Home » 2018

Yearly Archives: 2018

Arhiva

Hajd, junaci, naprijed žurno, Jer je vrijeme mučno, burno, Hajd, junaci, ali kud? Sretna nova 2019 godina.

Davno je A.G. Matoš u svojoj pjesmi “Revija I” napisao:

“Hajd, junaci, naprijed žurno,

Jer je vrijeme mučno, burno,

Hajd, junaci, ali kud “?

 

Revija I.

Mili Bože, kud sam pošo?
K izborima ja sam došo,
Ne znam, čemu dadoh glas.
Da sam, braćo, ovo znao,
Glasa njemu ne bih dao,
– Kažu – frigati će nas.

Mili Bože, kud sam zašo,
Naroda još nisam našo,
Ali gulaš nađoh ja.
Ja i razni trafikanti,
Korteši i špekulanti,
Pravi purgar jesam ja!

Jedan šmira, drugi kara,
“Dobiti ćeš komesara”,
Treći veli: “Ti si tat”.
Rauch zatvara, Hamruš špara,
Čini mi se, sve me vara:
Čuješ, Zagreb, hodi spat.

Još Hrvatska nij’ propala,
Nek se hrusti šaka mala,
Štrik nam mećeju za vrat,
Glasna, jasna od pameti,
Mogli bi me još zapreti,
Zato, Miško, hodi spat.

Jedni su za Starčevića,
Drugi su za Tomašića,
Treći za koaliciju.
Ovo nije pravi posel,
Postal bum na koncu osel,
Živi Bog policiju!

Ovaj ide mirno v Peštu,
Drugi opet ima v reštu
Proti volji mukte stan.
Prosto zrakom ptica leti,
Teško j’ živet, teže umreti,
Meso j’ skuplje saki dan.

Plovi, plovi, moja lađo, –
Pameti ja još ne nađoh,
Ali nađoh čašicu;
Zagreb-grade, ti si bijeli,
Jer si crn i blatan cijeli,
Tebi ovu zdravicu.

Makar stojiš, ti se krećeš,
Makar padaš, ljosnut nećeš,
Kako tvrde glupani.
Oni što su danas s vama,
Jesu bogme proti nama
Pak će biti lupani.

Dugo već nam veli Pokret
Da će biti silan okret
Narodne politike.
Oj, Hrvati, braćo mila,
Dugo već nas vodi sila
Narodne pol-litrike.

Hajd, junaci, naprijed žurno,
Jer je vrijeme mučno, burno,
Hajd, junaci, ali kud?
Miruj, Zagreb, srce moje,
“Jadran” ima novce tvoje,
Dumi želim sretan put!

Izbori su srećno prošli,
Novi ljudi su nam došli,
Ja sam već posijedio,
A Hrvatu, siromaku,
Još je veći mrak u mraku,
Otkad je pobijedio.

(A.G.Matoš)

“Hajd, junaci, naprijed žurno,

Jer je vrijeme mučno, burno,

Hajd, junaci,

Smjer je jasan,

Za Hrvatski Dom Spremni,

Slijediti nam je zdrug !

 

Sretna nova 2019 godina.

 

 

Braniteljsko domoljubna stranka Hrvatske

Čestit Badnjak-dan buđenja, Božić-dan Božjeg rođenja i Nova 2019 godina, obećanje Božjeg beskrajnog života.

Čestit Badnjak-dan buđenja, Božić-dan Božjeg rođenja i

Nova 2019. godina,

obećanje Božjeg beskrajnog života.

 

Ovih dana smo svjedoci lažnih proroka, iseljavanja, nepravde i mržnje prema Hrvatskoj i hrvatskom narodu.

To su posljednji napadi na svetinje na ovom svijetu, napad na obitelj, te ono što Badnjak i Božić znače.

Hrvati su stvorili države narodima koji nikada nisu imali državu i državnost.

Hrvatska se danas napada izvana i iznutra sa ciljem uništavanja hrvatskog naroda i hrvatske države kako bi Hrvati kao jedan od najstarijih naroda u Europi potpuno nestali.

Hrvatski narod rasut je po svijetu. Kroz nacionalizaciju i konfiskaciju oteta mu je imovina, oteti domovi preko ugovora i dogovora onih koji nikada nisu niti bili Hrvati, te koji su doveli hrvatski narod i naciju na rub nestanka sa njihovih povijesnih ognjišta u Bosni i Hercegovini, Banatu, Bačkoj, Srijemu, Sandžaku, Boki, i raznim drugim hrvatskim područjima  koja su prodana i napuštena od onih koji nisu Hrvatsku nikada niti htjeli.

Svjedoci smo progona hrvatskih dragovoljaca, HOS-a, zabrane na osnovi novo dostupnih dokumenata revidiranja lažne hrvatske povijesti, suradnje sa onima koji su Hrvatsku rušili i palili, a hrvatski narod ubijali i progonili.

Svjedoci smo podvala povijesti i rehabilitacije najokrutnijih zločinačkih ideologija koje su Hrvatsku uništavale.

Svjedoci smo napada na božji Zakon,na obitelj, temelj svakog naroda i nacije, civilizacije, mira i dostojanstva.

Kao i do sada Hrvati će ne samo opstati, već i odgovoriti na svaki napad na hrvatsku državu, hrvatski narod i hrvatsku naciju sa vjerom u Badnjak, Božić i trajni život hrvatske Nacije i Države.

S tim željama, iz naših domoljubnih srca i duše, hrvatskoj naciji u domovini Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Banatu, Bačkoj, Srijemu, Janjevu, Boki kao i Iseljenim Hrvatima,

želimo  čestit Badnjak, Sretan Božić i blagoslovljenu Novu 2019. godinu!

Predsjednik BDSH

Darko Oreč

Hrvaticama i Hrvatima, svim ljudima dobre volje, blagoslovljen i čestit Božić.

 

 

Hrvaticama, Hrvatima

i svim ljudima dobre volje,

blagoslovljen i čestit Božić.

Neka betlehemsko svjetlo obasja sve naše domove i domovinu ,

a rođenje Isusa Krista donese obilje zdravlja radosti i veselja.

U svojim molitvama osobito se prisjetimo onih koji još nisu pronašli svoje najmilije i

neka im rođenje Spasitelja Isusa (Je(ho)šua – Bog spašava) da snagu i mir

 

 

 

 

Braniteljsko domoljubna stranka Hrvatske.

 

 

18.11.2018. Dan sjećanja na žrtvu Vukovara

Na Dan sjećanja na žrtvu Vukovara članovi i visoki predstavnici Braniteljsko domoljubne stranke odat će počast svim žrtvama i herojima Vukovara u Gradu Heroju.

 

U obrani Vukovara kao i cijele Hrvatske sudjelovalo je podosta stranih dragovoljaca, nikada nije utvrđen točan broj, podosta ih je položilo živote na Oltar svoje nove Hrvatske Domovine.

 

 

Vukovarski hrvatski branitelj HOS-ovac, Jean Michel Nicolier-Francuz, svirepo je smaknut na najokrutniji način na Ovčari.

