo riječi. Istodobno, Rusi niti u “Istoriji naroda Jugoslavije” tiskanoj u Beogradu 1953. ne vide nikakve dokaze o postojanju Srba u najranijem razdoblju europske civilizacije drugoga tisućljeća. Kao što smo vidjeli narodi poput Čeha i Poljaka oformili su vlastite države po imenu najbrojnijeg od više plemena. Tako su Česi i nazvani današnjim nacionalnim, ali i imenom države Češke po plemenu Čehi oko Praga, te su tu još privukli u isti etnos Moravce oko Ostrave i Brna, koji su bili zasebna etnička skupina u ono davno doba. I Poljaci od brojnih plemena nacionalno ime današnjih Poljaka vuku iz dva plemena Polana oko Poznanja, ali i oko Kijeva u današnjoj Ukrajini, gdje su u srednjem vijeku Rusi stvorili svoju prvu moćnu kneževinu s Kijevom kao glavnim gradom. Slično Česima i Poljacima i danas mnogobrojni narodi kao Nijemci ili Francuzi i brojni drugi u Evropi, narod i državu nazivaju po najbrojnijem plemenu iz davnina, što je bilo stožer okupljanja malobrojnijih.

Razvidno je iz ovih prikaza ruskih zemljovida ranog srednjeg vijeka da su Hrvati bili iznimka od toga pravila. Jer, kao što smo mogli razabrati, Hrvata je bilo toliko puno razmještenih diljem Europe, da se nitko drugi nije ni morao od manjih plemena priključivati mnogobrojnim Hrvatima u stvaranju hrvatske države na jugoistoku Europe u današnjem hrvatskom podneblju. Povrh toga, još je i nakon seoba ostalo mnogo Hrvata u Češkoj, Slovačkoj, Poljskoj, Ukrajini, Rusiji…i sve do Kavkaza i do Irana. Sudeći po konkretnim ruskim povijesnim nalazima, niti jedan drugi euopski narod nije prije velike seobe naroda bio toliko rasprostranjen u središnjem dijelu Europe kao hrvatski narod. O tome zorno svjedoče ruski, poljski, češki i bezbroj drugih povjesničara. Do zbrke i pometnje u europskim krugovima u Engleskoj i Francuskoj je došlo od 1918. godine kad su su Srbi zlonamjerno i sračunato i na Sorbonu, ali i na Oxford i Cambridge slali krivotvorenu verziju povijesti kako bi sebe nepostojeće proglasili tvorcima svijeta, a Hrvate koji pola Europe naseliše, sebe u velikoj seobi u sedmom stoljeću raseliše put Jadrana i opet opstaše i u srcu europskih zemalja, predstaviti u posve krivom svjetlu. No, prije ili kasnije, djelo je moralo izaći na vidjelo i srpske laži poslati u ropotarnicu povijesti. Za Srbe je najteže što tu spoznaju dobivaju upravo od Rusa, a istina iz pera ruskih povjesničara baš im je dobro legla kao šamar budali.

Kad se ovome svemu dodaju jos starije predkršćanske karte s hrvatskim predcima kao što su Sarmati i Alani, nečija tjeskoba stvarno može biti potpuna…

Dragan Ilić/HOP.hr

Od kuda Vam onda pravo da  …. ?

 

Svaki poginuli i stradali Hrvatski Vitez najbolje je od najboljeg što je naš hrvatski narod imao. Od kuda Vam onda pravo da  …. ?

“Branitelji, popeli ste se ovom narodu na ….. “.

 

Ne želim ni spomenuti ime nekulturnog novinara koji je ovo izjavio, jer nije dostojan da mu se ime objavi, a na žalost nije jedini. Institucije država koje cijene svoje vojnike i veterane, reagirale bi na ovakvu izjavu. Na žalost, ne i u Hrvatskoj.

 

 

Pišem ovaj članak kao branitelj koji je vrlo rano dragovoljno stupio u obranu Hrvatske, nakon demobilizacije vratio se na radno mjesto i cijelo vrijeme kao i danas zaposlen u realnom sektoru.

Pišem ga i u ime svih istinskih branitelja, ubijenih, stradalih i nestalih, njihovih obitelji i civilnih žrtava Domovinskog rata koji su ovu Hrvatsku zadužili, a dobili vrlo malo ili ništa.

Prekinuli smo naša školovanja da bi smo spremno stali na branik domovine i oslobodili je.

U duhu pobjede, velikodušnosti i tolerancije proizašle iz evanđelja, oprostili bi. Zbog nekog novog suživota prešli bi preko abolicije, mirne reintegracije sa participacijom u vlasti onih koji su nas ubijali, dodjeljivanja braniteljskih statusa, odličja i zasluga onima koji ih nisu zaslužili.

Jeste li spremni školovani drugovi, ostaci jugovelikosrpskototalitarnih dronjaka?

Poklonit ćemo Vam naše privilegije, samo …. vratite nam našu mladost, vratite nam naše najmilije i dijelove tijela.

Jeste li spremni preuzeti na sebe sve naše strahove, noći u hladnim vlažnim rovovima, svu krv naših stradalih suboraca, svu bol mučenih, zvjerski ubijenih i silovanih ? Jeste li spremni preuzeti sve naše neprospavane noći, snove u koje nam dolaze naši poginuli suborci, odjeci granata i grobne tišine ?

Jeste li spremni prolijevati znoj i krv, svojim tijelima braniti djecu, stare i nemoćne od najezde jugokomunističkih velikosrpsko četničkih hordi, vlastitim rukama skupljati dijelove tijela suboraca, previjati im rane i skupljati oči poginulih ?

 

Nepoznati vojnik na položaju

 

Ako ste spremni, poklanjamo vam naše privilegije.

Osobno nisam dobio ni jednu.

 

U svakom žitu ima kukolja, ni mi branitelji nismo svi isti, neki su istinski, neki su dobili status zakonito od istih kao što su i oni, o drugima neka se brinu institucije ove države, MUP i sudstvo.

 

Za Hrvatsku uvijek !

Savez sa narodom.

 

Braniteljsko domoljubna stranka Hrvatske

 

Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja i vojno-redarstvene akcije Oluja

Svim Hrvaticama i Hrvatima, Braniteljsko domoljubna stranka Hrvatske želi sretan Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja i vojno redarstvene akcije Oluja

 

 

Na današnji dan 04.08.1995. godine počela je završna oslobodilačka vojno-redarstvena akcija Domovinskog rata “Oluja”.

 

Nakon niza neuspješnih pregovora sa pripadnicima terorističkih velikosrpskih skupina i predstavnicima tzv. SAO Krajine,
u dobro osmišljenoj, a još bolje odrađenoj akciji, Hrvatski Vitezovi su u samo nekoliko sati razbili prve crte terorističko-velikospskih četničkih uporišta, te nakon četiri godine okupacije i zločina nad Hrvatima i nesrpskim stanovništvom, oslobodili cjelokupni teritorij.

 

 

Uspostavom ustavno-pravnog poredak Republike Hrvatske na oslobođenom teritoriju,  zauvijek su srušene velikosrpske pretenzije, te su stvoreni uvjeti za povratak izbjeglih i prognanih.

Razbijanjem terorističko velikosrpskih jedinica također je otklonjena opasnost da Bihaćka enklava doživi sudbinu Srebreničke.

Iako su hrvatske vlasti pozivale srpsku etničku manjinu na mir i ostanak u Hrvatskoj, oni su po zapovijedi svojeg vodstva, vlastitom voljom napustili teritorij Republike Hrvatske.

 

Zapovijed Milana Martića 4. kolovoza 1995. o evakuaciji srpskog stanovništva iz tzv. RSK

.