 

 

Obrani Hrvatske priključili su se i Hrvati iz cijelog svijeta. Mir, sigurnost i dobro plaćene poslove zamijenili su znojem, krvi, dijelovima tijela i svojim životima, nemali broj je stradao.

Dan sjećanja na žrtvu Vukovara nije samo simbol stradanja Vukovara, on je simbolom stradanja i Škabrnje, svih stradanja u Domovinskom ratu kao i vjekovnog stradanja i borbe Hrvatskog naroda za slobodu.

Hvala Vukovaru, hvala Vukovarcima, hvala hrvatskim braniteljima, hvala Hrvatskom narodu, hvala Hrvatskoj, hvala palim Hrvatskim Vitezovima.

S posebnim pijetetom prisjećamo se svih žrtava za slobodu Hrvatske.

Obiteljima poginulim, naročito onima koji još nisu pronašli svoje najmilije, izražavamo duboku sućut.

S nama su.

Pokoj vječni daruj im Gospodine, svjetlost vječna svjetlila im.

Braniteljsko domoljubna stranka Hrvatske

S nama su, pokoj vječni daruj im Gospodine, svjetlost vječna svijetlila njima

Ja sam duša koja traži mir.

Vaša sam savjest u ovom svijetu bešćutnosti.

Zaboravite li me, bit ćete zaboravljeni.

Umrem li, umrijet ćete i Vi.

Pronađem li spokoj i mir, tamu će zamijeniti svjetlo.

Tugu i bol zamijenit će radost vječnoga nebeskog života.

 

 

 

Prvog studenog prisjećamo se nama dragih osoba koje nisu više s nama.

S posebnim pijetetom prisjetimo se Hrvatskih Vitezova koji su svoj život položili na Oltaru Domovine, naročito onih u neznanim i neobilježenim grobovima i grobištima.

 

“Da ima grob,

došla bih mu, zapalila svijeću.

I razgovarala s njim.

Rekla bih mu:

Sine, čekaj me. Živa ne mogu tebi na nebo.”

 

Citat iz knjige “Nestali”, autorice Danijele Mikola i Romane Bilešić

 

S nama su.

Pokoj vječni daruj im Gospodine.
I svjetlost vječna svijetlila njima.
Duše svih vjernih mrtvih po milosrđu Božjem počivale u miru.

Amen.

 

Braniteljsko domoljubna stranka Hrvatske

Po pravdi Boga, prava i humanosti.

Po pravdi Boga, prava i humanosti, imamo pravo znati gdje su naši najmiliji.

Po pravdi Boga, prava i humanosti, imamo pravo znati tko su počinitelji ratnih zločina, tražiti istragu, procesuiranje, te presude za ratne zločince!

Po pravdi Boga, prava i humanosti, oduzimamo Vam pravo da u ime dnevno političkih interesa, događanja i koalicija, manipulirate hrvatskim žrtvama i njihovim obiteljima!

 

 

Braniteljsko domoljubna stranka Hrvatske  BDSH

poziva sve hrvatske domoljube 13.10.2018. u Vukovar, na miran prosvjed  protiv svih dosadašnjih Vlada i državnih institucija zbog neprocesuiranja ratnih zločina iz Domovinskog rata. 

 

 

 

 

 

 

Prema Deklaraciji o Domovinskom ratu i međunarodnim presudama, oružanu agresiju na Republiku Hrvatsku izvršile su Srbija, Crna Gora i JNA s dijelom pobunjenog srp­skog pučanstva u Republici Hrvatskoj. Tijekom agresije izvršeni su brojni zločini koji nisu u skladu s međunarodnim ratnim pravom propisanim Ženevskom konvencijom, kao i Kaznenim zakonom Republike Hrvatske.

Obzirom da institucije hrvatske države, naročito nakon pobjede u vojno redarstvenoj akciji Oluja 1995. nad pobunjenim velikosrpskim, četničkim i agresorskim snagama, te uspostavom Ustavno pravnog poretka na dijelu okupiranog hrvatskog teritorija, kao i Mirnom reintegracijom hrvatskoga Podunavlja završenom 15.01.1998., nisu (prema vlastitom priznanju) poduzele dostatne radnje u pronalaženju nestalih, istraživanju i procesuiranju ratnih zločinaca a pogotovo nakon smjenjivanja gos. Kajkića i njegove ekipe koji su u kratkom roku, često i vlastitim sredstvima došli do saznanja o počiniteljima ratnih zločina i svjedocima koji su bili spremni svjedočiti.

Dosta je !

BDSH podsjeća da Kazneni zakon u člancima 300. – 307. propisuje kazne protiv onih koji imaju saznanja a nisu prijavili kazneno djelo, spriječili ili odugovlačili postupak dokazivanja. Obzirom da je Zakon o općem oprostu donešen 24.09.1996. sa svrhom integracije počinitelja kaznenih djela u oružanoj pobuni i agresiji protiv ustavno pravnog poretka Republike Hrvatske za one koji nisu počinili teža kaznena djela iz Članka 3. Zakona o općem oprostu, a s odmakom od skoro 30-ak godina, kod najvećeg broja javnih dužnosnika, pobunjenih i agresorskih pripadnika u oružanoj pobuni i agresiji protiv ustavno pravnog poretka Republike Hrvatske postoji zavjet šutnje prema počiniteljima zločina. Nisu izrazili žaljenje i kajanje prema počinjenim zločinima, umanjuju, osporavaju ili čak negiraju počinjene zločine, kroz svoje nastupe i glasila, osporavaju te izrugivaju odrednice Deklaracije o Domovinskom ratu donesene 13.10.2000. godine, nanovo veličaju ideju Velike Srbije, traže kroz “Izjavu o pravima Srba u Hrvatskoj” iz veljače ove godine sa Velike skupštine Srpskog narodnog vijeća “manjinsku teritorijalnu samoupravu”   ( Osvrt BDSH “Do kada će Hrvatska šutjeti”? ) , kao i prebacivanje osnivačkih prava i provođenje nastave na srpskom jeziku za nekoliko osnovnih škola, čime bi hrvatska djeca na tom području učila srpski jezik i ćirilično pismo ( Novosti 28.09.2018 – Još jednom izigrani) 

Braniteljsko domoljubna stranka Hrvatske predložila je :

  • ukidanje Zakona o općem oprostu, te donošenje novog Zakona o oprostu ..
  • reformu pravosuđa- BDSH poziva na promjenu načina biranja sudbene vlasti  kako bi se u budućnosti spriječilo ovakva ne djelovanja nadležnih institucija.
  • prestanak primjenjivanja dvojakih mjerila  prema hrvatskim braniteljima i njihovim obilježjima, te velikosrpskim agresorima.
  • nastavak istražnih radnji na pronalasku grobova s dostojnim ophođenjem prema mrtvima
  • BDSH poziva hrvatske institucije da pod hitno istraže rad dosadašnjih hrvatskih institucija i zbog neprovođenja zakona kazne odgovorne prema Kaznenom zakonu po člancima       300-307.

 

Primjer nekih od konstantnih uradaka tjednika Srpskog narodnog vijeća Novosti u kojima se sramotno prikazuje simbol hrvatskog stradanja Vukovaraca i svih Hrvata u Domovinskom ratu, Vukovarski toranj. Na uradku (integriran Vukovarski toranj i plinska boca) je napisano Ciklon WE. Slovo "W" asocira na slovo "V" koje se u ćiriličnom pismu čita kao "B", Ciklon B(E) je plin za masovno uništenje. Drugi uradak jasno pokazuje obrise hrvatske države kao nekakvu nakaradnu životinju.

 

  • Braniteljsko Domoljubna stranka Hrvatske nadasve poziva sve koji posjeduju informacije koje bi mogle pomoći u potrazi za nestalim osobama, da svoja saznanja dojave putem:

    • anonimnog telefona 072/111-111
    • telefona Uprave za zatočene i nestale 01/2308-759
    • telefaksa Uprave za zatočene i nestale 01/6195-951
    • elektroničke pošte stjepan.sucic@branitelji.hr; uznDr@branitelji.hr
    • osobno u Upravi za zatočene i nestale

    U slučaju dojave informacija koje mogu pomoći u procesu traženja nestalih osoba, Uprava za zatočene i nestale jamči zaštitu osobnih podataka i anonimnost.

    Više o nestalim osobama na stranici Ministarstvo hrvatskih branitelja – Popis nestalih osoba

 

Žrtva ne traži pravdu, ona je u krilu Boga. Pravdu tražimo mi, živi. Nismo dovoljno učinili da spriječimo njihovo stradavanje i kaznimo počinitelje.

 

“Pomozite mu sveci Božji, dođite mu u susret anđeli Gospodnji: primite dušu njegovu i odnesite je pred lice Svevišnjega !

Zasigurno će mnogi izbjeći zemaljsku osudu, neće onu trajnu, vječnu, nebesku. Na svakom je da odluči s kakvom dušom će stići pred sud Gospodnji.

Tamo više nema riječi, nema popravka, nema kajanja,  jer Bog kaže:

“Ja jesam”.

 

 

Za Hrvatsku uvijek !

Savez sa narodom.

 

Braniteljsko domoljubna stranka Hrvatske

 

 

08.10.1991.- 08.10.2018. Sretan Vam Dan neovisnosti

Sretan Vam Dan neovisnosti !

 

 

Tijek događaja borbe za neovisnost 1991 godine.

 

 

 

Raketiranje Banskih dvora označava zračni napad Jugoslavenske narodne armije na Banske dvore, službeno sjedište Vlade Republike Hrvatske u Zagrebu, 7. listopada 1991. godine tijekom Domovinskoga rata. Cilj napada bio je ubiti hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana, a radi potpunog uništenja političkog vodstva Hrvatske i slom borbenog morala Hrvata.

Dana 25. lipnja 1991. godine Hrvatska i Slovenija proglasile su svaka svoju neovisnost od SFR Jugoslavije. Slijedeći preporuku međunarodne zajednice, njihove su deklaracije privremeno odgođene sve do 8. listopada.

Početkom listopada 1991. udružena JNA, hrvatski Srbi s okupiranih hrvatskih teritorija i srpski dragovoljci iz Srbije, BiH i Crne Gore izveli su opći frontalni napad na Hrvatsku u kojem su napali sve ključne točke i gradove u Hrvatskoj, a radi potpunog sloma hrvatske obrane.

Dana 7. listopada sirene civilne zaštite oglasile su se u Zagrebu. Oko 15 sati eksplozija je odjeknula Banskim dvorima (službeno sjedište Vlade Republike Hrvatske tijekom Domovinskog rata), koji se nalaze u središtu glavnoga grada. Hrvatska vlada izvjestila je da su jugoslavenski borbeni avioni MiG-29 (najsuvremeniji zrakoplovi što ih je imala JNA napali zgradu ispalivši 6 raketa pri čemu je jedna raketa izravno pogodila palaču (i predsjednikovo krilo zgrade) dok su druge pale na susjedne zgrade. U napadu je zrakoplovstvo JNA ranilo nekoliko ljudi ranjeno, zgrade u okolici oštećene su ili porušene, a male ljudske žrtve posljedica je bilo na vrijeme oglašeno upozorenje za zračni napad.

U trenutku napada hrvatski predsjednik Tuđman pregovarao je s legalnim predsjednikom Predsjedništva SFRJ Stjepanom Mesićem (Predsjedništva SFRJ, u kojem je prije četiri dana bio izvršen državni udar Srbije nelegalnim izborom Branka Kostića za predsjednika) i predsjednikom Saveznoga izvršnog vijeća Antom Markovićem, u biti jugoslavenskim premijerom. U napadima su mogli biti ubijeni Franjo Tuđman, novoizabrani hrvatski predsjednik, Stipe Mesić, predsjednik predsjedništva Jugoslavije i Ante Marković, jugoslavenski premijer, jer su sva trojica u to vrijeme bila u zgradi, no svi su preživjeli. Jedan je građanin ipak ubijen, a dijelovi zgrade teško su oštećeni.

Dan prije raketiranja hrvatska je vojska primila informacije s aerodroma Željave (blizu Bihaća) o zračnoj zadaći visoke tajnosti koju je JNA pripremala za sljedeći dan, no one nisu smatrane ozbiljnima zbog nedostatka detalja.

JNA i jugoslavenski službenici poricali su bilo kakvu odgovornost ili upletenost u incident, pa su čak tvrdili da je eksploziju uzrokovala sama hrvatska vlada.

Dan nakon raketiranja Hrvatski sabor proglasio je neovisnost, donošenjem Odluke o raskidu državnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ; taj se dan danas obilježava kao državni praznik u Hrvatskoj.

 

(Izvor dijela teksta Wikipedija, videa Youtube, glazba Joan Baez – Brothers in Arms  )

Za Hrvatsku uvijek !

Savez sa narodom.

 

Braniteljsko domoljubna stranka Hrvatske

 

 

Obavijest članovima Braniteljsko domoljubne stranke Hrvatske

Uplata članarine od 50,00 kn za tekuću 2018. godinu može se uplatiti na račun stranke koji je otvoren kod
RBA- Raifeisen Bank
Broj računa: 1107018467
IBAN HR2224840081107018467
SWIFT/BIC: RZBHHR2X

Poziv na broj: Broj članske iskaznice

 

Molimo sve članove koji nisu primili iskaznicu a ispunjavaju uvjete za izdavanje iskaznice da se jave na:

E mail: informacije@bdshr.hr

Ili

Braniteljsko domoljubna stranka Hrvatske – BDSH

Tel/faks: 00385 (0)91 509 0155

E mail: kontakt@bdshr.hr

Poštanska Adresa:
Braniteljsko domoljubna stranka Hrvatske – BDSH
Rudeška cesta 97 ili PP-70
HR-10 000 ZAGREB

Opće informacije o BDSH možete saznati na:
Web: http://bdshr.hr/
Facebook: https://www.facebook.com/BDSH.info/
Twitter: https://twitter.com/bdshinfo

Za Hrvatsku uvijek!