Proglas Predsjednika Republike Hrvatske Dr. Franje Tuđmana

Hrvatskim građanima srpske nacionalnosti s okupiranih područja Knina, Gračaca, Lapca, Korenice, Slunja, Gline, Dvora i Petrinje

 

Budući da su propali svi pokušaji, pa i jučerašnji pregovori u Ženevi hrvatskih vlasti i međunarodne zajednice za mirnu reintegraciju hrvatskih okupiranih krajeva;

Budući da začetnici pobune u Hrvatskoj (Martić i dr.), umjesto da se odazovu pozivu za mirnu reintegraciju, nastavljaju rat protiv hrvatske države i zajedno sa kolovođama pobune u Bosni (Karadžićem i dr.) kuju nove osvajačke planove za zajedničko osvajanje zaštićene zone Bihać, što Hrvatska ne može dopustiti;

Budući da hrvatski i bosanski Srbi ne samo da sprečavaju povratak prognanika, već i nastavljaju s progonom ne srpskog stanovništva;

Budući da srpski ekstremisti od samih početaka pobune pa i sada, prizivlju u pomoć ostatke talijanskog fašizma, nudeći podjelu hrvatskog teritorija između talijanskog i srpskog imperijalizma;

Budući da razularene paravojne srpske postrojbe i dalje vrše terorističke napadaje na civilno pučanstvo od Slavonije do Dalmacije, granatiraju hrvatska područja i gradove Otočac, Gospić, Karlovac, pa i za vrijeme dok u Ženevi s hrvatskom delegacijom vode političke razgovore o mirnoj reintegraciji, ponovno bombardiraju i područje Dubrovnika gdje su pale nove ljudske žrtve;

I budući da su svi pokušaji, hrvatske države i međunarodne zajednice, da pobunom otuđeni dijelovi hrvatskoj teritorija budu na miran način vraćeni pod hrvatski suverenitet bili odbačeni i izigrani, hrvatska je država prinuđena poduzeti vojno-redarstvene korake za ponovno uključivanje navedenih okupiranih područja u svoj ustavno-pravni poredak.

Prisiljeni smo na takvu odluku kako bi smo nakon četiri godine uzaludnog pregovaranja stali na kraj daljem izigravanju hrvatske i međunarodne javnosti i da bi smo osigurali početak vraćanja prognanika na njihova ognjišta.

Stoga, u ime demokratske vlasti Hrvatske:

Pozivam pripadnike srpskih paravojnih postrojbi, koji su svojevoljno ili prisilno mobilizirani u paravojne srpske postrojbe, da predaju oružje hrvatskih vlastima uz jamstvo, da će im biti udijeljena amnestija prema važećim hrvatskih zakonima.

Pozivam inicijatore pobune da shvate uzaludnost svoga pothvata i njegovu štetnost za srpsku zajednicu u Hrvatskoj, ako ustraju u pobuni, da se predaju hrvatskim vlastima i prihvate oprost ili pravično suđenje za svoje prijestupe.

Pozivam hrvatske građane srpske nacionalnosti, koji nisu aktivno sudjelovali u pobuni, da ostanu kod svojih kuća i bez bojazni za svoj život i svoju imovinu, dočekaju hrvatsku vlast uz jamstvo, da će im se dati sva građanska prava i omogućiti izbori za lokalnu samoupravu prema hrvatskom Ustavu u Ustavnom zakonu, uz prisutnost međunarodnih promatrača.

Pozivam predstavnike Srbije i Crne Gore (i njihove SR Jugoslavije) da prestanu podupirati ekstremiste s okupiranih hrvatskih područja, što se očitovalo i na jučerašnjim ženevskim pregovorima na kojima je sudjelovao i jugoslavenski otpravnik poslova kad su hrvatski Srbi odbili prihvatiti mirnu reintegraciju okupiranih područja. To bi bio prvi korak prema općem rješenju hrvatsko-srpskih odnosa na čitavom interesnom prostoru dva susjedna naroda, odnosno normalizacije odnosa na osnovama međusobnog priznanja.

Odlučni smo prekinuti patnje i neizvjesnost hrvatskih prognanika s okupiranih područja, a hrvatskim Srbima zajamčiti ljudska i etnička prava u ustavno-pravnom poretku demokratske Hrvatske.

Zagreb, 4. kolovoza 1995.

Predsjednik Republike Hrvatske

dr. Franjo Tuđman

 

 

Isječak iz vojno-redarstvene akcije Oluja

 

 

Udar Hrvatskih Vitezova bio je toliko jak da su pobunjeni velikosrpski četnički teroristi zapovjednika Mile Novakovića u paničnom bijegu gazili vlastiti narod.

 

Vojno-redarstvena akcija Oluja neka bude opomena svim onim ostacima velikosrpskih aboliranih dronjaka koji i danas nastavljaju i zagovaraju velikosrpske težnje iz 90-ih. Hrvatsko strpljenje je veliko, udar učinkovit.

 

U vojno-redarstvenoj akciji Oluja, 187 Hrvatskih Vitezova položilo je život na Oltar Domovine, dok je 1.100  ranjenih (teže 572 i lakše 528) vojnika.

Popis poginulih Hrvatskih Vitezova:

1. Branimir Anić 11.10.1950.-05.08.1995. 262.izvidničko-diverzantska satnija Zagreb – pukovnik Hrvatske vojske poginuo u Lišanima Tinjskim kod Benkovca

2. Trpimir Bakarić 11.06.1971.-04.08.1995. MUP Ris Kutina – instruktor specijalne policije poginuo u selu Egeja

3. Ante Baljak 21.09.1973.-04.08.1995. MUP Poskoci Zadar – pripadnik specijalne policije poginuo na Velebitu prijevoj Mali Alan

4. Donko Barbiani 23.09.1955.-04.08.1995. 133.domobranska pukovnija Otočac -poginuo na pravcu Zalužnica-Vrhovine

5. Robert Barbić 24.05.1969.-04.08.1995. 133.domobranska pukovnija Otočac – poginuo je u selu Zalužnica, kod Vrhovina spašavajući ranjenog suborca i sam je bio ranjen. Zbog žestokih borbi i četničkog okruženja nije mu mogla biti pružena odgovarajuća medicinska pomoć. Teško ranjen umro je 8 sati nakon ranjavanja.

6. Marinko Barić 30.09.1974.-06.08.1995. 2.GBR Gromovi – poginuo pri ulasku Petrinju

7. Dubravko Bečaj 20.01.1975.-04.08.1995. 2.GBR Gromovi – poginuo na području Banije

8. Vlado Bekić 26.02.1956.-05.08.1995. 6.domobranska pukovnija Split – poginuo na pravcu planina Svilaja -Knin

9. Ivan Belečetić 07.09.1972.-06.08.1995. 1.GBR Tigrovi – časnički namjesnik izvidničke satnije poginuo u Slunju

10. Tomislav Binički 08.10.1960.-05.08.1995. 2.GBR Gromovi – poginuo na području Banije

11. Tomo Biondić 21.10.1969.-04.08.1995. 133.domobranska pukovnija Otočac – poginuo na pravcu Zalužnica-Vrhovine

12. Željko Blažević 10.01.1966.-07.08.1995. 145. brigada Zagreb Dubrava – poginuo na smjeru Kostajnica – selo Divuša – selo Zamlaće – Dvor na Uni

13. Goran Blažić 07.02.1969.-04.08.1995. 101.brigada Zagreb Susedgrad – poginuo u zbornom području Zagreb

14. Mladen Bošnjak 21.09.1958.-07.08.1995. 145.brigada Zagreb Dubrava – poginuo na smjeru Kostajnica – selo Divuša – selo Zamlaće – Dvor na Uni

15. Milan Brezac 07.04.1965.-04.08.1995. 110.domobranska pukovnija Karlovac – poginuo na pravcu Karlovac – Tušilović – Vojnić

16. Davor Brezić 07.12.1954.-04.08.1995. 118.domobranska pukovnija Gospić – poginuo na pravcu Gospić – Korenica

17. Stjepan Bukovac 14.09.1963.-07.08.1995. 20.domobranska pukovnija Glina – poginuo kod Gline

18. Zdenko Bukovič 20.04.1961.-05.08.1995. 128.brigada Rijeka – poginuo na pravcu prema Korenici

19. Nenad Bunčić 16.05.1971.-04.08.1995. 110.domobranska pukovnija Karlovac – bivši pripadnik specijalne jedinice Grom Karlovac poginuo na pravcu Karlovac – Tušilović

20. Zvonko Capan 06.06.1964.-04.08.1995. 12.domobranska pukovnija Petrinja – desetnik poginuo na Župić brdu kraj Petrinje

21. Damir Cegur 29.09.1960.-04.08.1995. 110.domobranska pukovnija Karlovac – poginuo na pravcu Karlovac – Tušilović – Vojnić

22. Tihomir Cindrić 08.04.1973.-04.08.1995. 2.GBR Gromovi – poginuo na području Banije

23. Jure Conjar 07.10.1961.-05.08.1995. 14.domobranska pukovnija Slunj – poginuo na brdu Kurjevac

24. Jadranko Cumbaj 13.12.1967.-04.08.1995. 2.GBR Gromovi – poginuo na području Banije

25. Marko Cunić 06.05.1952.-04.08.1995. 137.domovinska pukovnija Duga Resa – poginuo na pravcu prema Krnjaku

26. Željko Čaja 06.04.1972.-04.08.1995. 110.domobranska pukovnija Karlovac – poginuo na pravcu Karlovac – Tušilović – Vojnić