Braniteljsko domoljubna stranka Hrvatske

Znanošću protiv velikosrpske mitologije i demagogije

Ruski institut za molekularnu genealogiju znanstvenim dokazima srušio srbske povijesne krivotvorine

Ruski znanstvenici dali su razmjerno veliki obol u konkretnom razobličavanju srpskih kvaziznanstvenih umotvorina kojima neumorno i uporno obasipaju svijet.

Na temelju obimne analize haplo grupe I2 a2, što u najvećoj mjeri pripada dinarskom tipu čovjeka, Rusi su ustvrdili da je to glavna genetička značajka ljudi cjelokupnog hrvatskog etničkog i povijesnog prostora u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i u Crnoj Gori. Ruski znanstvenik i stručnjak za oblast molekularne genealogije Vadim Verenič zaključuje kako izvorna je hrvatska haplo grupa I2 a2, osim u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori kao apsolutno dominantna u sve tri države, prisutna još i u širokom pojasu Karpata, te u Poljskoj i Ukrajini.

Vadim Verenič je napravio usporednu analizu tablica haplo grupe R1a i I2 a2, te potom izveo i jedinstvenu kombinaciju dvije haplo grupe objedinjene u cjelinu. I tako na ljestvici grupe R1a rezultati izgledaju ovako:

Poljaci 57, Bjelorusi 50,9, Rusi 53,1, Ukrajinci 44, Česi 36,9, Slovaci 38, Mađari 25,6, Slovenci 38,7, Hrvati 41,7, zatim svi stanovnici Bosne i Hercegovine po ruskom kriteriju razvrstani u dvije skupine i to kao Bosanci 46,5, Hercegovci 66 i kraju još i Srbi 31 i Makedonci 29,1.

Na sljedećoj tablici kombinacija haplo grupa I1a2 i R1a1, stvari postaju jasnije i vidljivije i golim okom i bez matematičkih operacija brojevima. Na toj tablici sabrane dvije haplo grupe I2a2 i R1a1 daju sljedeće rezultate: Bosna i Hercegovina 50 + 63,5, Hrvatska 42 + 71, Srbija 34,5 + 49,5, Rumunjska 26 + 44, Slovenija 22 + 56,5, Ukrajina 21 + 64, Bjelorusija 18 + 67, Mađarska 15 + 47,5, Rusija 10,5 + 56,5, Slovačka 10 + 52 i Poljska 9 + 64. Od posebnog su značaja ove cifre navedene kao druge po redu jer zbrajaju haplo grupe I2 a2 i R1 a1.

Iz toga je razvidno da Hrvatska ima koeficijent 71, te su joj najbliže po ukrštenoj haplo grupi Bjelorusija sa 67, Poljska sa 64 i Bosna i Hercegovina sa 63. U tom rangiranju je Srbija na temelju svestranog i dugogodišnjeg istraživanja ruskih znanstvenika genetski najbliža Rumunjskoj i Mađarskoj. Jer, Srbija ima drugu i odlučujuću kolonu kombiniranih haplo grupa s koeficijentom 49,5, Mađarska ima 47,5, a Rumunjska 44. Nema dvojbe da bi im u društvu bila i Bugarska da su je Rusi uopće analizirali, ali i ovako izvedeno istraživanje nedvosmisleno potvrđuje da su Srbi i genetskom strukturom posve drukčijeg sklopa od Hrvata, iako oni uporno, tvrdoglavo i bez ikakvog uporišta u znanstvenim dokazima već desetljećima unatrag pokušavaju uvjeriti cijelo čovječanstvo u svoje beskrajne laži, na kojima onda grade svoje dobro poznate povijesne krivotvorine svake vrste, kao i propale velikodržavne projekte.

Neprijeporno je kako će i ovakvo ruskog znanstveno otkriće, smješteno u njihovom institutu znanosti u Moskvi, biti pravi glogov kolac zabijen u srpsku riznicu laži, prevara i podvala. Ni stari, ali ni novi povijesni orisi realno ne idu Srbima kao privitak u stalnim i bezgraničnim tlapnjama da su bili posvuda i da je suvremena civilizacija potekla od njih. Tako krivo Srbi uče totalnim neistinama djecu u školama i tako siju možebitno novo sjeme zla u svome okružju. Jer, novi naraštaji odgojeni su na istim lažima kojima su stariji Srbi kretali u osvajačke ratne pohode prije četvrt stoljeća. Srbima je svakako najbolnije to što ih u ranom srednjem vijeku ruski povjesničari gotovo nigdje i ne spominju, niti kao zasebno pleme, a kamoli narod. Srbi su mlada nacija, produkt druge polovice devetnaestog stoljeća i teško im je prihvatiti tu spoznaju kao jedinu i pravu istinu. Još im je najteže suočiti se sa činjenicom da njihovi voljeni uzori Rusi za hrvatsko ime i za hrvatski narod i državu znaju još i prije doseljenja Hrvata na današnje prostore u sedmom stoljeću. Jer, ruski povjesničari čuvaju u svojim arhivama i u Moskvi i drugdje po Rusiji da se ime naroda Hrvata javlja već u drugom stoljeću.

U doba vladara Tanaisa živjeli su Hrvati sve do ušća Dona u Azovsko more. Ime Horvat ( Choroathou ) zabilježeno je još za vladavine Tanaisa Savromata Drugog ( 174 – 210 godine nove ere ), onda i u doba njegovoga nasljednika na tronu Riskuporida Trećeg ( Rescuporides ), koji je vladao od 210 – 228. godine, a nakon njega i vladara koji je vlastitim imenom Horvat bio nositelj vladarske titule i punim imenom i prezimenom bio je Horvat Sandarsiev (Choroathos Sandarsion). No, hrvatsko ime se i poslije toga pojavljuje, opet znatno prije velike seobe naroda Europe u sedmom stoljeću kad i Hrvati dolaze 626. najprije na obale Jadrana, onda i diljem kontinentalnih i prostranih područja od srednjeeuropskog panonskog podneblja, preko cijele današnje Bosne i Hercegovine i na krajnjem jugu Mediterana sve do ulaza u Otrant i krajnje točke hrvatskih južnih predjela kod grada Valone na samom jugu današnje Albanije. Ime Hrvata sačuvano je i u sarmatsko – alanskim zapisima u vrijeme pedesetogodišnjeg postojanja Bosporskoga carstva. I tako se za ime Hrvata znalo i u doba vladara Bosporskog carstva Teirana ( 275 – 279 ), Totursa ( 285 – 310 ) i Radamsada ( 309 – 322 ). I sve podrobnije o tome može se pronaći u djelu Totur – Basileus Bosporskog carstva. Još dodajmo kako ruski povjesničari ističu da je kod plemena Alana na Kavkazu bio običaj da nose srednje ime Horvat, a Rusi to dovode u vezu zajedničkih korijena s precima današnjeg iranskog naroda koji je i tada tamo obitavao. Hrvatsko ime ostalo je uklesano i sačuvano i u arheološkim kamenim iskopinama današnjeg Irana. To tvrde i ruski povjesničari. I u znamenitom djelu Konstantina Porfirogenita “De administrando imperio” ( “O upravljanju carstvom”) stoji jako bitna pojedinost, koju srpski povjesničari uvijek preskaču i prešućuju. No, eto, nije promaklo Rusima da u toj knjizi bizantskog slavnog povjesničara piše da se Hrvatska sastoji od četrdeset županija kojima upravlja ban i da je banska titula kao vladarska poznata samo u hrvatskom narodu i nigdje više.

Srbima se onda ostaje upitati otkud utemeljitelju dinastije Nemanjića Stefanu Nemanji titula velikog župana i kako to da je Srbija puna lokaliteta s imenom župa, sve do današnjih dana. Primjerice, Župski Aleksandrovac s poznatim brendom vina znano kao Vino Župa Aleksandrovac u blizini Kruševca, već prema blagom zemljopisnom istoku Srbije. Srbi nemaju ni odgovora o podrijetlu naziva Mačvanske banovine i Beogradske banovine, već duboko u srednjem vijeku do pred sami dolazak Turaka u te krajeve. U nedostatku dokaza, ostaje im samo izmišljati razne bedastoće.

Zaključak je više nego jasan.

I Rusi odlično znaju za hrvatsko ime i za postojanje hrvatskog naroda još od drugog stoljeća nove ere. Kroz stotinu godina to su već dva tisućljeća hrvatske nazočnosti na svjetskim zemljovidima i u povijesnim zapisima. S druge strane, ime Srba i Srbije pojavljuje utemeljeno u državnosti nacije se tek u posljednjih dvije stotine godina. Prije invazije Turaka to su bili Rašani i Raška bez ikakvih ozbiljnijih poveznica sa Srbima, što su Srbi političkom i kvaziznanstvenom promidžbom iskonstrurali u posljednja dva stoljeća. Na Srbima je doista teška zadaća u pokušaju negiranja sabiranja i oduzimanja brojeva. Htjeli bi Srbi uvjeriti cijeli svijet da  njihovih dvije stotine godina narodnog  postojanja traje više nego hrvatskih dvije tisuće godina postojanja na ovome planetu. Ali, to im je Sizifov posao, jer istina leži pohranjena na sigurnom mjestu u povijesnim arhivama od Rima do Moskve i od Carigrada do Londona.

Dragan Ilić/HOP

Izvor :http://croative.net/ruski-institut-molekularnu-genealogiju-znanstvenim-dokazima-srusio-srbske-povjesne-krivotvorine/

Na ruskim zemljovidima svijeta prije velike seobe naroda u sedmom stoljeću Srba nema nigdje, dok Rusi bilježe kako su Hrvati nastanjeni diljem Europe

U sažetom kartografskom prikazu devet klasificiranih zemljovida Europe ruski su znanstvenici ustvrdili kako uopće nema nikakvog traga i zapisa o postojanju naroda pod imenom Srba i sve to u vremenu što prethodi velikoj seobi naroda potkraj šestog i početkom sedmog stoljeća.

Za Srbe je ubitačna istina da te povijesne dokaze mogu čuti i vidjeti iz pera njihovih danas tako vjernih političkih saveznika Rusa. I da bi sve po Srbe bilo još šokantnije i bolnije, ruski povjesničari na, vjerojatno i najzanimljivijem zemljovidu pod brojem 6, daju prikaz ogromne rasprostranjenosti Hrvata diljem europskog kontinenta.

>> HOP.hr: Ruski institut za molekularnu genealogiju znanstvenim dokazima srušio srbske povijesne krivotvorine

Tako skupina iskusnih ruskih povjesničara kao što su E.N. Timofeev, O.N. Trubačev, V.I. Abaev i V.V. Sedov u svojim opsježnim povijesnim djelima razmatraju potanko ovu temu. Timofeev se bavi pretežito proučavanjem skupina zapadnih i istočnih Slavena i prikupljanju materijalnih ostataka iz prošlosti naroda, što je kao cjelokupni znanstveni rad objavio 1961. godine. Trubačev je u svojoj najznačajnijoj knjizi obradio najvišepodrijetlo otkrivenih toponima, te je to pretočio u knjigu tiskanu 1974. godine. Abaev je 1965. godine na temelju sveobuhvatne povijesne analize pisao o granicama istočne i zapadne civilizacije u Europi, dok je u centru pozornosti znanstvenog istraživanja V.V. Sedova bila etnološka i antropološka građa uz obilje dokaza na temelju arheoloških iskopina. I sve to Sedov je detaljno opisao u dvije svoje knjige iz 1979. i 2005. godine.

Na karti broj 6 ruski povjesničari daju glavne zemljopisne odrednice prostornog naseljavanja Hrvata prije velike seobe naroda. Tako Rusi argumentirano tvrde da prije seobe na Jadran Hrvati žive podijeljeni u nekoliko velikih skupina u dijelovima Europe koji nemaju dodirnih točaka. Bijeli Hrvati bili su u istočnoj Galiciji, zapadnoj Ukrajini i na sjeveroistoku Karpata. Crveni Hrvati obitavali su u oblastima Moravske prema češkom gradu Olomoucu, te u krajevima Slovačke, posebice oko Nitre, ali i u Šleziji.

Velika je teritorijalna raširenost hrvatskog imena u Europi prije seoba naroda i to je najuočljivije na spomenutom zemljovidu. Tu vidimo da su na krajnjem zapadu Hrvati sve do rijeke Labe ili Elbe na njemačkom, onda preko Dnjestra na sjeveru, sve do blizine gornjeg sliva Odre i Visle i do graničnih crta ka istoku sve preko Dnjepra u današnjoj Ukrajini i još istočnije prema rijeci Desna i Sjevernom Dnjepru. Na jugu su Hrvati do najjužnije točke Jadrana kod ulaza u Otrant u blizini grada Valone na jugu današnje Albanije. Na ovome zemljovidu od naroda ranog srednjeg vijeka Rusi su zamijetili pored Hrvata još jedino Dulebe, koje Srbi često zovu i Duljebi. Taj je narod, gotovo izvjesno slavenskog korijena, živio u susjedstvu Hrvata u prvotnim nastambama i Rusi smještaju zonu Duleba na dva posve odvojena kraja. Jedna skupina je između Drave i Dunava, dok je druga prostorno jako udaljena i nalazi se između Visle i Dnjepra. Od Srba ni traga ni glasa da uopće postoje. To Srbima konkretno dokazuju i njihovi sada najbolji prijatelji Rusi.

Na karti broj 7 Rusi su prikazali seobu Slavena, ali je na tom zemljovidu i trostruki prikaz tri odvojene epohe različitih moćnih državnih zajednica toga doba. Najprije, tu je teritorij zapadnih Slavena od VII – IX stoljeća, onda Samovo carstvo, velika, ali kratkotrajna država vođe karantanskih Slovenaca od 623. do 658. godine, te Velikomoravsko gospodstvo stvoreno koncem devetoga stoljeća. Na kronološki prvom nastalom zemljovidu teritorij zapadnih Slavena na sjeveru prema Baltiku su Obodriti, zatim Piotiči oko današnjeg Šćećina na sjeveru Poljske, Pomorani oko Gdanjska, zapadni Mazovšani, još jedno poljsko pleme oko rijeke Bug, Polani oko grada Poznanja, Lenčani i Serazdani u središnjem dijelu Poljske, Šlezani oko Odre, a Vislani oko Krakova. I tu su prvi puta registrirani kao malena, jedva vidljiva skupina Lužički Sorabi na području oko Labe iliti Elbe. Ostaci Lužičkih Srba, nazvanih po mjestu Lužnica i danas žive tamo, ali sami i danas govore da nikakve veze sa današnjim Srbima nemaju.