27. Ivan Čanić 08.08.1955.-04.08.1995. 118.domobranska pukovnija Gospić – stožerni brigadir poginuo na Vujatovu brdu na prijevoju Ljubovo

28. Krešimir Ćatić 16.06.1970.-04.08.1995. 118.domobranska pukovnija Gospić – poginuo na pravcu Gospić – Korenica

29. Gordan Delić 01.11.1949.-04.08.1995. 6.domobranska pukovnija Split – poginuo na pravcu planina Svilaja -Knin

30. Stipe Devčić 10.07.1959.-04.08.1995. 118.domobranska pukovnija Gospić – poginuo na pravcu Gospić – Korenica

31. Ratko Djetelić 21.01.1969.-04.08.1995. 17.domobranska pukovnija Sunja – poginuo na pravcu Sunja – Zrinska gora

32. Božidar Dodig 17.02.1960.-07.08.1995. 145.brigada Zagreb Dubrava – poginuo na smjeru Kostajnica – selo Divuša – selo Zamlaće – Dvor na Uni

33. Miroslav Dodigović 28.02.1968.-04.08.1995. 125.domobranska pukovnija Novska – poginuo na pravcu prema Kostajnici

34. Petar Drakula 13.12.1956.-04.08.1995. 111.brigada Rijeka – poginuo na koti Zubar

35. Zvonko Dubravčić 28.05.1951.-04.08.1995. 133.domobranska pukovnija Otočac – poginuo na pravcu Zalužnica-Vrhovine

36. Miloš Dujmović 27.04.1972.-04.08.1995. 111.brigada Rijeka – poginuo na koti Zubar

37. Stipan Dundović 02.05.1972.-05.08.1995. 4.GBR Pauci – pripadnik 2.pješačke bojne poginuo u selu Golubić kod Knina

38. Ivan Džolan 03.01.1968.-07.08.1995. 153.brigada Zagreb Velika Gorica – poginuo u Glini – Petrinja

39. Rajko Đukić 02.10.1959.-04.08.1995. 101.brigada Zagreb Susedgrad – poginuo na Baniji

40. Nino Fajdić 19.12.1973.-04.08.1995. 118.domobranska pukovnija Gospić – poginuo na pravcu Gospić – Korenica

41. Damir Frančina 17.01.1960.-04.08.1995. 101.brigada Zagreb Susedgrad – poginuo na Baniji

42. Alojz Fuček 08.10.1952.-04.08.1995. 118.domobranska pukovnija Gospić – poginuo na pravcu prema Korenici

43. Ivan Furač 01.12.1961.-06.08.1995. 137.domobranska pukovnija Duga Resa – poginuo na pravcu prema Krnjaku

44. Ivan Furdek 04.10.1949.-05.08.1995. 137.domobranska pukovnija Duga Resa – poginuo na pravcu prema Krnjaku

45. Boris Garma 03.11.1953.-04.08.1995. 113.brigada Šibenik – poginuo na pravcu prema Žitniću i Drnišu

46. Velimir Gašparac 02.04.1966.-07.08.1995. 111.brigada Rijeka – poginuo na koti Zubar

47. Josip Glavina 12.03.1964.-04.08.1995.

48. Predrag Golubić 13.09.1969.-04.08.1995. 151.brigada Samobor – časnički namjesnik – posthumno poginuo u selu Stremen

49. Stjepan Grahovac 05.06.1948-04.08.1995. 20.domobranska pukovnija Glina – poginuo na pravcu prema Glini

50. Stjepan Grgac 18.12.1959.-04.08.1995. 57.brigada M.Celjak Sisak – zapovjednik brigade poginuo u Kotar šumi, Petrinja pri pokušaju ispomoći (spajanja) 2 gbr. nakon zastoja kod napada na Petrinju. Na čelu desetine upao u neprijateljsku zasjedu

51. Davor Grginović 20.01.1970.-04.08.1995. 9.GBR Vukovi – poginuo na pravcu Ljubovo – Udbina

52. Igor Gustović 10.02.1973.-07.08.1995. 2.GBR Gromovi – poginuo na području Banije

53. Darko Halić 25.10.1965.-04.08.1995. 137.domobranksa pukovnija Duga Resa – poginuo na pravcu prema Krnjaku

54. Marijan Halić 16.10.1961.-04.08.1995. 137.domobranska pukovnija Duga Resa – poginuo na pravcu prema Krnjaku

55. Mato Herdoman 17.02.1967.-04.08.1995. 2.GBR Gromovi – na području Banije

56. Željko Horvat 06.11.1966.-04.08.1995. 137.domobranska pukovnija Duga Resa – poginuo na pravcu prema Krnjaku

57. Franjo Houf 01.07.1975.-04.08.1995. 17.domobranska pukovnija Sunja – poginuo na pravcu Sunja – Zrinska Gora

58. Ivo Hrga 02.01.1971.-04.08.1995. 2.GBR Gromovi – bojnik poginuo na Baniji

59. Tomislav Hrle 27.11.1970.-04.08.1995. 9.GBR Vukovi – poginuo na području Like

60. Stjepan Hrvojić 21.11.1963.-04.08.1995. 2.GBR Gromovi – natporučnik, bojnik posthumno 2.pb poginuo od granate tijekom napadne akcije selo Kolonije

61. Jozo Ilijić 06.07.1973.-05.08.1995. MUP Delta Županja – poginuo na Velebitu

62. Drago Ivanović 20.10.1958.-04.08.1995. 12.domobranska pukovnija Petrinja – poginuo na Župić Brdu kraj Petrinje

63. Jurica Ivko 21.12.1963.-04.08.1995. 8.domobranska pukovnija Rijeka – liječnik poginuo na pravcu Kosinj – Ramljani prema Turanjskom polju

64. Josip Jakša 21.08.1972.-06.08.1995. 1.GBR Tigrovi – časnički namjesnik izvidničke satnije poginuo u Slunju

65. Ozren Jalžečić 08.01.1974.-04.08.1995. 57.brigada M.Celjak Sisak – poginuo u Kotar šumi, Petrinja

66. Milan Jelić 18.05.1946.-04.08.1995. 57.brigada M.Celjak Sisak – poginuo u Kotar šumi, Petrinja

67. Jurica Jerčić 15.03.1965.-05.08.1995 2.GBR Gromovi – poginuo na području Banije

68. Niko Jerković 30.03.1955.-04.08.1995. 133.domobranska pukovnija Otočac – poginuo na pravcu Zalužnica-Vrhovine

69. Ivan Kapac 27.03.1948.-04.08.1995. 17.domobranska pukovnija Sunja – poginuo na pravcu Sunja – Zrinska Gora

70. Alen Kapelari 08.02.1972.-06.08.1995. 133.domobranska pukovnija Otočac – poginuo na pravcu Zalužnica-Vrhovine

71. Vlado Kardaš 29.05.1962.-04.08.1995. 12.domobranska pukovnija Petrinja – poginuo u Gornjoj Mokrici

72. Milan Katalinić 13.11.1968.-04.08.1995. 133.domobranska pukovnija Otočac – poginuo na pravcu Zalužnica-Vrhovine

73. Mijo Kereži 19.09.1950.-06.08.1995. 114.brigada Split – poginuo na području zapovjednog područja Split

74. Boro Kezić 16.12.1964.-04.08.1995. 110.domobranska pukovnija Karlovac – poginuo na pravcu Karlovac – Tušilović – Vojnić

75. Darko Kladić 31.01.1960.-04.08.1995. 2.GBR Gromovi – poginuo na području Banije

76. Ive Klepić 09.02.1959.- 05.08.1995. 14.domobanska pukovnija Slunj – poginuo na brdu Kurjevac

77. Tihomir Klobučar 16.04.1972.-07.08.1995. dočasnička škola Jastrebarsko u sklopu 145.br – bojnik poginuo na smjeru Kostajnica – selo Divuša – selo Zamlaće – Dvor na Uni