Srbima niti priznanja Lužičkih Soraba nisu dostatna, te uporno šire lažne glasine da su to zapravo odnarođeni najsjeverniji Srbi u Evropi, ali ni to nije malo srpskom apetitu, te vele da su i Prusi, vrlo daleko od Labe i Lužičkih Soraba, također, listom Srbi, samo oni to ne znaju ili ne žele znati. Ali, srpski prijatelji Rusi na ozbiljan način se bave poviješću i Srbe nigdje nisu primjetili osim malu skupinu Lužičkih Soraba oko rijeke Labe.

Tu još ruski znanstvenici bilježe na jugu slavenskog prostora ponovno Dulebe, oko Vltave i Praga su Česi, dok su Crveni Hrvati u dvije velike grupe koncentrirani u Šleziji i južnije od tog poteza ima Crvenih Hrvata i u neposrednom okružju Moravaca kod Ostrave i Brna i kod Slovaka oko Bratislave. Na drugoj slici u sklopu iste karte je Samovo carstvo od 623. do 658. godine. Slovenski knez, na kojega se i Slovenci danas opravdano pozivaju na prvog vladara Velike Karantanije okrunjen je kao vrhovni knez u blizini današnjeg Klagenfurta ili na slovenskom Celoveca. Ali, nije kao što srpski povjesničari vole umanjivati i granice njegovoga carstva, bio samo vladarem prostora današnje Slovenije, točnije Koruške, Štajerske i Kranjske, pola sadašnje Austrije i rubnih dijelova Italije, nego je njegova država obuhvaćala sva područja koje su nastavali u to vrijeme i zapadnoslavenski narodi Česi, Slovaci i Moravci, ali i Lužički Sorabi ili Srbi oko Labe. Sad, ako Srbi tvrdoglavo govore da su Sorabi iz Lužnice uistinu Srbi, onda po toj logici moraju priznati da je barem dio Srba i to Lužičkih bio od 623. do 658. godine pod vlašću Samovog carstva, a Samo je bio etnički predak današnjih Slovenaca. Nije lako Srbima prihvatiti da su u sedmom stoljeću 35 godina bili pod vlašću Slovenaca. Napokon, Velikomoravsko gospodstvo na izmaku devetog stoljeća u svome sastavu je približnog omjera Samovog carstva, ali još prošireno, poglavito na jugoistoku  za Šleziju i Galiciju, prateći kretanje riječnih tokova Odre i Visle na istoku.

Na zemljovidu pod rednim brojem 8, vidimo da osim oko gore prikazane dvije velike skupine Hrvata u Moravskoj i Slovačkoj, odnosno oko Šlezije, postoji i treća velika grupa Hrvata, što s dugo etnički održala i nakon velike seobe Hrvata u pravcu Jadrana i svih kontinentalnih dijelova na jugoistoku Europe što su Hrvati poklapali poslije 626. godine. I tako su ruski povjesničari precizno locirali naseobine Hrvata i oko Visle, što znači u neposrednoj blizini Krakova, no ima Hrvata i još istočnije od te linije sve do rijeke Dnjestra, a i na ovom zemljovidu susrećemo ista poljska plemena kao i na zemljovidu broj 7, dakle Seradzane, Lenčane, Vislane, Mazovšane. No, ucrtavaju se ovdje još i narodi na širem slavenskom području, izvan poljskog etničkog prostora, tako da se mogu zamijetiti i Volnjani, Drevlani, Polani kod Kijeva, Uliči na rijeci Bug, te Tiverci između Pruta i Dnjestra u predijelu današnje Moldavije. Od rijeka Pruta i Dnjestra na istoku, odnosno do Dunava na zapadu je Bugarsko carstvo, koje je svojim obujmom toga vremena zbilja bilo veliko, moćno i opasno po susjede kao ratnički raspoloženo i željno pokoravanja drugih naroda. Na ovom zemljovidu što datira već iz devetog stoljeća, znači u doba kneza Trpimira, Hrvati su na sjeveru do Drave, na zapadu do Sutle, na istoku do Drine, a na jugu cijelim prostorom Jadranskog mora, sve od Istre na sjeveru i do juga današnje Albanije na krajnjem jugu. Tako je bilo do 822. kad je Hrvatska poslije petnaest godina dugog rata s Bizantom izgubila Ilirik, kako se tad nazivala današnja Albanija, premda Albanci dolaze puno kasnije na to područje, tek potkraj jedanaestog stoljeća. I prije Albanaca u današnjoj Albaniji živjeli su kronološkim redom najprije Hrvati, onda Grci, Bugari i napose u jednom trenutku i Srbi. I kad je Hrvatska izgubila od Bizanta 822. Ilirik, ili drukčije rečeno današnju Albaniju, malobrojni Rašani utopljeni kao sastavni dio države Hrvatske, otcijepili su svoju malenu oblast oko rijeka Tare, Lima, Ibra i Morave i priklonili se trenutačnom pobjedniku Bizantu. Ali, taj isti Bizant, duhovne preteče današnjih Grka, zajedno s Bugarima je sve od početka devetog stoljeća, pa do kraja dvanaestog vijeka i pojave Nemanjića 1189. godine, nemilice tukao daleko malobrojnije Rašane, koje je pred totalnim vojničkim rasulom i sveopćom pogibelji od naleta Bugara početkom desetog stoljeća spasio hrvatski kralj Tomislav. Za ovaj zemljovid pod oznakom 8 je bitno istaknuti činjenicu da tu po prvi puta ruski povjesničari uvrštavaju Srbe na jednoj svojoj karti kao etničku skupinu koja ima vlastiti omeđeni prostor. Doduše, on je veličinom vrlo mali, ali Rusi su Srbe točno locirali između Drine kao krajnje granice na zapadu i Morave na istoku u jednom malom međurječju. Sve između Morave i Timoka Rusi pripisuju Bugarima, jer osim Bugara i Vlaha tu nitko drugi nije ni živio. I onda su se Srbi grdno naljutili na Ruse 1877. kad su upravo Rusi na temelju povijesti kao znanosti, tražili na San – Stefanskom mirovnom sporazumu da Srbi jug Srbije predaju Bugarima, a istok Rumunjima. Uostalom, sama Pećka patrijaršija u svom maksimalnom dosegu u glavama srpskih crkvenih velikodostojnika iz 1669. sve te krajeve današnje južne i istočne Srbije pripisiuje Bugarima. Ali, samo nešto više od dva vijeka kasnije to im nije smetalo da se u bijesu okome na svoje tradicionalne saveznike Ruse. U Srbiji su zato 1878. izbili veliki proturuski prosvjedi, a kralj Milan Obrenović, kockar, prevrtljivac i vjerolomni vladar iz opakog srpskog zanata, zvanog inata, okrenuo se tad i gospodarski i politički Austriji. Milan Obrenović nastavio je tradiciju svoga pradjeda Miloša, te je postao glavnim svinjarskim trgovcem svoga doba. Zato su u Beču Srbi i danas kod obrazovanijih Bečlija poznati kao potomci svinjarskih trgovaca iz devetnaestog stoljeća. I to su Austrijanci uobličili i u formi karikatura u svojim tiskovinama kad su navijestili 1914. rat Srbiji. Srbin je na tim bečkim karikaturama predstavljen kao nerazdvojan od svoga pratitelja pajceka i u dobru i u zlu.

Konačno, na zemljovidu broj 9 vidimo Veliku Moravsku na srednjem Dunavu. U njezin sastav prema opipljivim nalazima ruskih povjesničara i dalje ulaze Crveni Hrvati, što su živjeli u oblastima današnje Mađarske, Slovačke, Češke, djelomično Poljske oko predjela Šlezije i Ukrajine. Zajednički toponimi i antroponimi kao sjećanje na nekad davnu prvotnu zajednicu slavenskih naroda, danas razasutih u pregršt država, govore o sličnosti podrijetla naroda kroz jezične sličnosti. I tako nalazimo pojmove kao što su Trnava, Trenčin, Targ, Ostrava, Tarnuv, Nitra, Tatar, Tatra, Tatur, Trpimir… Ovdje je značajno izdvojiti i pojedinost vezanu za vrijeme prije velike seobe Hrvata 626. godine u smjeru Jadrana i svih današnjih hrvatskih prostora. Ne samo ruski povjesničari, nego i pedantni češki povjesničari u svojim brižno čuvanim analima Praške nadbiskupije iz 1086. godine imaju do danas očuvane zapise da su Hrvati svojedobno vijekovima pribivali u Češkoj, Moravskoj i Slovačkoj kao skupina Crvenih Hrvata, dok su Bijeli Hrvati bili u Poljskoj i Ukrajini. Tragove o nazočnosti Hrvata u ranom srednjem vijeku čuvaju i Nijemci. U zborniku Henrika Drugog iz 1108. spominje se ime Hrvata u gradu Merezburgu. No, nije samo oblast današnjih država Češke, Slovačke, Poljske i Ukrajine bilo mjesto trajnih ognjišta Hrvata prije velike seobe.

Prema ruskim ljetopiscima, suvremenicima doba ranog srednjeg vijeka, imamo vjerodostojne podatke da Hrvati žive i u drevnom ruskom Prikarpatju. O prisustvu Hrvata tog doba na ruskom tlu, govore i brojni ruski ljetopisi i kazuju da u susjedstvu Hrvata u tom području još ima i plemena Duleba i Volnjana u gornjem Podnjestrovlju. Vrlo iscrpno o prvotnim nastambama Hrvata, kao i o potonjim seobama ka Jadranu, govori i još jedan češki povjesničar, znameniti Niederle. On veli, na temelju svoga istraživanja, kako je skupina Hrvata na Prikarpatju na tadašnjem ruskom tlu, pobjegla otuda pred naletom Avara. To se zbilo 560. godine i  Čeh Niederle tvrdi da je to prva grupa Hrvata doseljenih na Jadran, još prije velike seobe 626. godine. Osim na Jadran, ta je skupina Hrvata pošla pred pohodom Avara i na srednje Podunavlje i oko Labe. Tamo oko rijeke Labe, već je rečeno da je bila ona mala skupina Lužičkih Srba. Naravno, samo taj mali trenutak slučajnog povijesnog susreta Lužičkih Srba i samo manjeg dijela Hrvata doseljenih iz ruskog Prikarpatja, poslužio je srpskim povijesnim manipulatorima da ustvrde kako su otuda skupa Hrvati i Srbi došli na današnje prostore jugoistoka Europe. I opet su uhvaćeni u laži, jer i sami Rusi dokazuju da Lužički Srbi nikad i nigdje nisu maknuli u seobi naroda, a osim tog lokaliteta oko Labe, gdje nepomično žive Lužički Srbi od šestog stoljeća do danas, sami Rusi ne vide nigdje više spomena srpskog imena.

Otuda je logična odgonetka samo umjetne zagonetke da su preci Srba mogli doseliti na prostore današnje balkanske Srbije samo pod narodnim imenom Hrvata. Rusi su svojim istraživanjem sami nametnuli takav zaključak, jer decidirano tvrde kako Lužički Srbi nisu nikud makli tijekom Velike seobe naroda. Srbi će se sad opasno naljutiti na Ruse. Srušiše im braća po Putinu i Vučiću srbicentričnu teoriju postanka svijeta u samo jednom trenu. O svemu ovome postoji i čitava riznica arheoloških iskopina kao dodatnih dokaza. No, možda itekako bitan obol rasvjetljavanju ove teme pružaju djela hrvatskog znanstvenika Vinskog. On se u svojim djelima tiskanim od strane zagrebačkih nakladnika iz 1958. godine bavi ovom tematikom.

Najprije, Z. Vinski to objašnjava u “Nalazima šestog i sedmog stoljeća u Jugoslaviji s posebnim obzirom na arheološku ostavštinu iz vremena prvog Avarskog kaganata”, kao i u drugoj knjizi pod nazivom “Rani srednji vijek u Jugoslaviji od 400. godine do 800. godine u nakladi Vjesnika Arheološkog muzeja u Zagrebu. To su upravo oni vjekovi koje srpski povjesničari namjerno preskaču i lakonski vele da tad i “nije bilo država i naroda nigdje u Europi u današnjem smislu!?” Kad njih nitko nije ni vidio, ni čuo da uopće postoje u to vrijeme, najlakše im je izmisliti da je cijeli ljudski rod prespavao stoljeća snom medvjeda u dubokoj špilji. Od osobitog je značaja za shvaćanje ove tematike i tumačenje hrvatskog znanstvenika Vinskog da su bizantski povjesničari površno miješali pojmove Slavena u doba sučeljavanja s Avarima, te su Bizantinci kao Konstantin Porfirogenit u djelu DAI, sve Slavene zvali jednim imenom. Upravo Vinski pojašnjava kako su Hrvati u jeku vojnih sukoba s Avarima tim imenom sebe nazvali, kako bi se i rasno sasvim razlikovali od vječitih rivala na bojištu Avara. Srbi su do današnjih dana neobaviještenost Konstantina Porfirogenita uveliko zlouporabili da bi pokušali dokazati kako su se svi slavenski narodi zvali zajedničkim imenom Slaveni. I u tu glupu i prozirnu priču ubacuju i Ruse, Poljake, Čehe, Slovake, a ne samo Hrvate, negirajući svim slavenskim narodima osjećaj nacionalne pripadnosti i pojma državnosti.