78. Mladen Korica 08.11.1968.-04.08.1995. 125.domobranska pukovnija Novska – poginuo na pravcu prema Kostajnici

79. Ivica Kovačić 07.03.1970.-05.08.1995. 1.GBR Tigrovi – poginuo na pravcu prema Slunju

80. Darko Kravarščan 01.06.1959.-04.08.1995. 101.brigada Zagreb Susedgrad – poginuo na Baniji

81. Stjepan Krmelić 18.01.1955.-04.08.1995. 17.domobranska pukovnija Sunja – poginuo na pravcu Zrinska gora

82. Dražen Kuduz 17.02.1973.-05.08.1995. 4.GBR Pauci – pripadnik 2.pješačke bojne poginuo u selu Golubić kod Knina

83. Damir Kumpar 20.10.1974.-04.08.1995. 17.domobranska pukovnija Sunja – poginuo na pravcu Zrinska gora

84. Željko Leskovac 02.11.1961.-04.08.1995. 110.domobranska pukovnija Karlovac – poginuo na pravcu Karlovac – Tušilović – Vojnić

85. Darko Lisica 22.08.1972.-04.08.1995. 2.GBR Gromovi – poginuo na cesti Glina-Petrinja, u malom mjestu Gora

86. Viktor Lizatović 19.04.1968.-04.08.1995. MUP Bat Split – Život je izgubio u zoru, 4. kolovoza 1995. godine ispod Sv. Roka na planini Velebit, u svojoj 28. godini, kao prva žrtva operacije „Oluja“

87. Mario Lončarević 05.07.1973.-04.08.1995. 125.domobranska pukovnija Novska – poginuo na pravcu prema Kostajnici

88. Miroslav Lovren 28.12.1975.-04.08.1995. 17.domobranska pukovnija Sunja – poginuo na pravcu Zrinska gora

89. Dominko Lovrić 08.08.1969.-04.08.1995. 9.GBR Vukovi – poginuo u Lici

90. Petar Mačković 01.04.1954.-04.08.1995. 125.domobranska pukovnija Novska – poginuo na pravcu prema Kostajnici

91. Josip Magdić 10.11.1970.- 05.08.1995. 14.domobanska pukovnija Slunj – poginuo na brdu Kurjevac

92. Pavo Majdandžić 03.03.1971.-04.08.1995. 9.GBR Vukovi – poginuo u Lici

93. Boris Malinarić 01.04.1951.-04.08.1995. 133.domobranska pukovnija Otočac – poginuo na pravcu Zalužnica-Vrhovine

94. Darko Margeta 03.10.1970.-04.08.1995. 133.domobranska pukovnija Otočac – poginuo na pravcu Zalužnica-Vrhovine

95. Čedomir Marin 01.01.1953.-04.08.1995. 118.domobranska pukovnija Gospić – poginuo na pravcu Gospić – Korenica

96. Josip Marković 01.06.1942.- 04.08.1995. 118.domobranska pukovnija Gospić – poginuo na pravcu Gospić – Korenica

97. Božan Martan 05.02.1950.-04.08.1995. 12.domobranska pukovnija Petrinja – zapovjednik 2.satnije 1.bojne poginuo na području Kotar šume

98. Teo Martinčić 19.05.1971.-04.08.1995.

99. Janoš Maša 17.05.1966.-07.08.1995. 9.GBR Vukovi – poginuo na području Like

100. Anton Matija 14.12.1950.-04.08.1995. 133.domobranska pukovnija Otočac – poginuo na pravcu Zalužnica-Vrhovine

101. Predrag Matanović 29.01.1969.-04.08.1995. 2.GBR Gromovi – pukovnik HV, posmrtno brigadir HV poginuo u mjestu Koloniji, na ulazu u Petrinju. Nakon prvog ranjavanja u ruku (snajperski hitac), drugo ranjavanje bilo smrtonosno (geler od topničke granate). Po oslobođenju Petrinje, jedna petrinjska vojarna nazvana je po njegovom imenu a u njoj je bila smještena i njegova 2. gardijska brigada.

102. Ivan Matešić 15.05.1962.- 06.08.1995. 137.domobranska pukovnija Duga Resa – poginuo na pravcu prema Krnjaku

103. Miroslav Matleković 04.11.1972.-04.08.1995.

104. Milan Medved 29.10.1960.- 04.08.1995. 14.domobranska pukovnija Slunj – pripadnik cetingradske bojne poginuo na brdu Kurjevac

105. Zdravko Mihalić 12.06.1966.- 04.08.1995. 2.GBR Gromovi – poginuo na Baniji

106. Mirko Milković 11.02.1949.-05.08.1995. 137.domobranska pukovnija Duga Resa – poginuo na pravcu prema Krnjaku

107. Nenad Milosavljević 05.09.1966.-04.08.1995.

108. Božidar Miškulin 07.04.1960.-04.08.1995. 111.brigada Rijeka – poginuo na području Like

109. Vine Mišković 10.10.1954.-06.08.1995. 4.GBR Pauci – poginuo na području Sjeverne Dalmacije

110. Darko Modrić 02.11.1966.-04.08.1995. 111.brigada Rijeka – poginuo na području Like

111. Ivica Naglić 04.07.1966.-nestao 07.08.1995. 145.brigada Zagreb Dubrava – vodi se kao nestali na smjeru Kostajnica – selo Divuša – selo Zamlaće – Dvor na Uni

112. Nikola Nikšić 22.01.1956.-06.08.1995. 118.domobranska pukovnija Gospić – poginuo na pravcu Gospić – Korenica

113. Reuf Novljaković 13.09.1944.-04.08.1995. 17.domobranska pukovnija Sunja – poginuo u Novoselcima

114. Davor Ostojić 10.02.1965.-07.08.1995. MUP – poginuo na Velebitu

115. Eduard Paštrović 11.02.1967.-07.08.1995. 112.brigada Zadar – poginuo u Karinu Donjem

116. Željko Pauković 24.04.1955.-05.08.1995. 57.brigada M.Celjak Sisak – poginuo u Kotar šumi, Petrinja

117. Vjeko Pecirep 03.10.1965.-06.08.1995. 9.GBR Vukovi – poginuo na području Like

118. Anto Pejić 03.04.1936.-07.08.1995. 121.domobranska pukovnija Nova gradiška – poginuo na pravcu prema Dvoru

119. Ilija Perković 04.10.1955.-05.08.1995. 17.domobranska pukovnija Sunja – poginuo kod Zrinske gore

120. Ivica Pešut 02.04.1963.-06.08.1995. 134.domobranska pukovnija Biograd – poginuo u Biovčinu Selu

121. Ivica Petranović 30.03.1964-05.08.1995. MUP OSA Sisak – poginuo na Velebitu

122. Zdenko Petrijevčanin 14.08.1948.-07.08.1995.

123. Sead Pjanić 17.03.1966.-04.08.1995. 110.domobranska pukovnija Karlovac – poginuo na pravcu Karlovac – Tušilović – Vojnić

124. Ivica Plevanč 14.03.1950.-04.08.1995. 57.brigada M.Celjak Sisak – poginuo na pravacu Zrinska gora

125. Milivoj Pogorilić 22.12.1965.-04.08.1995. 118.domobranska pukovnija Gospić – časnički namjesnik poginuo na Ljubovu

126. Mladen Polović 18.08.1966.-04.08.1995. 137.domobranska pukovnija Duga Resa – poginuo na pravcu prema Krnjaku

127. Saša Rakijaš 07.01.1974.-04.08.1995. MUP Omega Bjelovar – poginuo u Podpragu

128. Ivan Rončević 31.01.1958.-04.08.1995. 110.domobranska pukovnija Karlovac – poginuo na pravcu Karlovac – Tušilović – Vojnić

129. Domagoj Rukavina 07.01.1974.-04.08.1995. 133.domobranska pukovnija Otočac – poginuo na pravcu Zalužnica-Vrhovine

130. Martin Segedi 05.08.1974.-04.08.1995. 7.GBR Pume – poginuo na Crvenoj zemlji pred Kninom

131. Željko Sekula 16.02.1965.-04.08.1995. 133.domobranska pukovnija Otočac – poginuo na pravcu Zalužnica-Vrhovine

132. Ivan Serdar 01.09.1959.-04.08.1995. 118.domobranska pukovnija Gospić – poginuo na pravcu Gospić – Korenica

133. Miljenko Stanešić 27.01.1958.-04.08.1995. 118.domobranska pukovnija Gospić – poginuo na pravcu Gospić – Korenica

134. Rajko Starčević 30.05.1974.-04.08.1995. 2.GBR Gromovi – poginuo na Baniji

135. Damir Sudulić 16.08.1974.-04.08.1995. 9.GBR Vukovi – poginuo na području Like

136. Ivan Svalina 10.03.1975.-05.08.1995. 4.GBR Pauci – poginuo u Golubiću

137. Ivan Svržnjak 19.08.1963.-07.08.1995. 2.GBR Gromovi – poginuo na Baniji

138. Neven Šarenić 08.08.1957.-04.08.1995. 133.domobranska pukovnija Otočac – poginuo na pravcu Zalužnica-Vrhovine

139. Joso Šarić 08.04.1963.-04.08.1995. MUP – poginuo na Velebitu

140. Stjepan Šaško 23.03.1966.-04.08.1995. 7.GBR Pume -poginuo na Crvenoj zemlji nadomak Kninu

141. Mate Šavar 17.10.1954-04.08.1995. 118.domobranska pukovnija Gospić – bojnik HV zapovjednik 1.satnije 3.bojne poginuo na Ljubovu

142. Milan Šebalj 19.08.1961.-05.08.1995. 14.domobanska pukovnija Slunj – poginuo na brdu Kurjevac

143. Tihomir Šimunić 11.03.1966.-05.08.1995. 106.brigada Osijek -kontra diktorne informacije molim da se ispravi tko ima odgovarajuće podatke

144. Goran Šincek 25.10.1962-.04.08.1995. 101.brigada Zagreb Susedgrad – poginuo na Baniji

145. Josip Šoštarić 15.02.1964.-04.08.1995. 110.domobranska pukovnija Karlovac – bivši pripadnik SJ GROM poginuo na pravcu Karlovac – Tušilović – Vojnić

146. Nikola Špehar 03.11.1962.-05.08.1995. 14.domobranska pukovnija Slunj – poginuo na brdu Kurjevac

147. Zvonko Štork 16.07.1970.-04.08.1995. 1.GBR Tigrovi – časnički namjesnik 1.pješačke bojne poginuo u Glibodolu

148. Ivan Tomić 02.06.1954.-04.08.1995. 125.domobranska pukovnija Novska – poginuo na pravcu prema Kostajnici

149. Zlatko Tominac 20.04.1962.-04.08.1995. 9.GBR Vukovi – posmrtno narednik poginuo na području Ljubova prilikom juriša na neprijateljske bunkere gdje je pogođen iz pješačkog naoružanja

150. Dragan Tomljanović 07.03.1972.-04.08.1995. 133.domobranska pukovnija Otočac – poginuo na pravcu Zalužnica-Vrhovine

151. Mijo Tonković 12.02.1962.-07.08.1995. 133.domobranska pukovnija Otočac – poginuo na pravcu prema Kulen Vakufu

152. Petar Tukara 25.09.1962.-04.08.1995. 2.GBR Gromovi – poginuo na području Banije

153. Zoran Turčić 01.03.1960.-04.08.1995. 111.brigada Rijeka -poginuo na području Like

154. Davor Valentić 11.05.1970.-07.08.1995. 36. bojna inženjerijsko-pontonirska – poginuo na području Banije

155. Zdravko Vanjurek 26.05.1961.-04.08.1995. 14.domobranska pukovnija Slunj – poginuo nedaleko Tržića

156. Viktor Vinković 03.05.1972.-05.08.1995. 12.domobranska pukovnija Petrinja – poginuo kod Petrinje

157. Vlado Voćanec 01.07.1956.-04.08.1995. 2.GBR Gromovi – poginuo na Baniji

158. Miroslav Vođera 23.04.1972.-05.08.1995. 4.GBR Pauci – pripadnik 2.pješačke bojne poginuo u selu Golubić kod Knina

159. Željko Vojvodić 21.02.1953.-04.08.1995. 118.domobranska pukovnija Gospić – poginuo na pravcu Gospić – Korenica

160. Ivan Vranić 24.02.1936.-04.08.1995. 20.domobranska pukovnija Glina – poginuo na pravcu prema Glini

161. Zdravko Vranić 01.10.1953.-04.08.1995. 133.domobranska pukovnija Otočac – kod Vrhovina ranjen nakon toga brutalno masakriran

162. Ivan Vrban 29.05.1972.-04.08.1995. 118.domobranska pukovnija Gospić – poginuo na pravcu Gospić – Korenica

163. Milan Vukelić 04.06.1951.-04.08.1995. 133.domobranska pukovnija Otočac – poginuo na pravcu Zalužnica-Vrhovine

164. Josip Vuković 20.11.1954.-05.08.1995. 133.domobranska pukovnija Otočac – poginuo prema Vrhovinama

165. Robert Vuković 13.03.1971.-06.08.1995. . 110.domobranska pukovnija Karlovac – poginuo na pravcu Karlovac – Tušilović – Vojnić

166. Joško Vulić 24.02.1967.-05.08.1995. 6.domobranska pukovnija Split – poginuo na pravcu planina Svilaja –Knin

167. Marko Vulić 21.01.1969.-07.08.1995. MUP Poskoci Zadar – djelatnik pričuvnog sastava poginuo od mine iznenađenja

168. Damir Vuzem 03.02.1957.-07.08.1995. 145.brigada Zagreb Dubrava – poginuo na smjeru Kostajnica – selo Divuša – selo Zamlaće – Dvor na Uni

169. Predrag Zekić 19.07.1966.-05.08.1995. 7.domobranska pukovnija Zadar -poginuo u Suhovarama

170. Mijo Zijan 28.11.1972.-04.08.1995. 1.GBR Tigrovi – časnički namjesnik inženjerijske satnije poginuo u Glibodolu

171. Darko Zrakić 20.11.1969.-04.08.1995. 1.GBR Tigrovi -časnički namjesnik 1.pješačke bojne poginuo u Glibodolu

172. Valter Zubčić 17.09.1971.-04.08.1995. 112.brigada Zadar – poginuo u Pridragi

173. Branimir Žunjić 06.08.1973.-04.08.1995. 9.GBR Vukovi – poginuo na području Like

174. Senad Župan 20.10.1972.-04.08.1995. 9.GBR – satnik poginuo na Velebitu na vrh kote 826 u bliskoj borbi vodeći skupinu diverzanata 2. bojne Termita

175. Željko Vrabec 28.4.1969.-4.8.1995. – pripadnik druge brigade HV Gromovi poginuo je u tenku u proboju prema Petrinji u prvim satima Oluje

 

Ovo su poginuli pripadnici Ministarstva unutarnjih poslova.

176. Trpimir Bakarić – “Ris”, Kutina

177. Ivo Križanac – “Osa”, Sisak

178. Ante Baljak – “Poskoci”, Zadar

179. Viktor Lizatović – “Batt”, Split

180. Saša Rakijaš – “Omega”, Bjelovar

181. Joso Šarić

182. Jozo Ilijić – “Delta”, Županja

183. Ivica Petranović – “Osa”, Sisak

184. Marko Vulić – “Poskoci”, Zadar

185. Robert Barbarić – “Alfa”, Zagreb

186. Nenad Bunčić – “Grom”, Karlovac

187. Josip Šoštarić – “Grom”, Karlovac

 

S nama su! Pokoj vječni daruj im Gospodine.

 

Za Hrvatsku uvijek !

 

Braniteljsko domoljubna stranka Hrvatske.

Na današnji dan proglašena je Nezavisna država Hrvatska

Iz povijesti.

Na današnji dan 10.04.1941. u Zagrebu je zamjenik poglavnika Ante Pavelića i zapovjednik cjelokupne vojne sile Slavko Kvaternik službeno putem  Radio-Zagreba u 13 sati  proglasio Nezavisnu državu Hrvatsku.

“Hrvatski narode! Božja providnost i volja našeg saveznika, mukotrpna višestoljetna borba hrvatskog naroda, velika požrtvovnost našeg poglavnika dr. Ante Pavelića i ustaškog pokreta u zemlji i inozemstvu, odredili su da danas, pred dan uskrsnuća Božjeg sina, uskrsne i naša Nezavisna Država Hrvatska.” (na dan proglašenja bio je Veliki četvrtak uoči Uskrsa).

Nezavisnost je prije službenog proglašenje u Zagrebu , proglašena u Čakovcu 07.04.1941.,u Bjelovaru 08.04.1941.

Proglašenje Nezavisne države Hrvatske u Bjelovaru 08.04.1941.

Hrvatski narod je nakon 23 godine velikosrpske tiranije sa velikom radošću pozdravio stvaranje Nezavisne države Hrvatske.