Nemaju nikakvih dokaza da su sami postojali i najlakše im je reći da nitko drugi onda isto tako nije imao nacionalne svijesti i vlastite države. Zato se i danas Srbi kao pijan plota drže onog napisanog u Porfirogenitovu DAI, jer ničim drugim ne mogu barem djelomično potkrijepiti svoje laži. Rezime bi bio nepotpun kad ne bismo spomenuli da Bijelu Hrvatsku ili Veliku Hrvatsku osim ruskih povjesničara i Čeha poput Niederlea u sjevernom Prikarpatju, još ne napominje i glasoviti poljski povjesničar Gaczynski. On se svestrano bavi hrvatskim naseobinama od petog do osmog stoljeća u oblasti Karpatskih gora do gornje Odre i do Gornjana na istoku.

I tako je zaokružena jedna velika cjelina o prvotnim naseobinama Hrvata prije velike seobe na Jadran iz kuta znanstvenika iz Rusije, Češke i Poljske. Zanimljivo, Rusi su konzultirali i srpsku literaturu posvećenu ovoj temi u “Istoriji naroda Jugoslavije” iz 1953. godine i nisu uspjeli pronaći proturječno gore iznesenom obilju znanstvenih dokaza o sveprisutnim Hrvatima diljem Europe, pa sve do Kavkaza i Azije u kontaktu s Iranom, o čemu je već ranije bilo riječi. Istodobno, Rusi niti u “Istoriji naroda Jugoslavije” tiskanoj u Beogradu 1953. ne vide nikakve dokaze o postojanju Srba u najranijem razdoblju europske civilizacije drugoga tisućljeća. Kao što smo vidjeli narodi poput Čeha i Poljaka oformili su vlastite države po imenu najbrojnijeg od više plemena. Tako su Česi i nazvani današnjim nacionalnim, ali i imenom države Češke po plemenu Čehi oko Praga, te su tu još privukli u isti etnos Moravce oko Ostrave i Brna, koji su bili zasebna etnička skupina u ono davno doba. I Poljaci od brojnih plemena nacionalno ime današnjih Poljaka vuku iz dva plemena Polana oko Poznanja, ali i oko Kijeva u današnjoj Ukrajini, gdje su u srednjem vijeku Rusi stvorili svoju prvu moćnu kneževinu s Kijevom kao glavnim gradom. Slično Česima i Poljacima i danas mnogobrojni narodi kao Nijemci ili Francuzi i brojni drugi u Evropi, narod i državu nazivaju po najbrojnijem plemenu iz davnina, što je bilo stožer okupljanja malobrojnijih.

Razvidno je iz ovih prikaza ruskih zemljovida ranog srednjeg vijeka da su Hrvati bili iznimka od toga pravila. Jer, kao što smo mogli razabrati, Hrvata je bilo toliko puno razmještenih diljem Europe, da se nitko drugi nije ni morao od manjih plemena priključivati mnogobrojnim Hrvatima u stvaranju hrvatske države na jugoistoku Europe u današnjem hrvatskom podneblju. Povrh toga, još je i nakon seoba ostalo mnogo Hrvata u Češkoj, Slovačkoj, Poljskoj, Ukrajini, Rusiji…i sve do Kavkaza i do Irana. Sudeći po konkretnim ruskim povijesnim nalazima, niti jedan drugi euopski narod nije prije velike seobe naroda bio toliko rasprostranjen u središnjem dijelu Europe kao hrvatski narod. O tome zorno svjedoče ruski, poljski, češki i bezbroj drugih povjesničara. Do zbrke i pometnje u europskim krugovima u Engleskoj i Francuskoj je došlo od 1918. godine kad su su Srbi zlonamjerno i sračunato i na Sorbonu, ali i na Oxford i Cambridge slali krivotvorenu verziju povijesti kako bi sebe nepostojeće proglasili tvorcima svijeta, a Hrvate koji pola Europe naseliše, sebe u velikoj seobi u sedmom stoljeću raseliše put Jadrana i opet opstaše i u srcu europskih zemalja, predstaviti u posve krivom svjetlu. No, prije ili kasnije, djelo je moralo izaći na vidjelo i srpske laži poslati u ropotarnicu povijesti. Za Srbe je najteže što tu spoznaju dobivaju upravo od Rusa, a istina iz pera ruskih povjesničara baš im je dobro legla kao šamar budali.

Kad se ovome svemu dodaju jos starije predkršćanske karte s hrvatskim predcima kao što su Sarmati i Alani, nečija tjeskoba stvarno može biti potpuna…

Dragan Ilić/HOP.hr

Od kuda Vam onda pravo da  …. ?

 

Svaki poginuli i stradali Hrvatski Vitez najbolje je od najboljeg što je naš hrvatski narod imao. Od kuda Vam onda pravo da  …. ?

“Branitelji, popeli ste se ovom narodu na ….. “.

 

Ne želim ni spomenuti ime nekulturnog novinara koji je ovo izjavio, jer nije dostojan da mu se ime objavi, a na žalost nije jedini. Institucije država koje cijene svoje vojnike i veterane, reagirale bi na ovakvu izjavu. Na žalost, ne i u Hrvatskoj.

 

 

Pišem ovaj članak kao branitelj koji je vrlo rano dragovoljno stupio u obranu Hrvatske, nakon demobilizacije vratio se na radno mjesto i cijelo vrijeme kao i danas zaposlen u realnom sektoru.

Pišem ga i u ime svih istinskih branitelja, ubijenih, stradalih i nestalih, njihovih obitelji i civilnih žrtava Domovinskog rata koji su ovu Hrvatsku zadužili, a dobili vrlo malo ili ništa.

Prekinuli smo naša školovanja da bi smo spremno stali na branik domovine i oslobodili je.

U duhu pobjede, velikodušnosti i tolerancije proizašle iz evanđelja, oprostili bi. Zbog nekog novog suživota prešli bi preko abolicije, mirne reintegracije sa participacijom u vlasti onih koji su nas ubijali, dodjeljivanja braniteljskih statusa, odličja i zasluga onima koji ih nisu zaslužili.

Jeste li spremni školovani drugovi, ostaci jugovelikosrpskototalitarnih dronjaka?

Poklonit ćemo Vam naše privilegije, samo …. vratite nam našu mladost, vratite nam naše najmilije i dijelove tijela.

Jeste li spremni preuzeti na sebe sve naše strahove, noći u hladnim vlažnim rovovima, svu krv naših stradalih suboraca, svu bol mučenih, zvjerski ubijenih i silovanih ? Jeste li spremni preuzeti sve naše neprospavane noći, snove u koje nam dolaze naši poginuli suborci, odjeci granata i grobne tišine ?

Jeste li spremni prolijevati znoj i krv, svojim tijelima braniti djecu, stare i nemoćne od najezde jugokomunističkih velikosrpsko četničkih hordi, vlastitim rukama skupljati dijelove tijela suboraca, previjati im rane i skupljati oči poginulih ?

 

Nepoznati vojnik na položaju

 

Ako ste spremni, poklanjamo vam naše privilegije.

Osobno nisam dobio ni jednu.

 

U svakom žitu ima kukolja, ni mi branitelji nismo svi isti, neki su istinski, neki su dobili status zakonito od istih kao što su i oni, o drugima neka se brinu institucije ove države, MUP i sudstvo.

 

Za Hrvatsku uvijek !

Savez sa narodom.

 

Braniteljsko domoljubna stranka Hrvatske

 

Visit Us On Facebook