 

Zagreb, 1941. godine

Predsjednik Hrvatske seljačke stranke Vlatko Maček ( jedna od najjačih političkih opcija u tom vremenu ) izjavio je: “Hrvatski narode! Pukovnik Slavko Kvaternik, vođa nacionalističkog pokreta u zemlji, proglasio je danas slobodnu i nezavisnu hrvatsku državu na cjelokupnom historijskom i geografskom području Hrvatske, te preuzeo vlast. Pozivam sav hrvatski narod, da se novoj vlasti pokorava. Pozivam sve pristaše HSS-a koji su na upravnim položajima, sve kotarske odbornike, općinske načelnike i odbornike itd, da iskreno surađuju s novom narodnom vladom.”

 

Vladimir Matija Adam Vladko Maček (Jastrebarsko, 20. srpnja 1879. – Washington, DC, 15. svibnja 1964.), bio je hrvatski pravnik i političar.

 

Povijesne okolnosti prije stvaranja NDH

U našim tekstovima Braniteljsko domoljubna stranka u više navrata objasnila je povijesna događanja i odnose ( pogotovo u tekstu:” Ne srljajte kao guske u maglu! 100 godina velikosrpske hegemonije, laži i hrvatskih jama stradanja” ), na taj način smo pokušali objasniti povijesne procese velikosrpske demagogije koji se mogu usporediti sa procesima 90-ih pa i današnjim.

Ne srljajte kao guske u maglu! 100 godina velikosrpske hegemonije, laži i hrvatskih jama stradanja.

 

Službena zemljopisna karta Nezavisne države Hrvatske iz 1943. godine

 

Ubrzo nakon proglašenje NDH, tijekom rata, naročito u “tzv. oslobađanju” i nakon poraza Sila osovine, čijem vojnom savezu pripadala je NDH, velikosrpskočetnički teroristi i “oslobodioci” nove komunističke vlasti (sastavljene velikim dijelom od velikosrpskih komunista i četnika te hrvatskih boljševika i orjunaša ) počinili su brojne masovne zločine nad hrvatskim stanovništvom.

“Hrvati moraju umrijeti da bi Jugoslavija živjela” – izrekao je jedan od najbližih Titovih suradnika Milovan Đilas. Upravo je Đilas bio jedan od kreatora pisanja lažno pisane povijesti NDH. Osnivane su razne poslijeratne komisije (najpoznatija je Zemaljska komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača Hrvatske) u kojima su prepravljani izvornici, falsificirani i dodavani dokumenti te uzimani iskazi pod prisilom u kojima su terećeni drugi. Besramno mijenjajući činjenično stanje nisu se libili uklanjati ni Hrvate iz vlastitih redova koji se nisu slagali sa neistinama. 

Vlasti NDH vodile su temeljitu dokumentaciju. Cijela arhiva je nakon rata iz Zagreba izmještena u Beograd. Današnje vlasti Republike Srbije upotrebljavaju termin “zarobljena” !!!???. Neshvatlivo je kako do sada niti jedna Vlada i institucije Hrvatske države nisu poduzele ozbiljnije korake u nastojanju povrata arhive, kako bi se na osnovu dokumenata utvrdilo činjenično stanje. Svakodnevno su nam dostupni novi dokumenti, koji bitno mijenjaju lažno pisanu povijest. Na žalost, takva istraživanja nisu sustavna, već su plod privatne inicijative pojedinaca.

 

Za pretpostaviti je da je dio građe uništen i prepravljen, ni i kao takva prijetnja je vlastima Srbije. Ovih dana javnosti se obratio ministar obrane Republike Srbije Aleksandar Vulin (veliki mrzitelj sveg hrvatskog) : “Ne planiramo vratiti arhivsku građu o NDH” . U tekstu se navodi da će kopije arhivske građe biti dostupna uz dozvolu Vlade Republike Srbije u skladu sa sigurnosnim procjenama i interesima. Obzirom da danas postoji tehnologija kojom se vrlo lako može utvrditi radi li se o orginalnom dokumentu ili krivotvorini, jasni su razlozi Republike Srbije zašto ne želi dati na uvid orginale. Republika Srbija nanovo je povrijedila dogovor, ovaj put o sukcesiji, te nastavlja “mitovsku politiku” 100-godišnje hegemonije i pretenzije spram Republike Hrvatske.

Arhivska građa NDH u Beogradu

Braniteljsko domoljubna stranka Hrvatske zahtijeva od institucija hrvatske države da učine dodatne napore i pritiske prema Republici Srbiji, kako bi se arhivska građa NDH vratila u domovinu. Braniteljsko domoljubna stranka Hrvatske zahtijeva utvrđivanje činjenica na osnovu istine, ma kakva bila.

 

S nama su, pokoj vječni daruj im Gospodine.

 

Za Hrvatsku uvijek !

 

Braniteljsko domoljubna stranka Hrvatske.

 

 

 

 

Gospodin slavno uskrsnu !

GOSPODIN SLAVNO USKRSNU

Gospodin slavno uskrsnu
Aleluja, aleluja.
Na ljudsku sreću beskrajnu
Aleluja, aleluja.

On slavno svrši ljuti boj.
Aleluja, aleluja.
Od grijeha spasi narod svoj.
Aleluja, aleluja.

Ko janje na križ pribit bi,
Aleluja, aleluja.
Na križu đavla pobjedi,
Aleluja, aleluja.

Ko cio raj mu srce sja,
Aleluja, aleluja.
I sve nas milo ogrijeva.
Aleluja, aleluja.

Sveđ hvala Kristu uskrslom,
Aleluja, aleluja.
Nek ječi zemljom spasenom.
Aleluja, aleluja.

 

 

 

 

Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Hosana, hosana u visini !

Braniteljsko domoljubna stranke Hrvatske – BDSH zahvaljuje svojim članovima, glasačima, svima onima koji podupiru rad stranke i svima koji su nazočili velebnom prosvjedu protiv ratifikacije Istanbulske konvencije, naročito mladima, te obiteljima s djecom.

HOSANA
Hosana, hosana, hosana u visini
Boga slavimo mi, radosno srcem svim,
Budi slavljen o Bože naš, hosana u visini.
Slava, slava, slava Kralju kraljeva
Boga slavimo mi, radosno srcem svim,
Budi slavljen o Bože naš, hosana u visini.

BDSH osuđuje aktiviste agresivnih plaćeničkih demagoških neoliberalnih udruga i političkih stranaka, koji su svojim malobrojnim neprijavljenim okupljanjem te nezokonitim isticanjem natpisa na gradskim pročeljima sa svrhom izazivanja provokacije pokušali omesti miran i dostojanstveni skup.

BDSH zahvaljuje prisutnima, organizatorima te redarskoj službi na mirnom i dostojanstvenom postupanju spram tih provokatora.

"Miroljubivost i tolerantnost" agresivnih aktivista demagoškog liberalizma. Zbog brutalnog napada na 79-godišnju aktivisticu Ružicu Ćavar uvjetnu kaznu dobio je Neven Kovačić, 60-godišnji turistički djelatnik, čiji je nasrtaj na stariju gospođu na Cvjetnom Trgu

BDSH poziva nadležne državne institucije da provokatore detektira te procesuira u skladu sa zakonima Republike Hrvatske.

BDSH smatra kako brojke onih koji su se okupili na prosvjedu nisu toliko bitne, bilo nas je dovoljno kako bi aktualna hrvatska vlast shvatila poruku. Ono što brine je službena objava i smiješno objašnjenje MUP-a Hrvatske oko broja nazočnih. Skupu je nazočilo mnogostruko više ljudi od procjene MUP-a, stoga se postavlja pitanje je li čelništvo MUP-a namjerno umanjilo broj nazočnih, što predstavlja obmanu hrvatske javnosti ili su sa terena imali pogrešne procjene i informacije, te su zbog nedovoljnog broja policajaca ugrozili sigurnost nazočnih. U jednoj ili drugoj varijanti, čelništvo MUP-a mora snositi sankcije.

BDSH zahvaljuje svim medijima koji su istinito prenijeli događanja sa prosvjeda.

BDSH naročito brinu mediji koji su u svrhu ciničnog etiketiranja i omalovažavanja intelekta prosvjednika iznijeli neistine sa prosvjeda, te neobjektivni izvještaji vlasti Republike Hrvatske o broju nazočnih na prosvjedu.

Prema pisanju 24 sata prosvjednici su "marširali" i izvikavali "parole". Prosvjednici vođeni evanđeljem ne marširaju, oni mirno i tolerantno uz pjesmu, radost i veselje slave Boga.

 

Zagrebom je marširala ignorantska i prestrašena Hrvatska, čija se tjeskoba pretvara u bijes
Telegramov komentar današnjeg prosvjeda protiv Istanbulske napisao je Ivan Violić 
Zagrebački marš protiv Istanbulske konvencije u mnogočemu je istovjetan radikalnim profašističkim pokretima u istočnoj Europi. Strah od promjena i gubitka identiteta pronalazi fokus u jednom, često sadržajno irelevantnom povodu, da bi prerastao u bijes protiv bilo kakvih trendova koje ugrožavaju nacionalističko-klerikalnu paradigmu hrvatske države. A radikalna nacionalistička paradigma ne samo da nije razorena, nego je, zapravo, mnogogdje u naletu. Što znači da se zagrebački marš desetaka tisuća ignorantskih očajnika može pretvoriti u realnu političku snagu

Obzirom da su sudionica mirnog prosvjeda protiv reatifikacije  po Ivanu Violiću “ignorantska populacija” kako bi ga demantirali, pozivamo biografskog ignorantskog Ivana da mu pripomognemo u pisanju njegove biografije, obzirom da na stranicima Telegrafa pod njegovom biografijom trenutno piše:” Ivan Violić trenutno radi na biografiji. Bude prvom prilikom”. Biografiju bi zasigurno započeli, Ivan Violić a.k.a ( also known as -također znan kao ) akronima D.B., novinar koji je Republici Hrvatskoj na ime poreza dužan preko 3 mil. Kuna.  

Naročito je bio otužan i zlonamjeran prilog novinarke Ružice Đukić na RTL televiziji u emisiji “RTL Danas”. Zbog pristranosti, lažnog izvještavanja te namjernog dovođenja gledatelja u zabludu, BDSH je uputio otvoreno pismo uredništvu RTL-a.

“Poštovani,

otužno je u Vašoj inforativnoj emisiji “RTL Danas” bilo gledati reportažu Vaše novinarke Ružice Đukić o prosvjedu protiv ratifikacije Istanbulske konvencije. Prije svega, njena neprofesionalna pristranost, (“s druge strane trga hrabar prosvjed onih koji se bore za ratifikaciju”) lažno izvještavanje, te namjerno dovođenje gledatelja u zabludu, cinizam i zlobno etiketiranje pri najavi onih koji su protiv ratifikacije (“neki su se o konvenciji dobro raspitali, neki nisu sigurni zbog čega prosvjeduju”), govori više o njoj nego o nama. Njen prilog je čista propaganda “demagogije liberalnosti” o intelektualnoj superiornosti (” higher level” ) “naprednih” nad “nazadnima”. Iz povijesti nam je poznato kako su prolazili ljudi i cijeli narodi koji su sebe smatrali superiornim nad ostalima, obično vođeni jednoumnim ideologijama.

Prema psihoanalitičarki Karen Horney;“ Ja vrijedim, Ti ne vrijediš“, pozicija je neurotičnog ponosa koja predstavlja idealiziranu, pozitivnu ali nerealnu sliku o sebi, gdje osoba nije ponosna na svoje postojeće, realne vrijednosti, već na vrijednosti koje je izmislila i koje postoje samo u njenoj mentalnoj predstavi. Također je moguće da osoba bude svjesna nekih svojih realnih vrijednosti, ali im pripisuje veću vrijednost od postojeće. Dakle, ova pozicija iako je „pozitivna“, nije realna, zbog čega koči osobu u njenom osobnom razvoju, kao i u uspostavljanju i održavanju skladnih međuljudskih odnosa.”

BDSH će u slučaju opetovanog ponavljanja lažnih izvješća u kojima se generalizira, te intelektualno omalovažava skupina ljudi, poziva na nasilje, pozvati hrvatski narod na bojkot proizvoda onih koji se oglašavaju na tim medijima te zatražiti od nadležnih institucija da takvim medijima uskrati licence i zabrani rad.

BDSH poziva zastupnike u Hrvatskom saboru da poslušaju glas naroda te ne glasuju za ratifikaciju Istanbulske konvencije “21 Jer ja, Sin Čovječji, moram umrijeti kao što piše u Svetome pismu. Ali teško onome koji Sina Čovječjega izda! Bilo bi mu bolje da se nije ni rodio!”

Evanđelje po Marku 14, posljednja večera, 21 Jer ja, Sin Čovječji, moram umrijeti kao što piše u Svetome pismu. Ali teško onome koji Sina Čovječjega izda! Bilo bi mu bolje da se nije ni rodio!'

BDSH poziva državotvorne stranke da se vjerodostojno vrate svojim korijenima te uz ostale domoljubne stranke i BDSH, na platformi Savez sa narodom, vrate hrvatskom narodu dostojanstvo.

Demokratska-Suverena-Suvremena 
HRVATSKA

BDSH poziva hrvatski narod i domoljube da ne odustaju. Sama ratifikacija ne znači kraj nastojanja za kršćanske, domoljubne i tradiocionalne vrijednosti našeg naroda i društva, jer se GREVIO stavlja iznad Ustava i zakona Republike Hrvatske, što je u potpunosti suprotno Ustavu Republike Hrvatske, pa će biti potreban određeni period kako bi se hrvatsko zakonodavstvo uskladilo sa odrednicama Istanbulske konvencije za što je potrebna dvotrećinska većina zastupnika u Hrvatskom saboru.

Evanđelje po Marku 14 Knijga O Kristu (CRO)

Pomazanje u Betaniji

14 Bila su dva dana do Pashe i do Blagdana beskvasnih kruhova. Svećenički poglavari i pismoznanci još su čekali prigodu da Isusa na prijevaru uhvate i ubiju.

‘Nećemo na blagdanskoj svetkovini

Dok je Isus u međuvremenu bio u Betaniji u kuću Šimuna gubavca uđe neka žena s alabasternom posudom skupocijenog nardova mirisnog ulja. Razbije grlo posude i izlije ulje Isusu na glavu.

Neki se zbog toga naljute: ‘Čemu tako rasipati skupocjenu pomast?’

Mogla se skupo prodati,[a] a novac podijeliti siromasima!’

Ali Isus im reče: ‘Pustite ju na miru! Zašto joj dodijavate? Učinila mi je dobro djelo.

Siromaha će uvijek biti da ih pomažete kad god budete htjeli, a ja neću zauvijek ostati s vama.

Ona je učinila što je mogla. Unaprijed je pomazala moje tijelo za ukop.

Zaista vam kažem, gdje god se diljem svijeta bude propovijedala Radosna vijest, spominjat će se i ovo njezino djelo, njoj na uspomenu.’

Hvaljen Isus i Marija, Bog nas sve blagoslovio i dao nam snage.

Pozdrav Domovini Hrvatskoj! Za Dom spremni !

Za Hrvatsku uvijek !

Savez sa narodom.

 

Braniteljsko domoljubna stranka Hrvatske

 

 

Koji bi tada među vama bio sluga, a nama Juda ? !

Te kasne jeseni 1991. godine, Hrvatska krvari. Agresija JNA i četnika bila je u punom zamahu. Razaranja, silovanja i zločini na sve strane.

Kao pripadnik 3. bataljona jedne od  zagrebačkih brigada, sastavljenoj mahom od dragovoljaca proisteklih iz Narodne zaštite, upućeni smo na Banovinu. Nekoliko dana prije, u brzoj akciji, tada još Zbora narodne garde, oslobođeno je nekoliko sela na desnoj obali Kupe. Trebalo je vrlo brzo vrlo oslobođeni prostor, od posebnog strateškog značenja (obzirom da je to tada bio jedini slobodni prostor na desnoj obali Kupe) osigurati,  kao i zamijeniti postojeće postrojbe. U selu Letovanić, inžinjerija tadašnjeg Zbora narodne garde, ubrzo Hrvatske vojske, amfibijama i čamcima, pod stalnom vatrom artiljerije i avionskih raketiranja, prebacivala je branitelje na desnu obalu Kupe. Tih dana Kupa je bila vrlo nabujala, iz Letovanića nije se vidjela desna obala. Nekoliko postrojbi pozadinskih aktivnosti, pričuvni sastav i osiguranje ostali su nekoliko dana u selu Stari Brod, među njima i ja. Nakon što smo prvih nekoliko noći proveli u šumi pod vedrim nebom u nemogućim uvjetima, od zapovjedništva smo dobili dozvolu da uđemo u prazne vikendice u vikendaškom naselju. Oformili smo komisiju, ušli, te zapisnikom popisali stanje i inventar.  U jednoj ne velikoj, no lijepo i skladno uređenoj, na stolu pronalazim vidljivi ostavljenu partijsku knjižicu saveza komunista. Podižem je, prema imenu i prezimenu, ( koje sam na žalost zaboravio ) pretpostavljam, radi se o Hrvatu, zvat ćemo ga “Drug Proleter”. ”Što je to”:, upita me moj suborac Božo? “Ništa, jedan od tvojih” našalim se ja. “O vidi crvenog smrada”: sočno prozbori Božo, umjesto da sa nama brani svoje, on čeka četnike sa partijskim knjižicom na stolu. “Slušajte me svi, vidim li ovdje samo jednu mrlju koje prije našeg ulaska nije bilo, krečit čete je cijelu i fasadu,  smrad izdajnički” ljutito će Božo. Božo čak nije bio ni zapovjednik. Osobno je pregledao sve nakon našeg odlaska i izvršio primo-predaju. Na desnoj strani držali smo tzv. mostobran od Nebojana do Gornjih Mokrica. Svaki dan granatiranje, nismo se povukli ni milimetra. Božo je mimo svojih obaveza uskakao i pomogao, odraživao duple smjene straže, ponekad i cijele noći. Nakon Banovine prošao je i ostala ratišta, pogotovo je bilo teško na dubrovačkom.

Danas zasigurno “Drug Proleter” uživa u krajoliku prekrasne Kupe, moj Hrvatski Vitez Božo pao je pogođen snajperskim metkom stavljajući hrvatsku zastavu na jednu od zgrada u Dvoru na Uni za Oluje.

Danas zasigurno “Drug Proleter” zagovara demagogije bivših totalitarnih zločinačkih vremena a moj/naš Hrvatski Vitez Božo sa nebeskih visina nas obavezuje.

Ne dozvolite velikosrpskoj boljševičkoj komunistički zgadiji, europskim izopačenicima i njihovim slugama ubijanje hrvatskog biča, duha i srca.

Drugovi, imali ste priliku braniti svoj narod. Tada, danas i sutra ćete biti samo podrepe mušice između njihovih agresorskih stražnjica.

Božo je bio je hrvatski vojnik, Hrvat, pravoslavac, uvijek je naglašavao da pripada Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi, istoj onoj čije ste “Drug Proleter” svećenike zvjerski i okrutni ubili 1945.

Po posljednjem popisu stanovništva u Republici Hrvatskoj, kao Hrvati pravoslavci izjasnilo se preko 10000 vjernika, prema nekim novijim popisima preko 16000 vjernika, što je po brojnosti četvrto zastupljena vjerska skupina (odmah iza katolika, Srba pravoslavaca i muslimana). Nakon Drugog svjetskog  rata velikosrpske komunističke vlasti i velikosrpska svetosavska pravoslavna crkva vrše veliki pritisak da se oni malobrojni preživjeli Hrvati pravoslavci kao i Hrvati grkokatolici ( područje oko Žumberka ) pripoje njihovoj crkvi te izgube hrvatski identitet.

Skrivajući činjenice, falsificiranim dokazima velikosrpska svetosavska crkva iznosi teze o “vekovnoj autohtonoj sveprisutnosti Srba na ovim prostorima”. Pri tome prešućuju poznate činjenice, iznose falsificirane dokaze ili dokaze za koje nema nikakvih povijesnih tragova ili zapisa. Nameću tezu o U potpunosti prešućuju da je Osmanskim osvajanjima veliki broj izbjeglih pravoslavaca  (mahom Vlaha) izbjeglo na područje današnje Hrvatske. Kako bi mogli obavljati vjerske obrede nekoliko samostana i crkvi ustupaju im katolički svećenici.

Manastir Krka je današnji manastir "Srpske pravoslavne crkve" osnovali su ga 1577 katolički franjevci. Do 17. stoljeća stoljeća pripadao je franjevcima, koji su tamo boravili usprkos čestim napadima Turaka koji su ga nekoliko puta palili. Nakon preseljenja franjevaca u Zadar, samostan se uskoro daje na korištenje novopristiglom pravoslavnom stanovništvu

Upravo takva tri najveća manastira Krka, Dragović i Krupa centri su velikosrpskočetničkih djelovanja i ideja. Po nedavnom izvješću Sigurnoso obavještajne agencije – SOA, jača četnički ekstremizam u Republici Hrvatskoj, osobito među mlađom populacijom.

Obaveštenje iz manastira Dragovići, kojim se poziva na oplakivanje i obeležavanje mučeničke smrti četničkom đeneralu Dragoljubu Draži Mihailoviću

Činjenica da je danas hrvatske vlasti uopće ne zanima oteta imovina Hrvatske pravoslavne crkve, pripojena Srpskoj pravoslavnoj crkvi.

Pravoslavna katedrala ili Saborna crkva Preobraženja Gospodnjeg u Zagrebu bila je katolička crkva sv. Margarete koja se spominje od 1334.  Grčkim pravoslavnim trgovcima prodana je 1794. godine kao dio tadašnje pravoslavne opčine, zvane grčkom-neujedinjenom.

Hrvatska ne samo da plaća obnovu manastira i crkava, nego možebitno isplaćuje plaće svećenicima koji su u Sloveniji i Italiji.

Sutra na prosvjedu protiv ratifikacije Istanbulske konvencije ,dignite glas protiv “Druga Proletera”, velikosrpske svetosavske izopačije kršćanstva ( treba razlikovati od istinskog pravoslavlja), čuvarima i zagovornicima četništva te njihovim velikosrpskim svetosavskim popovskim hereticima koji četniče vojvode proglašuju i blagoslivljaju. Iste one koji pozivaju na nasilje.

Ko je taj mirotvorac koji miri Srbe i Hrvate, te vjekovne neprijatelje…braneći srpsku zemlju (Glina op.) od ustaškog terora koji nikada nije prestajao na ovim prostorima…“, riječi su gornokarlovačkog episkopa (biskupa) Nikanora izrečene na današnji dan 1991. godine na pogrebnu poginulih srpskih vojnika u borbama na rijeci Kupi.

Nakon ovog govora okupljena rulja krenula je u osvetu i ubila 22 Hrvata u selu Joševica.

 

Hrvatska vjera i tradicija, ufanje u naše veliko hrvatsko srce i dušu.

Ako netko sruši tvoju kuću, ti njegovu čuvaj. Ako ti netko ubije oca, ti nemoj njegovog” (Franjo Kuharić, nadbiskup zagrebački i kardinal u jeku najgorih stradanja Hrvata).

Vrlo je bitno naglasiti da ćemo ratifikacijom nejasnog i spornog sadržaja u Istanbulskoj konvencij, izgubiti veliki dio suveriniteta i prava na samo odlučivanje. Dignite glas protiv političke izopačenosti europskih moćnika koji će se postaviti iznad hrvatskih zakona i Ustava, imati pravo bezuvjetne kontrole u provođenju, određivanju te nametanju svojih stavova mimo državnih institucija te volje i tradicije hrvatskog naroda.

Božo je bio je hrvatski vojnik, Hrvat, pravoslavac, uvijek je naglašavao da pripada Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi, istoj onoj čije ste “Drug Proleter” svećenike zvjerski i okrutni ubili 1945.

Istoj onoj kojoj godinama hrvatske vlasti ne izdaju dozvolu za legalan rad iako je Hrvatska pravoslavna crkva kao punopravi član primljena u međunarodnu asocijaciju pravoslavnih crkvi.

 

“Drug Proleter” tvoju imovinu obranili su i sačuvali hrvatski branitelj, jedan od njih zvao se Božo.

Nanovo podignimo barjak za koji je Božo kao i svi ostali vitezovi položili život na Olatar Domovine.

“Koji bi tada među vama bio sluga, a nama Juda !”

Zagreb, budući Trg hrvatskih žrtava (danas Trg žrtava fašizma)

24.03.2018. s početkom u 11 sati.

Pozdrav Domovini Hrvatskoj, Za Dom spremni !

Za Hrvatsku uvijek !

Savez sa narodom.

 

Braniteljsko domoljubna stranka Hrvatske

 

 

 

 

 

Visit Us On Facebook